Brutalno ubistvo američkog novinara Stivena Sotlofa je izazvalo opravdanu ljutnju i odbojnost među milionima ljudi u svijetu. Međutim, neophodno je ne samo da se suosjeća sa Sotlofom i njegovom familijom, već i da se razumiju dublji uzroci ove tragedije.

Ovo ubistvo, počinjeno mjesec dana nakon ubistva Džejmsa Folija, je još jedna demonstracija kako reakcionarnog karaktera Islamske Drzave u Iraku i Siriji (ISIS), tako i užasnih poslijedica pola vijeka intervencija na Bliskom istoku od strane američkog imperijalizma.

Američki potpredsjednik Džozef Bajden je osudio obezglavljivanje Sotlofa u govoru u mornaričkom brodogradilištu u Nju Hamširu. On je izjavio da će američke vojne snage da progone ISIS sve do “vrata pakla.” Ali ISIS nije neshvatljiva emanacija satanističkog zla, kako ga opisuje Obamina administracija i američki mediji. Oni su proizvod politike američke vlade tokom dužeg vremenskog perioda.

Američke administracije su decenijama nastojale da ojačaju najreakcionarnije i najnazadnije islamske fundamentalističke snage na Bliskom istoku. Tokom hladnog rata, Vašington je mobilisao ove snage protiv sekularnih nacionalističkih vođa koji su u njihovim očima predstavljali ili potencijalne saveznike Sovjetskog Saveza ili direktnu prijetnju profitima i imovini američkih i evropskih korporacija.

CIA je finansirala i mobilisala desničarske iranske islamiste da podrže puč 1953. kojim je svrgnuta sa vlasti liberalna vlada Muhameda Mosadeka, koji je nacionalizirao naftnu industriju, prethodno uglavnom u britanskom vlasništvu. SAD su gajile slične snage u Egiptu, uključujući i Muslimansko bratstvo, kako bi oslabile režim pukovnika Gamal Abdel Nasera koji je nacionalizirao Suecki kanal i tražio vojnu pomoć od Sovjetskog Saveza.

CIA je takođe podržala puč u Pakistanu 1977-me od strane Muhamada Zia-Ul-Haka, koji je uspostavio vojni režim baziran na islamskom fundamentalizmu koji je trajao sve do njegove smrti 1988.

Glavno uporište američke politike u regionu Persijskog zaljeva je savez sa monarhijom u Saudijskoj Arabiji, koja već dugo promoviše najreakcionarnije oblike islamskog fundamentalizma kao ideološki bedem za svoju parazitnu vladavinu. Ovaj savez je naročito produbljen poslije iranske revolucije 1979-te kada je sa vlasti zbačen Šah.

Izraelska država je vodila sličnu politiku promovišući Muslimansko bratstvo u okupiranim palestinskim teritorijama, sa ciljem da potkopa Palestinsku Oslobodilačku organizaciju Jasera Arafata, koga je smatrala glavnim neprijateljem. Iz ovih napora će se izroditi Hamas i Islamski Džihad.

Islamski fundamentalizam je postao direktno vezan za terorističko nasilje kroz SAD kampanju subverzije protiv pro-sovjetske vlade u Afganistanu, koja je otpočela kasnih 1970-ih. CIA je, u sprezi sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom, regrutovala islamske fundamentaliste iz cijelog svijeta, obučavajući ih pravljenju bombi i terorističkoj taktici i prebacujući ih na ratišta u Afganistanu. Jedan od istaknutijih je bio i Osama Bin Laden, sin saudijskog građevinskog multi-milionera.

Po završetku rata u Afganistanu, veterani se vraćaju u svoje matične zemlje, od Maroka do Indonezije, šireći utjecaj islamskog fundamentalizma u zemljama gdje nikada prije nije postojao. Ključna prekretnica je bio perzijski zaljevski rat 1990 – 91, za čije vrijeme je oko pola miliona američkih vojnika raspoređeno u Saudijsku Arabiju, što je navelo Bin Ladena i ostale islamiste da proglase Sjedinjene Države za glavnog neprijatelja.

Nakon napada 11. septembra 2001-ve od strane grupice u kojoj su većina bili saudijci dobro poznati američkoj obavještajnoj službi, Bušova administracija proglašava “rat protiv terorizma”, uperen na dojučerašnje SAD saveznike. Međutim, ovo nikako nije značilo raskid sa islamskim fundamentalistima, od kojih mnogi tada već operišu pod okriljem Al Kaide, što će kasniji događaji pokazati.

Mutne veze između američke spoljne politike i radikalnih islamista su nastavljene, pre svega u Iraku, Libiji i Siriji, zemljama gdje su oni bili potisnuti od strane sekularnih režima. Američka invazija i okupacija Iraka je opustošila zemlju, ubijajuci stotine hiljada Iračana i uništavajuci društvenu i materijalnu infrastrukturu. Koristeći se zavadi pa vladaj strategijom, američki okupatori su namjerno podstakli sunitsko – šiitske sektaške podjele, što je rezultiralo u porastu sunitski zasnovane Al Kaide u Iraku, prethodnice današnjeg ISIS-a.

SAD i NATO su koristili elemente povezane sa Al Kaidom kao svoju pješadiju prilikom intervencije u Libiji 2011, koja je i dovela do trenutnog stanja političke dezintegracije i građanskog rata u toj zemlji.

U Siriji, saveznici CIA i SAD-a poput Katara i Saudijske Arabije direktno naoružavaju, finansiraju i treniraju islamske ekstremiste da se bore protiv vlade predsjednika Bašara Al Asada, koji je blizak Iranu i Rusiji. U primaoce američke pomoći spadaju i Al-Nusra Front, filijala Al Kaide u Siriji, kao i ISIS, koji propagira još ekstremniji oblik islamskog terorizma nego Al Kaida, i koji smjesta zahtjeva osnivanje “kalifata” na osvojenim teritorijama na istoku Sirije i na zapadu Iraka.

Kada je Barak Obama govorio prošle nedjelje o “nedostatku strategije” u američkoj intervencijij u Siriji, on je priznao, doduše nenamjerno, da postoje kontradikcije u američkoj spoljnoj politici. ISIS danas preti američkom marionetskom režimu u Bagdadu. Ali ostaje de-fakto saveznik SAD kampanje za svrgavanje Asadovog režima u Siriji.

Vašington još uvijek pokušava da riješi ovu kontradikciju: kako da započne rat protiv ISIS-a a da istovremeno ne odbaci cilj svrgavanja Asada, koji je postao još značajniji sa zaoštravanjem konflikta između američkog imperijalizma i Rusije oko Ukrajine.

U svom obraćanju na konferenciji za novinare u Estoniji, predsjednik Obama je osudio zločine koje su počinjeni od strane ISIS-a, kako obezglavljivanje dvojice američkih novinara, tako i pokolj civila i zarobljenih vojnika širom sjevernog Iraka. Ali ovakve osude nisu pristizale kada je ISIS vršio identične zločine nad sirijskim vojnicima i civilima.

Danas se ovaj bivši američki saveznik u borbi protiv Asada koristi da odigra zadnju ulogu za američki imperijalizam: zločini ISIS-a trebaju da pruže izgovor za masivnu eskalaciju vojne intevencije SAD-a na Bliskom istoku, uključujući pojačano bombadovanje Iraka i njegovo eventualno širenje na Siriju, kao i ponovno slanje američkih trupa sve većeg obima. Samo nekoliko sati poslije ubistva Stivena Sotlofa, Obama je poslao dodatnih 350 američkih vojnika u Bagdad, navodno sa ciljem da se pojača odbrana američke ambasade, čime se njihov broj popeo na preko 1.100.

Američka vlada će spojiti vojnu agresiju na Bliskom istoku sa pojačanim napadima na demokratska prava u svojoj zemlji. Britanski premijer Dejvid Kameron je već udario tempo, koristeći pretnju ISIS-a kao izgovor za jačanje sigurnosnih mjera na ulicama Britanije i kažnjavanje imigranata sa Bliskog istoka.

Radnici u Sjedinjenim Državama i međunarodno se moraju beskompromisno suprostaviti svim naporima da se zločini ISIS-a iskoriste kao izgovor za rat i represiju. Američki imperijalizam, nakon što je iznjedrio islamski terorizam, danas hoće da ga još jednom iskoristi za svoje ciljeve. Zadatak radničke klase, mobilisane na osnovu socijalističkog i internacionalističkog programa, je da porazi islamske fundamentaliste, kao i sve druge oblike kapitalističke reakcije i nasilja.

4. septembar 2014.