Srpskohrvatski
Perspective

Dok Evropska unija osuđuje grčko “ne”, Cipras se kreće udesno

Odgovor evropskih sila i grčke vlade predvođene Siricom na “ne” koje je izglasano na referendumu o mjerama štednje, koje je od Grčke zahtijevala Evropska unija, je aktuelizovao osnovna politička pitanja sa kojima se radnička klasa suočava.

Masovno rasprostranjeno odbacivanje politike evropskih banaka od strane naroda zateklo je i vladajuće evropske elite, i njihove partnere unutar Grčke, uključujući i samu Siricu. Uprkos beskrupuloznoj kampanji zastrašivanja, koja je uključivala i ekonomsko ucjenjivanje, medijsku propagandu, kao i prijetnje djelova armije, grčki radnici i omladina su velikom većinom proglasili svoje protivljenje udarima na poslove, plate i penzije.

U prestonicama velikih evropskih sila, kao i u Sjedinjenim Državama, uveliko traje debata o tome kako na ovo odgovoriti. Njemačka je preuzela vodeću ulogu u izražavanju prezira prema odbijanju njenih zahtjeva od strane grčke radničke klase, i odgovorila je na ishod glasanja u nedjelju osuđivanjem, prijetnjama i ultimatumima.

Njemački socijaldemokrata i vicekancelar Zigmar Gabrijel je izjavio da je, održavši referendum, Sirica „srušila poslijednje mostove koji su mogli poslužiti za kompromis između Evrope i Grčke.“ Ako je Grčka željela da ostane u eurozoni, rekao je on, trebalo je da nastupi sa predlozima koji bi „išli dalje od onih koji su nuđeni do sada.“

Kasnije u ponedjeljak, njemačka kancelarka Angela Merkel je održala zajedničku konferenciju za štampu sa francuskim predsjednikom Fransoa Holandom, tokom koje je naglasila da „kako stvari sada stoje, ne postoje osnove za pregovaranje o novom programu pod okriljem Evropskog stabilacionog mehanizma.“ Dodala je i da su pređašnje ponude upućene Grčkoj bile „velikodušne.“

Neki zvaničnici u Evropi i Sjedinjenim Državama pozivaju na manje korekcije grčkog duga, kako bi zadržali Grčku u eurozoni, omogućili joj da otplaćuje dugove, i kako bi pružili Sirici nešto sa čim bi mogla da izađe pred negodujuće grčke građane. Bilo koji od predloga iz ovog korpusa bi neminovno uključivao 98% mjera koje su već odbačene na nedjeljnom referendumu.

Glavna preokupacija vladajuće klase jeste: kakve bi procese ishod grčkog glasanja mogao ohrabriti širom Evrope i na međunarodnom nivou. U uvodniku koji je objavljen u ponedjeljak, „Volstrit žurnal“ je iznio zebnju da bi Merkelova mogla „ustuknuti“ zbog ishoda referenduma, i ponuditi neke ustupke. Ako bi se ovo desilo, upozoravaju u Žurnalu, „poruka bi bila da i druge evropske dužničke države mogu koristiti političko iznuđivanje kako bi blokirale reforme usmjerene ka rastu... Dakle: izglasajte odbacivanje reformi koje kreditor zahtijeva, a kreditor će vas svakako nagraditi.“

„Ova politička zaraza“, nastavlja Žurnal, „je daleko veća prijetnja integritetu eurozone, nego što je neposredni ishod grčke finansijke krize, ili čak grčko istupanje iz bloka jedinstvene valute.“

Čega se plaši uredništvo ovog glasnogovornika Volstrita? Da će bilo kakvi ustupci demokratski izraženoj volji masa samo ohrabriti radnike širom Evrope, ali i u Sjedinjenim Državama.

Što se Sirice tiče, odgovorila je na izražavanje otpora širom Grčke – koje je jasan indikator lijeve putanje grčke radničke klase – krećući se udesno, bježeći u naručje partija reprezenata grčke buržoazije, i istih onih evropskih institucija čiji su predozi tako nedvosmisleno odbačeni na referendumu.

U svom obraćanju milionima građana koji su proslavljali pobjedu u nedjelju, premijer Aleksis Cipras je saopštio: „Ovo nije mandat za raskid sa Evropom, već mandat koji osnažuje našu pregovaračku poziciju, kako bismo postigli održivu nagodbu“, pri čemu misli na nagodbu koja je prihvatljiva „trojci“ – Evropskoj uniji, Evropskoj centralnoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu.

Prvi korak koji je Cipras napravio u ponedjeljak je bio osiguravanje ostavke ministra finansija Janisa Varoufakisa, kako bi se olakšale diskusije o otplati duga na današnjem sastanku ministara finansija eurogrupe. Varoufakis je zamijenjen Euklidom Tsakalotosom, jednim od mnogih zvaničnika Sirice koji su se školovali u Velikoj Britaniji, prvo u javnoj školi Sv. Paul, gdje je takođe studirao britanski konzervativni kancelar Džordž Ozborn, a potom na Oksfordu. Njujork tajms je izvijestio da je na pomolu reorganizacija šireg kabineta, koja bi imala za cilj da okupi „pregovarčki tim bliži poziciji centra“ u ovim pregovorima.

Uveliko se spekulisalo da je ovaj sastanak zapravo najava osnivanja vlade nacionalnog jedinstva – odnosno, jedinstva stranaka grčkog kapitalizma.

Kako je WSWS objasnio i prije referenduma, Siricino sazivanje referenduma je bio cinični politički manevar, usmjeren ne ka suprotstavljanju represivnim mjerama štednje, već ka davanju legitimiteta Siricinom aktuelnom flertovanju sa grčkim i međunarodnim vladajućim elitama. Da je ishod referenduma bio „da“, vlada bi dala ostavku i utabala put nekoj vrsti koalicije koja bi uključivala pro–EU partije, koje bi podržavale mjere štednje. Kako je ishod glasanja bilo gotovo dvotrećinsko „ne“, Sirica nastavlja gotovo istovjetnim pravcem.

Prethodna 24 časa su donijela otrežnjujuće upozorenje. Što se tiče namjera vladajuće klase, očigledno je da neće biti posustajanja u napadima i rezovima. Lideri eurozone će ili prihvatiti neke površne izmjene kako bi se dao legitimitet Siricinom planu da nametne slijedeću fazu napada, ili će Grčka biti izgurana iz Evropske unije, a Sirica ili neka druga politička formacija će izvršiti manje-više isti plan, radeći za grčku buržoaziju.

U oba scenarija vladajuća klasa će biti prisiljena da se sve više oslanja na policiju i oružane snage da bi ugušila društveni otpor. Vlada predvođena Siricom je diskutovala upravo takav plan – šifra Protivnik (Nemesis) – odašiljanja hiljada vojnika i interventnih policajaca u slučaju „rasprostranjenih i dugotrajnih javnih nemira“ 26. juna, svega nekoliko sati prije nego što je Cipras pozvao na referendum.

Prošle su tek četiri decenije otkako je Grčka bila pod tiranijom pukovnika. Danas, usred opšteg ekonomskog i društvenog sloma, scenario u kome bi oligarsi – nekoliko tuceta porodica koje kontrolišu Grčku – naložili vojnim snagama da intervenišu kako bi se „povratio red“, je veoma relan.

Sve zavisi od spremnosti radničke klase Grčke da se mobiliše protiv svih onih koji nastoje da nametnu diktat „trojke“ – grčke vladajuće klase, njenih medija, policije i oružanih snaga, i svih njenih partija, uključujući i Siricu, buržujsku partiju koja počiva na privilegovanim slojevima više srednje klase.

Bogatstvo kapitalističke klase mora biti ekspropriisano kroz nacionalizaciju banaka i glavnih industrija, pod demokratskom kontrolom radničke vlade.

Sve ovo je međunarodna borba. Radnička klasa Evrope mora priteći u pomoć grčkoj braći i sestrama. Ono što se čini grčkim radnicima danas, radiće se radnicima Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Španije i Italije sjutra. Jedini odgovor na međunarodnu ofanzivu kapitala je međunarodna kontraofanziva radničke klase protiv Evropske unije i banaka kojima ona služi, a na bazi socijalističkog programa.

7. jul 2015.

Loading