World Socialist Web Site
 

WSWS : Srpskohrvatski

Prevara NATO-vog Humanitarizma

Koji Su Razlozi Za Rat U Jugoslaviji?

Peter Schwarz
5. maja 1999.

Novo izdanje njemačkog časopisa Gleichheit (Jednakost), časopisa Partei fur Soziale Gleichheit (Partija za Socijalnu Jednakost), njemačke sekcije Internacionalnog Komiteta Četvrte Internacionale, izdano je 1. maja. Sadržava najvažnije članke koji su se nedavno pojavili na Svjetskom Socijalističkom Veb Sajtu (World Socialist Web Site). Slijedeći je uvodni članak iz ovog novog izdanja.

Poslije pet sedmica rata, malo je ostalo od originalnih razloga koje je NATO koristio da opravda svoj napad na Jugoslaviju.

"Humanitarna akcija"?

Ali kako sve to može biti humano ako se cijela Jugoslavija, uključujući Kosovo, bombarduje da se unazadi do Srednjeg Vijeka? Ta bajka da će se samo "vojni ciljevi" uništiti je već opovrgnuta u djelu, i ne samo sa mnogo bombi koje su "promašile" ciljeve. Tekstilne fabrike, fabrike auta, rafinerije, centralno grijanje i električne centrale, državne zgrade, putevi i željezničke pruge, su direktno napadani i uništavani. Za pet sedmica više bombi je palo na Jugoslaviju nego tokom cijelog drugog svjetskog rata; stotine civila su izgubili živote i polovina industrijskog kapaciteta države je uništeno. Jugoslaviji prijeti ista sudbina koja je zadesila Irak, gdje je, kao uzrok embarga preko milion ljudi umrlo i mortalitet beba je sada najveći na svijetu. I za ovo treba da se zahvalimo "humanitarnim" dobrotvorcima.

Novi nivo varvarstva je bio postignut direktnim bombardovanjem beogradskih televizijskih studija. Internacionalna federacija novinara je upozorila na opasan presedan--ako medija postane strateški vojni cilj onda bi uslovi za objektivnu reportažu bili nemogući. NATO optužuje Miloševića da koristi televizijsku stanicu za širenje "propagande"--kao da sam NATO nije odgovoran za nikakvu propagandu. Vjerovatnije je da je stvarni razlog strah da, slike koje pokazuju ogromne štete od bombi, kada se emituju na Zapad, mogu nepogodno uticati na javno mnjenje.

"Zaštita kosovskih Albanaca" je dalje opravdanje koje se koristi za ovaj rat.

Ali kao posljedica vazdušnih napada, većina Albanaca su bili prisiljeni da bježe sa Kosova. Mnogi su platili životom; infrastruktura ovog regiona je uništena; i NATO-vo korišćenje municije koja sadrži uranijum prijeti milione stanovnika radioaktivnim zagađenjem.

Neki kažu: ali ova protjerivanja bi se dogodila i bez rata; Milošević ih je sistematski pripremao već dugo vremena. Ovaj isti argumenat koji se osvrće na prošlost se može čuti od njemačkog Ministarstva Inostranih Poslova na čelu sa Zelenim Joschkom Fischerom.

Međutim, ovo protivriječi izvještajima situacije iz istog ministarstva prema kojima, do 24. marta--prvog dana NATO-vog vazdušnog napada--"kosovski Albanci nisu bili pod prijetnjom zbog svog etničkog identiteta od strane države kojom dominira Srbija". Ovo je jasno iskazano u analizi stručne procjene Ministarstva Inostranih Poslova za Njemačke Administrativne Sudove koju su razradili "advokati protiv atomskog, biološkog i hemijskog oružja" (lalana) u Marburgu.

12. januara, Fischerovo Ministarstvo je obavijestilo Trier Administrativni Sud: "Tu ne postoji dokaz za specifično proganjanje etničkih Albanaca na Kosovu." 11. marta, trinaesti Senat Višeg Administrativnog Suda u Münsteru se oslanjao na slične informacije da bi došao do svoje presude: "Etnički Albanci iz Kosova nisu i nisu bili podvrgnuti bilo kojem regionalnom ili državnom progonu sa Kosova u Federativnoj Republici Jugoslaviji." Ovo je bilo samo dvije sedmice prije početka rata. Ova informacija je, međutim, služila ne da bi opravdala lansiranje rata agresije, nego da omogući deportaciju kosovskih Albanaca iz Njemačke, koji su tražili azil. Izgleda da se istinom ne ekonomiše samo u Beogradu, već i u Bonnu.

Koji su, onda, stvarni razlozi za ovaj rat?

Mi prisustvujemo rađanju novog svjetskog poretka, onoga koji odražava politički ono što je dugo vremena postojalo u polju ekonomije: absolutna nadmoć bogatijih i silnih država nad onim siromašnijim i slabijim.

Uzroci globalizacije su već dugo vremena bili tema diskusija i brojnih izdanja. Nacionalni suverenitet nad ekonomijom je već odavno transformisan u relikviju prošlosti, zbog nadmoći globalnih financijskih i berznih tržišta nad svakom nacionalnom ekonomijom. Nijedna vlada i nijedno nacionalno preduzeće se ne može suprostaviti diktatima fondova koji su vrijedni milijardama i koji dominiraju globalno tržište. Surove mjere Internacionalnog Monetarnog Fonda su uklonile svaku prepreku koja stoji na putu neograničenog prodora financijskog kapitala--sisteme socijalnog osiguranja, sindikate i demokratska prava, državne regulacije. Ostavile su društvenu pustoš, na kojoj bujaju etničke i društvene napetosti koje su Velikim Silama dale izgovor za intervenciju.

Rat protiv Jugoslavije je nastavak ove politike na drugi način. NATO-v prvi potez je bio da ukloni princip nacionalnog suvereniteta, koji je ranije bio temeljni kamen internacionalnog zakona. U Perzijskom ratu, nepovrijedivost internacionalno priznatih granica--kršenje granica Kuvajta od strane Iraka—je služilo je kao izgovor za vojnu intervenciju. U slučaju Jugoslavije, po prvi put, suverena država je bila napadnuta isključivo zbog događaja koji su se odvijali unutar njenih granica. NATO je čak odbacio i pokriće i izgovor UN mandata, iako takav mandat ne bi mnogo promijenio karakter ovoga rata. Bez obzira, činjenica da ga je NATO ocijenio nepotrebnim jasno pokazuje stepen do kojeg je drsko preuzeo na sebe ulogu sudije, porotnika i dželata.

Ne moramo podržavati brutalne politike Miloševića da bi vidjeli da se ovdje stvara presedan. Odbrana demokratije i ljudskih prava je bio zadnji razlog koji bi pobudio NATO da interveniše protiv Jugoslavije. Ovo je dokazano u slučaju Turske, gdje vlada postupa isto tako brutalno protiv Kurda… ali je uprkos tome podržana od strane NATO-a.

U ratu protiv Jugoslavije uspostavlja se novi internacionalni zakon, koji daje političku komandu onim državama koje već kontrolišu bogatstvo svijeta. Rezonovanje koje se koristi da se opravda bombardovanje Jugoslavije se može koristiti kao formula za ovlaštenje intervencija svugdje u svijetu. Zavisno od uslova, svaka "novonastala demokratija" od danas može sutra biti obilježena kao "lupeška država". Ako sudbina američkih i evropskih tržišnih berzi zavisi od internacionalnih političkih događaja, onda je logično da američke i evropske vlade moraju isto tako da internacionalno dominiraju. Kolonijalizam se ponovo rađa--ovo se pokazuje u ne malom razmjeru pojavom termina iz političkog riječnika prošlog vijeka, kao "protektorat".

Jedan opšti mit ovoga rata je da ekonomski interesi ne igraju ulogu. Neka oni na koje se ovo odnosi pričaju za sebe: korporacija DaimlerChrysler je strastveno pratila put zapadne politike i vojske u Istočnoj Evropi, organizujući prošle godine "Hrvatsku Konferenciju", a ove godine održavanjem "Mađarskog Simpozijuma". Ovdje je krema mađarske elite, oko 200 predstavnika politike i ekonomije sudjelovala u "prisnim razgovorima". Prezentovali su se ekonomski podaci, i diskutovalo se oko ulaska u Evropski Savez. Uvodni govor je dao niko drugi nego Otto von Habsburg, potomak Austro-Ugarske monarhije, koji je izjavio želju da pomakne "centar Evrope" dalje prema Istoku.

U diskusiji sa Stuttgarter Zeitungom, Matthias Kleinert, jedan od glavnih predstavnika DaimlerChryslera, je dao rezume na prošlogodišnju Hrvatsku Konferenciju: "Mislim da je ova konferencija pokazala kako dijalog između susjeda može da funkcioniše. Takva konferencija se priprema sa mnogo diskusija između obe strane, u vezi i nauke i ekonomije, i također politike i kulture. Kao prvo ovo stvara uzajamno razumijevanje, a drugo, uzajamnu simpatiju, i treće, želju za kooperaciju. Onda dolaze konkretni rezultati. 1997. smo imali narudžbe vrijedne 500 miliona deutch maraka. Ovaj simpozijum je bio impuls koji je jasno stimulisao biznis. Trenutno se vode intezivni pregovori da bi se izbor šest avionskih autobusa 'Airbus A319' pretvorio u solidne narudžbe. Adtranz radi sa hrvatskim Ministarstvom Transporta na modernizaciji željeznice. Marta ove godine, Adtranz je prezentovao projekat za Hrvatsku da obezbijedi 17 specijalnih vozova. Trenutno, Adtranz, u direktnoj saradnji sa DaimlerChryslerom, otvara predstavništva u Zagrebu. Pored toga, 1998. hrvatska vlada je prihvatila Mercedese Benz C- i E-klase vozila u svoju listu nabavki. Po prvi put, hrvatsko Ministarstvo Unutrašnjih Poslova je odlučilo da obezbijedi DaimlerChrysler proizvode za svoja vatrogasna vozila, i naručilo je 30 Unimog šasija i motora, koji će se lokalno montirati od strane hrvatskog partnera. Debis [još jedan Daimler Benz filijala] također pokušava da dođe do ugovora u Hrvatskoj."

Prodor u Istočnu Evropu se ne odvija bez uzrokovanja konflikta između Velikih Sila. Stav Njemačke je protivriječan. S jedne strane, hoće da učestvuje u potčinjavanju Balkana--i od tuda absolutna lojalnost Americi. S druge strane, ako SAD nastave sa pojačanjem rata, boji se da će posljedice biti destabilizacija cijele Istočne Evrope i konflikt sa Rusijom--zbog toga je pokušaj da se uvuče Rusija i uključi UN. Dugoročno, ova dva stava se ne mogu uskladiti. Već se linije razgraničenja razvijaju u svim partijama oko ovih pitanja.

Najizvanrednija stvar U Njemačkoj u vezi ovog rata je stav Zelenih i Socijal Demokratske Partije (SPD). Jučerašnji protivnici Vijetnamskog rata su postali najvatreniji ratni propagandisti protiv Jugoslavije. Kapitulacija ovih bivših pacifista je jasan nagovještaj da ulazimo u novu epohu. Sve političke karte se ponovo miješaju. Ova promjena pravca SPD-a i Zelenih po pitanjima rata u inostranstvu, i njihova nesposobnost da odgovore važnim i hitnim društvenim pitanjima kod kuće, zahtijeva stvaranje nove partije. To počinje sa razjašnjavanjem osnovnih političkih pitanja.

Ovo izdanje Gleichheita se koncentriše na Balkanski rat, analizirajući ga i proučavajući ga sa raznih strana. Članci o Njemačkoj se također koncentrišu na ova pitanja, posebno na reakciju SPD-a i Zelenih prema ratu.