Srpskohrvatski

Njemački Zeleni prizivaju konfrontaciju sa Rusijom

Pred prvi svjetski rat njemačka pomorska liga je mobilisala državne činovnike, profesore i ostale članove više srednje klase kao potporu njemačkom militarizmu. Danas, fondacija partije Zelenih Hajnrih Bel je preuzela ovaj zadatak.

Životni stil se promjenio. Preplaćeni članovi parlamenta, lobisti i akademski članovi osoblja koji operišu unutar miljea ove fondacije više ne oblače svoju djecu u mornarske uniforme, već u ekološku robu napravljenu od prirodnih vlakana. Pri izboru društvenih uzora, alternativni životni stilovi su zamjenili rezervnog oficira. Međutim, kad je riječ o podršci njemačkom imperijalizmu, u istoj su ravni sa prethodnicima od prije jednog vijeka.

Hajnrih Bel fondacija je ovo iznova pokazala u ponedeljak, kada je u Berlinu sazvala konferenciju pod naslovom: “Ukrajina, Rusija i Evropa.” Uslijedila su četiri sata histeričnog ratnog huškanja protiv Rusije.

U dvijema panel dikusijama koje su sačinjavale konferenciju nije bilo razmimoilaženja u mišljenju. Svi sudionici su složno osudili Putinov režim i ruski nacionalizam. Međutim, što se ukrajinskog nacionalizma tiče, vidjeli su samo pozitivnu stranu. Sugestija da su desničarske i fašističke tendencije dominirale nacionalističkim pokretom je odbačena kao ruska propaganda. Njihovi heroji su bili pro-zapadnjački oligarsi poput ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka, ruskog Mihaila Hodorkovskog i naravno Borisa Njemcova, koji je ubijen neposredno prije ove konferencije.

Nije bilo ni najmanjeg nagovještaja kritike američke i njemačke politike prema Ukrajini. Razlike su jedino bile oko toga treba li ići na direktno “vojno rješenje,” kako je to formulisala Ljilja Ševcova, koja radi u Moskvi za američki tink-tenk Brukings institut, ili se treba “pronaći nešto poput humanitarno-militarističkog stava,” tj. “kombinacije humanizma i čvrstog stava sa armijom” kao što je zagovarao Bernar Kušner, bivši ministar spoljnih poslova Francuske.

Ralf Fiks, predsjednik Hajnrih Bel fondacije, je dao osnovni pravac konferenciji u svojim uvodnim napomenama. “Rusko vođstvo,” objavio je Fiks, “miješa diplomatiju sa vojnim, propagandnim i ekonomskim pritiskom na suvereni način.” U poređenju sa tim, evropske vlade i SAD su daleko od “dosljedne, sveobuhvatne strategije. Do sada, oni su samo reagovali umjesto da budu proaktivni.” To se mora promjeniti.

Fiks je pojasnio da Zeleni ne ciljaju primarno na Ukrajinu. On vidi konflikt oko Ukrajine daleko više kao opasnost za Evropsku uniju (EU), na kojoj počiva ekonomski i politički uticaj Njemačke u Evropi i ostatku svijeta. “U pitanju je sama budućnost evropske zajednice,” rekao je Fiks. Ukrajina je test njene sposobnosti da djela i njenog kredibiliteta.

“Kada, ako ne sada, je vrijeme za zajedničku spoljnu i sigurnosnu politiku,” pitao je Fiks. “Ako padnemo na ovom testu centrifugalne tendencije unutar EU će samo ojačati... Kada govorimo o Ukrajini i Rusiji, govorimo o nama samima! To je poruka koju želimo da prenesemo ovom konferencijom.”

I drugi govornici su podvukli ovu poruku. Mihajlo Minakov sa Mogiljanske akademije univerziteta u Kijevu je zaprijetio: “Ako nas ne podržite u rješavanju istočno-evropske krize završićete kao poluostrvo na evroazijskom kontinentu.” A istoričar Timoti Snajder je upozorio da će Kina na kraju izaći kao pobjednik iz ove krize.

Timoti Snajder

Ovaj profesor sa Jejl univerziteta je neka vrsta trgovačkog putnika kad je riječ o ukrajinskoj nacionalističkoj propagandi. Ranije je nastupio, takođe sa Bernarom Kušnerom, na sličnoj konferenciji u Kijevu prošlog maja.

U Berlinu je preuzeo na sebe zadatak da pobije prigovor koji je visio u zraku ali kojeg niko nije htio otvoreno izreći: da njemačka spoljna politika, podrškom puču u Kijevu i saradnjom sa desničarskim ukrajinskim nacionalistima, u stopu slijedi put koji je već utabala nacistička diktatura.

U svojoj iskrivljenoj i na trenutke potpuno nelogičnoj prezentaciji istorije, Snajder je pomiješao protivnike nacista sa njihovim saradnicima i agresore sa njihovim žrtvama.

Počeo je sa paktom između Hitlera i Staljina iz 1939. iz čega je izvukao zajedničku odgovornost Sovjetskog Saveza za sve zločine nacističkog režima, kao i činjenicu da su nacisti našli saradnike u Sovjetskom Savezu nakon invazije na tu zemlju. Iz toga je zaključio da nacistički okupatori nisu odgovorni za zločine koji su se odigrali u Sovjetskom Savezu u toku drugog svjetskog rata, već da je Sovjetski Savez podjednako kriv.

Trik sovjetske propagande je to što su prebacili odgovornost za sve ove zločine na zapad, na kapitalizam i fašizam – ili što su, kako se Snajder izrazio, “izvezli” tu odgovornost. Pobjeda Crvene armije nad nacistima, plaćena milionima života, je prema tome mit, “mit velikog otadžbinskog rata,” stvoren da “opovrgne svo to zlo.”

“Naglašavam ovo,” nastavio je Snajder, “jer ovo izvoženje odgovornosti za istoriju se ponavlja na veoma važan način. Baš kao i nekada, i sada se krivica za sovjetsku prošlost, krivica za nacističku prošlost u Sovjetskom Savezu izvozi, eksternalizuje se.” Ukrajince nazivaju fašistima, a “ideja o zapadu kao sponzoru fašizma” se ponovo oživljava.

Na način koji podsjeća na antikomunističku histeriju Mekarti ere, Snajder se zatim žalio kako je ruska propaganda podrila evropsku misao i “kako se to uvuklo direktno ili indirektno u način na koji pričamo o Ukrajini, a samim tim i o Evropi, a samim tim i o sebi samima.”

“Ono što zabrinjava je,” nastavio je on, “kako uopšte nismo primjetili to. Tu se javlja jedan sindrom, u kome ono što smo mogli odbaciti kao propagandu u stvari zaokuplja naše umove na zapadu. U tom smislu, a to je veoma važan smisao, Kremlj zasigurno pobjeđuje.”

Niko na podijumu ili u publici nije protestovao protiv ovih falsifikacija koje u suštini izvrću istoriju drugog svjetskog rata naglavačke. Svi su se složili sa Snajderovim zaključcima koji pozivaju na masivno vojno naoružavanje u Evropi i iznad svega u Njemačkoj.

“Rusi imaju pravu armiju. Ruska armija nije nezaustavljiva. Njemačka bi mogla imati još veću, ukoliko bi to htjela,” profesor sa Jejla je rekao u završnim komentarima. Evropi, rekao je, treba “veća udarna silu, oficirski kor, vojna akademija. Nalazim čudno što se o ovome ne raspravlja sada. Ne može se imati spoljna politika bez armije.”

Bernar Kušner

Bernar Kušner je bio nešto rezervisaniji. Koosnivač organizacije Doktori bez granica već godinama igra vodeću ulogu u pravdanju imperijalističkih ratova “humanitarnim” argumentima. 1990-ih je podržavao intervenciju NATO-a na Balkanu, a u zadnje vrijeme je odobravao intervencije francuske vojske u Libiji i Africi. Od 2007 do 2010 bio je francuski ministar spoljnih poslova pod konzervativnim predsjednikom Nikolom Sarkozijem.

Kušner s druge strane smatra da su evropske snage još uvijek preslabe za vojnu konfrontaciju sa Rusijom. Postavio je pitanje: “Jeste li spremni da se borite protiv ruske armije,” i odgovorio: “Ne, niste.” Prema Kušnerovim argumentima, Rusiju prvo treba omekšati “humanitarnim sredstvima.”

Ljilja Ševcova

Ovome se žustro usprotivila Ljilja Ševcova. Krištećim glasom koji je počeo da puca dok je govorila, službenica Brukings instituta je napala njemačku spoljnu politiku – ali se najprije zahvalila najumiljatijim tonom Hajnrih Bel fondaciji i njenom predsjedniku za njihov rad u Kijevu i Moskvi.

“Vi ste odgovorni za onog monstruma koga ste tako dugo tetošili u Kremlju,” vriskala je. Izdvojila je Egona Bara, arhitektu Vili Brandtove istočne politike 1970-ih; Gerharda Šredera, koji je kao kancelar Njemačke gajio blizak odnos s Putinom; i Frank-Valter Štajnmajera, sadašnjeg ministra spoljnih poslova Njemačke.

Optužila je njemačku politiku za naivnost. “'S ljubavlju iz Rusije', još uvijek ih volite,” grdila je. “Njemačka je oduvijek bila odlučujući faktor za Rusiju, sve do prošlog ljeta Njemačka je bila glavni ustupnik, glavni prilagođavač.”

U toku diskusije Ševcova je naglasila da ne može biti kompromisa sa Putinovim Kremljem. “Treba da primjenite mnogo drastičnije instrumente od sankcija da prisilite Putina da se povuče,” rekla je i upitala provokativno: “Jeste li spremni da se suočite sa kolapsom Putinovog režima? Jeste li spremni ili ne? Jeste li spremni na nepredvidivu situaciju koja bi mogla proisteći? Ako pokušavate da nađete kompromis koji bi očuvao ukrajinsko dostojanstvo, vaše dostojanstvo i imao Putinovu saglasnost, to znači ići u ambis.”

Odlučno je govorila protiv tvrdnje da nema vojnog rješenja. “Ima situacija u kojima ima vojnih rješenja,” rekla je, pozivajući na veću hrabrost u ovom polju. Ukrajina mora preduzeti masivno vojno jačanje, koje bi koštalo milione dolara. Publika je odgovorila aplauzom.

U toku konferencije Ševcova je dala intervju magazinu Focus u kojem je predvidjela mogući puč protiv Putina i rekla da ukoliko ne napusti Kremlj na vrijeme, Putin će “nastradati.”

Zaključak

Na kraju diskusije, Fiks je sumirao zaključke u pet tačaka.

Prva je: “Nemojmo biti podjeljeni među sobom. Iskoristimo konflikt s Rusijom kao impuls za produbljavanje evropske integracije, uključujući jačanje evropske odbrane.”

Drugo, Fiks je objavio podršku “demokratskom građanskom društvu u Ukrajini i Rusiji,” eufemizam za podršku smjeni režima u Moskvi po modelu uspostavljenom na protestima na Majdanu u Kijevu.

Treće, pozvao je na pooštravanje sankcija protiv Rusije, naročito “sankcije uperene na rusku elitu, s fokusom na finansijski sektor, jer su oni posebno ranjiva tačka za režim.”

Konačno, tražio je masivnu finansijsku podršku i investicione programe da se Ukrajina ekonomski i politički stabilizuje, kao i jačanje energetske nezavisnosti EU od Rusije.

Ovo je uglavnom u skladu sa politikom koju je njemačka vlada sistematski sprovodila otkad je početkom prošle godine objavila da raskida sa politikom vojnog ustručavanja, i da će početi da igra veću ulogu u svjetskoj politici. Zeleni slijede ovaj kurs, ali sa ratobornošću koja prevazilazi čak i onu vladajućih partija – Hrišćansko demokratske unije (CDU) i Socijal demokratske partije (SPD).

Oni sistematski i bespoštedno promovišu konfrontaciju s Rusijom, postavljajući se u ovim pitanjima najbliže Vašingtonu. Nude platformu ljudima poput Ševcove, koji ne prezaju od nuklearnog rata i puča u Moskvi, koji bi – kako i ona sama kaže – imao “nepredvidive” posljedice u konfliktu s Rusijom.

6. mart 2015.

Loading