Srpskohrvatski

Pseudo-leva grupa unutar Sirice povezana sa ISO brani kapitulaciju pred merama štednje

Desetog marta, Internacionalna socijalistička organizacija (International Socialist Organization, ISO) je objavila izjavu u kojoj hvali grčku vladu na čelu sa Siricom zbog njene borbe za socijalizam. Tekst podrške je napisan od strane Antonisa Davanelosa iz Radničke internacionalne levice (Workers Internationalist Left), grupe unutar Sirice koja je povezana sa ISO i čija je specijalnost pružanje pseudo-levog pokrića reakcionarnoj politici Sirice. U ovoj izjavi oni brane Siricinu kapitulaciju pred merama štednje koje zahteva EU.

Davanelos pokušava da rastera smrad koji kruži oko Sirice jer poslednji postupci vlade predvođene Siricom otvoreno pokazuju ponor koji sve više razdvaja socijalizam i radničku klasu od desničarske srednjeklasne politike Sirice i ISO. Posle kampanje zasnovane na obećanjima da će privesti kraju politiku štednje Evropske unije koja je unazadila Grčku, Sirica je izdala svoju predizbornu platformu u rekordnom roku. Za manje od mesec dana od dolaska na vlast, Sirica je 20. februara potpisala dogovor sa EU o još većim rezovima i napadima na Grčke radnike.

Davanelosova izjava naslovljena: “Kuda idemo posle ovog dogovora?” uzdiže Siricu kao “široku mrežu političkih aktivista okupljenih oko suprostavljanja i borbe protiv mera štednje koje su harale poslednjih godina.” Izjava nastavlja: “To je partija obeležena tradicionalnim pristupom koji teži socijalnim i političkim pobedama. To je partija čija je baza, velika većina njenih članova, posvećena ispunjavanju njihovih zahteva za demokratičnošću i popločavanjem puta za opšte društveno oslobođenje.”

Laži dostojne prezira! Sirica ne vodi radničku klasu u borbu protiv kapitalizma niti za socijalizam. Ona vodi kapitalističku vladu koja nastavlja sa politikom štednje predhodne koalicione vlade između desničarske Nove demokratije (ND) i socijal-demokrata PASOK-a. Sirica je prihvatila sve prethodne dogovore o merama štednje sa EU, i čak se obavezala za nove rezove, kresanje budžeta, privatizacije i povećanje granice odlaska u penziju. Oni ne brane radničku klasu, oni je napadaju.

Davanelosova izjava da se unutar Sirice kriju moćne levičarske snage je apsurdna. Ne samo da Sirica otvoreno podržava politiku desnice, nego čak i snage unutar Sirice koje se predstavljaju kao ekstremna levica, kao što je slučaj sa Davanelosom, brane njihovu predaju EU. Njegova izjava je većinom posvećena kukavičkim racionalizacijama na temu da nema alternative kapitulaciji pred EU.

Na stranu “leve” fraze i dvoličnosti, ovo stavlja njega i njegove političke saveznike, kao što je ISO, na stranu kapitala u ratu protiv radničke klase u Grčkoj i internacionalno.

On nastavlja: “Sirica je naišla na dvostruku zamku koju je svesno postavila predhodno poražena koaliciona vlada – a posebno evropske “institucije,” koje čine Evropska unija i Evropska centralna banka u tandemu sa Međunarodnim monetarnim fondom. Čak i pre nego što je nova vlada preuzela ministarstva, pre nego li je stekla malo iskustva u upravljanju, pre nego li je obnovljen određen oblik kontrole nad državnim mehanizmima, vlada je bila suočena sa dva teška izazova: s jedne strane imali su rizik od neposrednog kolapsa banaka. Sa druge strane, velika teškoća u dobijanju sredstava za finansiranje – istovremeno! – otplate duga, kao i plate radnicima u državnim preduzećima, isplate penzija i minimalna socijalna davanja. Suočena sa ovom dvostrukom pretnjom, vlada se povukla.”

Davanelosovi argumenti ne piju vodu. Odliv kapitala iz Grčke i pretnje da će EU uskratiti kreditiranje grčke vlade su bile predvidive reakcije banaka prema novopridošloj grčkoj vladi sa kritičkim pogledom na mere štednje. Ako je Sirica smatrala da je nemoćna da se suprostavi takvoj politici, zašto je uopšte tražila od birača da glasaju za nju, obećavajući kraj mera štednje?

Ako Sirica ne može ništa da uradi protiv finansijskog kapitala, to nije zato što je finansijski kapital svemoćan, niti zbog toga sto je grčka ekonomija mala u poređenju sa ostatkom evro zone. To je zato što Sirica govori u ime klasnih interesa buržoazije i bogatije srednje klase, i podržava finansijski kapital u borbi protiv radničke klase.

Sirica se suprotstavlja bilo kakvom političkom apelu široko rasprostranjenom protivljenju merama štednje u evropskoj radničkoj klasi. Nije pozvala na masovnu industrijsku i političku akciju za obaranje vlade nemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsednika Fransoa Olanda, omraženog zagovornika mera štednji. Umesto toga, njeni ministri su mlaznim avionima poleteli prema vodećim evropskim glavnim gradovima i finansijskim centrima i u roku od nekoliko nedelja je brzo kapitulirala– nesumnjivo posle konsultacija sa kontaktima u Brukings institutu u Vašingtonu koje je Sirica ostvarila kroz putovanja vođe Aleksisa Ciprasa.

Sirica je odbila da primeni bilo koju meru koja bi joj dala kakvu takvu moć i uticaj na EU i banke. Mogla je da uvede kontrole kapitala da zaustavi investitore u povlačenju njihovog novca iz Grčke, ali je glasno objavila da to neće uraditi. Na pretnje koje su stizale iz EU da će uskratiti kredit, Grčka je mogla da zapreti da će da bankrotira na dug od 300 milijardi evra, koji je u velikoj meri kreditiran od ostalih vlada evro zone i koje bi bile uvučene u sopstvenu budžetsku krizu. Umesto toga Sirica iznova ponavlja da neće preuzimati “jednostrane poteze” u vezi isplate grčkog duga.

Ove političke odluke su duboko ukorenjene u reakcionarnim klasnim interesima sitno-buržoaskih slojeva koje Sirica predstavlja. Akademci, parlamentarci i sindikalni funkcioneri u Sirici su se plašili panike na berzama i finansijske katastrofe koju bi izazvala ozbiljna pretnja grčkog bankrota. Njihovo bogatstvo, koje nije ništa manje od bogatstva buržoaskih interesa koji ih podržavaju i promovišu u svetskim medijima, je zasnovano na pumpanju vrednosti novca na vodećim svetskim berzama deonica i obveznica.

Iznad svega, kao što je kapitulacija Sirice prema EU sve očiglednija, tako će i bilo koji revolucionarni ustanak u radničkoj klasi biti usmeren prema samoj Siricinoj vladi. Izjava Davanelosa na ISO vebsajtu Socijalistički radnik (Socialist Worker) je grčka državna propaganda usmerena protiv takvog razvoja događaja.

Davanelosova tvrdnja da je Siricina politika socijalistička ili najbliže što radnici mogu da se nadaju da će prići socijalizmu, je smišljena da demorališe radnike i blokira bilo kakvu erupciju protesta protiv Siricine odvratne izdaje sopstvenih predizbornih obećanja datih milionima osiromašenih građana koji su glasali za nju.

Jedina perspektiva koju Davanelos predlaže je održavanje dominacije pro-kapitalističkih “levih” partija u Grčkoj i Evropi nad radničkom klasom. On upozorava da bi pad podrške Sirici mogao brzo dovesti do dolaska na vlast koalicione vlade nacinalnog ujedinjenja sačinjene od Sirice i Nove demokratije. On poziva Siricu da se suprostavi takvoj politici i umesto toga da krene u uspostavljanje političkih saveza sa drugim navodno “levim” silama kao što su staljinistička Grčka komunistička partija (KKE) i ostale srednjeklasne partije širom Evrope.

“Zadatak sprečavanja daljeg povlačenja takođe leži u levici izvan Sirice, koja i dalje ima značajnu snagu u Grčkoj,” piše Davanelos. “Oni mogu izazvati vladu postavljanjem zahteva za plate, penzije, školstvo i zdravstvo… Ovaj zadatak takođe pripada internacionalnoj levici, posebno evropskoj levici. U Španiji, Francuskoj i Italiji, pa čak i samoj Nemačkoj, pristalice demokratije i pravde moraju da preduzmu akciju sprečavanja “institucija” od gušenja i zbacivanja sa vlasti ove grčke vlade.”

Ovo je nova politička zamka i slepa ulica za radničku klasu. Sirica je godinama blokirala revolucionarni pokret radničke klase promovisanjem nacionalističke strategije pritiska na pro-kapitalističke partije. Vezali su radničke borbe za bankrotiranu grčku sindikalnu birokratiju, koja je politički povezana sa PASOK-om, i promovisali su perspektivu da radnici treba da “guraju” vladu PASOK-a ulevo, kada bi ovi jednom došli na vlast.

Ova perspektiva se raspala kako je PASOK bio diskreditovan nakon što su preuzeli zadatak sprovođenja EU mera štednje i napada na životni standard grčke radničke klase. Sada kad je Sirica uzela vlast i diskredituje se igrajući istu ulogu protiv radničke klase, ona poziva KKE i ostale pseudo-leve partije širom Evrope da kanališu otpor radničke klase u slepu ulicu guranja Siricine vlade ulevo.

Evropske pseudo-leve partije, počev od Die Linke u Nemačkoj do Left Bloc u Portugalu, su skočili u odbranu Sirice jer se oni ne protive merama štednje ništa više od same Sirice. Oni su glasali za finansiranje grčkog duga i za uvođenje mera štednje u njihovim parlamentima. Ukoliko oni dođu na vlast u okviru svojih država, oni bi isto tako sledili i sprovodili bankarsku volju.

Ono što će neminovno nastupiti je erupcija borbi radničke klase protiv Sirice i njenih raznih pseudo-levih međunarodnih branilaca. Budućnost za radnike i omladinu nije da pokleknu i predaju se desničarskoj politici socijal-demokrata niti pseudo-levim partijama izabranim da vode administraciju kapitalističke države, nego u izgradnji političkog vođstva koje će se boriti za preuzimanje vlasti od strane radničke klase, kao deo međunarodne socijalističke revolucije. Ova borba podrazumeva beskompromisno raskrinkavanje i poraz Sirice i svih njenih pseudo-levih branilaca međunarodno.

16. mart 2015.

Loading