Ova rezolucija je jednoglasno usvojena na Sedmom nacionalnom kongresu Socialist Equality Party (SAD), održanom od 31. jula do 5. avgusta 2022. Cijeli izvještaj o Kongresu i ostale rezolucije pročitajte ovdje.
1. Socijalistička partija jednakosti (SEP) osuđuje imperijalistički proxy rat u Ukrajini koji su pokrenule SAD i njihovi saveznici u NATO-u. Sjedinjene Američke Države i NATO ne reaguju na ničim izazvan akt ruske agresije. Ne brane ni demokratiju u Ukrajini, čiji se neonacistički režim svrstava među najkorumpiranije na svijetu.
2. Rat protiv Rusije je nastavak i intenziviranje težnje za globalnom hegemonijom SAD-a koja je započeta prvom invazijom na Irak 1990-91. i intenzivirana nakon raspada SSSR-a u decembru 1991. Bajdenova izjava da Putin ne može ostati na vlasti je otkrila osnovne ciljeve rata: uklanjanje sadašnjeg režima u Rusiji, njegovu zamjenu marionetskim režimom koji kontrolišu Amerikanci i raspad same Rusije – u onome što se naziva „dekolonizacija Rusije“ – na desetak ili više impotentnih malih država čije će vrijedne resurse posjedovati i eksploatisati američki i evropski finansijski kapital.
3. Sa krajnjom nesmotrenošću, američki imperijalizam rizikuje nuklearni rat koji bi mogao rezultirati izumiranjem ljudskog života na planeti. Pentagon i CIA smatraju da je uništenje Rusije i kontrola evroazijske kopnene mase, dugotrajni geostrateški cilj američkog imperijalizma, suštinska priprema i dio napada na Kinu. Ono što je Lenjin tokom Prvog svjetskog rata nazivao „preraspodjela svijeta“ sada je u toku. Američki imperijalizam namjerava da prekroji kartu svijeta.
4. Kao što bi sada trebalo biti očigledno, Bajdenova odluka da povuče snage iz Afganistana nije, kako je tvrdio, kraj „vječnog rata“. Radilo se o pažljivo proračunatoj preraspodjeli američke vojne imovine uoči pokretanja rata s Rusijom. Njegovo ishitreno i haotično izvođenje bilo je određeno rasporedom očekivanog neminovnog sukoba u Ukrajini.
5. Iako je rat podstaknut američkim imperijalizmom, SEP se nedvosmisleno protivi invaziji Ukrajine od strane Rusije. Odbacujući tvrdnje da je Rusija „imperijalistička“ – definiciju koju su prihvatili pseudo-lijevi agenti Pentagona i NATO-a kako bi legitimirali svoju podršku proxy ratu – SEP ne daje nikakvu podršku politici „nacionalne odbrane“ reakcionarne ruske vladajuće klase koja je došla na vlast raspadom Sovjetskog Saveza 1990-91. i sistematskom pljačkom njezine imovine. Sam Putin stoji na vrhu polubonapartističkog autokratskog režima koji nesigurno vlada zemljom koja je uzavrela društvenim kontradikcijama.
6. Kako je rat koji vode SAD i NATO nastavak imperijalističke ekspanzije, invazija Ukrajine je nastavak reakcionarne politike ruske oligarhije i njenog odbacivanja cjelokupnog progresivnog nasljeđa ruske revolucije i demokratskih principa oličenih u prvobitnom osnivanju Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika 1922. Opkoljenje Rusije imperijalizmom je katastrofalan ishod konačne izdaje staljinističkog režima i naslijeđa Oktobarske revolucije.
7. Politika Rusije, kako je i sam Putin izjavio, zasniva se na oživljavanju ruskog šovinizma i nacionalizma koji nije u stanju da se suprotstavi imperijalizmu niti da se dopadne širokim masama radnika u Rusiji, a kamoli u Ukrajini, Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.
8. Protivljenje SEP-a ruskoj invaziji, međutim, dolazi sa socijalističke ljevice, a ne s imperijalističke desnice. Svi razlozi koje je Bajdenova administracija navela da opravda rat su gomila laži.
9. Prvo, tvrdnja da se rat vodi da bi se očuvala „demokratija“ je razotkrivena činjenicom da je ukrajinska vlada korumpirani režim oligarha, zahvalna američkom i evropskom imperijalizmu, a koji je rezultat američko poticanog državnog udara u februaru 2014. od strane ekstremno desnih organizacija. Politika ukrajinske vlade zasniva se na promociji otvorenih fašističkih grupa kao što je bataljun Azov i rehabilitaciji Stepana Bandere i Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), nacističkih kolaboracionista tokom Drugog svetskog rata.
10. Tvrdnja da SAD brane demokratiju je utoliko smiješnija s obzirom na to da je vladu koja je vodila rat gotovo spriječio fašistički puč od 6. januara 2021. godine, te da Bajden i dalje govori o partiji uključenoj u ovu zavjeru kao o njegovim „prijateljima“ i „kolegama“. Nadalje, dok tvrdi da podržava „ljudska prava“ protiv „ratnog zločinca“ Putina, američki imperijalizam je odgovoran za smrt miliona nevinih civila, najveću izbjegličku krizu od Drugog svjetskog rata i jačanje diktatura širom svijeta, poput njihovih saveznika Saudijske Arabije.
11. Drugo, tvrdnja da Ukrajina vodi rat za „nacionalno samoopredjeljenje“ opovrgava se činjenicom da je među prvim akcijama koje je šovinistički režim u Kijevu preduzeo nakon početka rata bila obespravljenost velikog dijela stanovništva ruskog govornog područja. Ukrajinska vlada, osim toga, pokazuje potpunu ravnodušnost prema životima Ukrajinaca zahvaćenih ratom koji se tretiraju kao topovsko meso u ostvarivanju interesa ukrajinske vladajuće klase, u skladu sa američkim i evropskim imperijalizmom.
12. Treće, tvrdnja da je rat odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022. zanemaruje sistematske napore imperijalističkih sila da podstaknu sukob kroz nemilosrdno širenje NATO-a na istočnu Evropu i transformaciju Ukrajine u NATO poligon za napade na Rusiju. U mjesecima koji su prethodili ruskoj invaziji, Bajdenova administracija je odbila da pregovara zbog ruskih prigovora na integraciju Ukrajine u NATO i podržala je u novembru 2021. američko-ukrajinsko strateško partnerstvo s namjerom da Rusiju dovede u kut.
13. Prave pokretačke snage rata su: 1) Geopolitički interesi američkog imperijalizma i njegov nagon za globalnom hegemonijom; 2) Napori američkog i evropskog imperijalizma da steknu direktan pristup ruskim izuzetno vrijednim i strateški kritičnim sirovinama; i 3) Pokušaj vladajuće klase da svoju nerješivu domaću krizu riješi ratom u inostranstvu.
14. Rat protiv Rusije rezultat je geopolitičke strategije koju su Sjedinjene Američke Države vodile od raspada Sovjetskog Saveza prije više od 30 godina. Tokom protekle tri decenije, SAD su pokrenule niz ratova sa ciljem da iskoriste svoju vojnu moć bez premca da nadoknade svoj dugotrajni ekonomski pad: rat u Persijskom zalivu 1990-91; rat protiv Srbije 1999. godine; invazija na Afganistan 2001. godine; drugi rat protiv Iraka 2003. godine; rat protiv Libije 2011. godine; i građanski rat u Siriji koji podržava CIA.
15. Tokom ovog perioda – godinu za godinom, i rat za ratom – Međunarodni komitet Četvrte internacionale analizirao je implikacije i posljedice težnje američkog imperijalizma za globalnom dominacijom. ICFI je 2016. godine izjavio:
Poslednjih četvrt stoljeća ratova koje su pokrenule SAD mora se proučavati kao lanac međusobno povezanih događaja. Strateška logika težnje SAD za globalnom hegemonijom proteže se dalje od neokolonijalnih operacija na Bliskom istoku i u Africi. Tekući regionalni ratovi sastavni su elementi brzo eskalirajuće konfrontacije Sjedinjenih Američkih Država s Rusijom i Kinom. [Predgovor za Četvrt stoljeća rata: Želja SAD-a za globalnom hegemonijom 1990-2016, David North, 11. jula 2016.]
16. Druge velike imperijalističke sile u savezu sa Sjedinjenim Američkim Državama također slijede svoje reakcionarne ekonomske i geostrateške interese. Sukob s Ukrajinom pružio je njemačkom imperijalizmu priliku da provede najveću kampanju ponovnog naoružavanja od pada nacističkog režima. Britanski i francuski imperijalizam takođe žele da učestvuju u ratu kako bi unaprijedili svoje interese u Evropi i širom svijeta.
17. Težnja SAD-a za globalnom hegemonijom povezana je sa specifičnim ekonomskim interesima vladajuće klase u razbijanju ogromnog prostranstva ruske teritorije. Rusija obuhvata jedanaest vremenskih zona i izvor je ogromnih rezervi sirovina, metala i minerala, uključujući zlato, platinu, paladijum, cink, boksit, nikal, živu, mangan, hrom, uran, željeznu rudu, kobalt i iridijum. Mnoge od ovih sirovina, posebno minerali rijetkih metala, ključni su za proizvodnju poluprovodnika i drugih komponenti u poluprovodnicima i drugim naprednim tehnologijama.
18. Kao što je Lenjin naglasio u svojoj analizi imperijalizma: „Što se kapitalizam više razvija, što se više javlja potreba za sirovinama, to je sve žešća konkurencija, i što grozničaviji lov na sirovine teče širom svijeta, to očajnija postaje borba za sticanje kolonija.“ Pristup ovim mineralima i kontrola nad njima nisu samo ključni za poslovanje američkih i evropskih korporacija. Kontrola nad ovim materijalima se smatra dijelom šireg pokreta za globalnom dominacijom, posebno protiv Kine.
19. Konačno, vojna politika Sjedinjenih Američkih Država vođena je nerješivom političkom, socijalnom i ekonomskom krizom, koja je enormno pogoršana pandemijom COVID-19. U samo dvije i po godine, više od milion ljudi je umrlo od COVID-a u Sjedinjenim Američki. Državama. Kolosalni razmjeri smrti od pandemije proizvod su namjerne odluke vladajuće klase da prednost daje profitu umjesto životima.
20. Katastrofalni uticaj ukršta se sa društvom koje je već rastrgano ekstremnim nivoima društvene nejednakosti. Već postoje mnogi izrazi rastućeg pokreta radničke klase koji se suprotstavlja rastućim cijenama i eksploataciji. Ovo ne bi bio prvi put da se očajna vladajuća klasa, suočena s unutrašnjom krizom i klasnim sukobom, okrene ratu kao sredstvu za nametanje lažnog „nacionalnog jedinstva“.
21. Uprkos njihovim žestokim sukobima, ne postoje fundamentalne razlike između demokrata i republikanaca u pogledu vođenja rata. Ovo uključuje frakciju Demokratske stranke koju podržavaju ili članovi Demokratskih socijalista Amerike, uključujući Bernieja Sandersa i Alexandera Ocasio-Corteza, koji su svi glasali za podršku masovnom vojnom naoružanju Ukrajine.
22. Rat je temeljno razotkrio pseudo-ljevičarske organizacije koje predstavljaju privilegovane dijelove više srednje klase, uključujući Demokratske socijaliste Amerike u Sjedinjenim Američki. Državama. Pod maskom suprotstavljanja ruskom „imperijalizmu“, DSA, zajedno sa raznim pabloističkim i „državnokapitalističkim“ organizacijama na međunarodnom nivou, udružili su se sa SAD-om i NATO-om i pozvali na imperijalističko naoružavanje Ukrajine. Njihova podrška ratu protiv Rusije je kulminacija politike koju su vodili u odnosu na imperijalistički rat protiv Libije, Sirije i drugih zemalja.
23. SEP odbacuje karakterizaciju Rusije i Kine kao „imperijalističkih“. Ova oznaka, istrgnuta iz svakog istorijskog i ekonomskog konteksta, služi jednoj svrsi: da opravda i legitimiše politiku „dekolonizacije“ Rusije i Kine, odnosno razbijanje ovih zemalja u niz marionetskih režima koje kontrolišu imperijalističke sile SAD i NATO. „Teorija“ ruskog i kineskog imperijalizma nastavak je stavova Shachtmana i drugih koji su odbacili odbranu SSSR-a sa lažnim tvrdnjama da je Sovjetski Savez bio „državnokapitalistički“ i „imperijalistički“.
24. U skladu sa svojim protivljenjem ratu, Socijalistička partija jednakosti (SEP) osuđuje međunarodnu propagandnu kampanju protiv ruske kulture. Ova važna komponenta težnje ka ratu uključivala je diskriminatorne mjere poduzete protiv ruskih muzičara, filmskih reditelja, sportista, drugih pojedinaca, kao i protiv ruskog jezika, književnosti, muzike, filma i kulture u širem smislu. Antiruska kampanja odbacuje i negira istorijske i kulturne veze između Ukrajine i Rusije. To je inspirisalo niz žalosnih zločina iz mržnje počinjenih nad Rusima i osobama koje govore ruski u više zemalja. Posljedica međunarodne antiruske kampanje je da ona legitimiše Putinov režim u Rusiji. Tako, širom svijeta, kampanja zbunjuje i zagađuje političku svijest, zastrašuje opoziciju i služi da se suprotstavi objektivno vođenoj težnji radničke klase za međunarodnim jedinstvom.
25. Društvena osnova za suprotstavljanje ratu je međunarodna radnička klasa. U svom početnom saopštenju protiv ruske invazije na Ukrajinu, objavljenom 24. februara 2022., Međunarodni komitet Četvrte internacionale je napisao:
Opasnost od katastrofe može se izbjeći samo djelovanjem radničke klase, unutar SAD-a i širom svijeta, na temelju revolucionarnog socijalističkog programa.
Osnovni princip ovog programa je odbacivanje odbrane „nacionalne države“, istorijski zastarjele političke strukture, čije je postojanje u suprotnosti sa dominacijom svjetske ekonomije i globalnom međuzavisnošću proizvodnih snaga.
Trocki je dodao: „Ne vezati se za nacionalnu državu u vrijeme rata, slijediti ne ratnu kartu već kartu klasne borbe, moguće je samo onoj partini koja je već objavila nepomirljiv rat nacionalnoj državi u vrijeme mira.“ Pratiti „mapu klasne borbe“ znači ukorijeniti opoziciju imperijalizmu u borbi za ujedinjenje međunarodne radničke klase protiv eksploatacije, nejednakosti i kapitalističkog sistema.
26. Na svom najosnovnijem nivou, imperijalistički rat proizlazi iz osnovnih kontradikcija kapitalističkog sistema – između globalne ekonomije i podjele svijeta na rivalske nacionalne države, u kojima je ukorijenjeno privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Ove iste kontradikcije, međutim, proizvode objektivnu osnovu za svjetsku socijalističku revoluciju. Već sada posljedice rata enormno intenziviraju društvene sukobe unutar Sjedinjenih Američkih Država. Uticaj rastuće inflacije pokreće klasnu borbu, uključujući erupciju štrajkova i protesta među radnicima u automobilskoj industriji, avio-kompanijama, među zdravstvenim radnicima, prosvjetnim radnicima, uslužnim radnicima i drugim dijelovima radničke klase.
27. SEP odlučuje da se bori za izgradnju moćnog antiimperijalističkog pokreta u Sjedinjenim Američkim Državama, kao kritične komponente međunarodnog pokreta radničke klase protiv rata. Činjenica da su Sjedinjene Američke Države centar svjetskog imperijalizma i kokpit globalnog sukoba u razvoju nameće ogromnu političku odgovornost SEP-u u SAD-u.
28. SEP zahtijeva hitan prekid rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije. Ovaj rat se vodi kao zavjera protiv stanovništva Sjedinjenih Američkih Država i cijelog svijeta. Nametnut je bez ikakve rasprave o njegovim uzrocima i posljedicama. Pozivamo na raspuštanje NATO vojnog saveza i likvidaciju masivnog vojnog aparata američkog imperijalizma, koji se finansira sa više od trilion dolara godišnje. Sva sredstva koja se koriste za finansiranje vojne mašine biće plaćena kroz brutalnu štednju i napade na radničku klasu.
29. Realizacija ovog programa nije moguća osim kroz političku mobilizaciju radničke klase u suprotnosti sa cjelokupnom vladajućom klasom i njenim dvjema strankama, demokratima i republikancima. Razvoj antiratnog pokreta u SAD-u mora biti povezan sa borbom za ujedinjenje radnika u svakoj zemlji, uključujući Rusiju i Ukrajinu, protiv rata i imperijalizma.
29. Iako postoji ogromno protivljenje ratu u američkoj populaciji, ovoj opoziciji nedostaje program, perspektiva i vodstvo. Zadatak Socijalističke partije jednakosti je da u radničkoj klasi i njenoj avangardi razvije razumjevanje neraskidive veze između rata u inostranstvu i eksploatacije u zemlji, i u tom procesu izgradi revolucionarno vodstvo u radničkoj klasi koje ima za cilj osvajanje državne vlasti i socijalističke reorganizacije američke ekonomije, kao sastavnog dijela svjetske socijalističke revolucije.