Invazija fašističke rulje pristaša bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara na sjedište vlade u Brazilu 8. siječnja predstavlja nezaustavljiv pad demokracije u najvećoj zemlji Južne Amerike.

Fašistički napad u Brasiliji, glavnom gradu Brazila, dogodio se točno tjedan dana nakon što je novoizabrani predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva iz Radničke stranke (PT) preuzeo dužnost.

U svom inauguracijskom govoru, trećem u karijeri bivšeg sindikalista koji je predsjedavao brazilskom vladom između 2003. i 2010., Lula je priznao izniman karakter nedavnih izbora. Izjavio je da je „autoritarni projekt moći“ bio u stanju preuzeti kontrolu nad „javnim strojem“ i, uz široku „mobilizaciju javnih i privatnih resursa“, pokušao srušiti demokraciju u Brazilu.

Prijetnje koje navodi Lula zabrinjavaju milijune Brazilaca. Bivši fašistički predsjednik te zemlje, Bolsonaro, vodio je sustavan napad na demokratski sustav i pokušao poništiti legitimne rezultate izbora u posljednja dva mjeseca.

Međutim, 1. siječnja Lula je uvjeravao brazilski narod da je ta „užasna prijetnja“ svladana. Tvrdio je da je PT-ovo promicanje „demokratske fronte“ službenih buržoaskih stranaka, od tradicionalne desnice do Stranke socijalizma i slobode (PSOL), uspjelo definitivno slomiti fašizam u Brazilu. „Demokracija je bila veliki pobjednik na ovim izborima“, izjavio je predsjednik.

Ali sljedeće nedjelje došao je red na fašiste da održe svoju ceremoniju „inauguracije“. Ista policija koja je uspostavila sigurnosni režim bez presedana tijekom Luline inauguracije, predviđajući moguće terorističke akcije Bolsonarovih pristaša, ispratila je fašističku rulju da preuzme sjedišta vlade u napadu 8. siječnja.

Ovaj događaj razotkrio je činjenicu da je, suprotno Lulinim tvrdnjama, fašistička zavjera i dalje aktivna u brazilskoj državi.

Kao odgovor na izvanredne događaje u nedjelju, PT vlada i državne institucije krenule su u suzbijanje pro-Bolsonarove mafije.

Lula je odredio saveznu intervenciju nad Federalnim okrugom (DF), dopuštajući svojoj vladi da preuzme kontrolu nad sigurnošću u Brasiliji i dovede policajce iz cijele zemlje da pojačaju policiju. Guvernera DF-a Sergia Ibaneisa privremeno je smijenio Vrhovni sud (STF), a njegovom tajniku za sigurnost Andersonu Torresu prijeti uhićenje. Tabor Bolsonarovih pristaša, koji je od studenog ostao na vratima stožera vojske, raspršen je. Uhićeno je 1500 sudionika juriša na Brasiliju 8. siječnja.

Prema Luli i njegovoj vladi, ove će mjere jamčiti da se „ovo više nikada neće dogoditi u Brazilu“.

Ministar pravosuđa Flávio Dino rekao je da se „zemlja kreće prema apsolutnoj institucionalnoj normalizaciji velikom brzinom“. Dino, koji je upravljao državom Maranhao u ime Maoističke komunističke partije Brazila (PCdoB), zaključio je: „Brazilske oružane snage do sada su ostale vjerne demokratskoj zakonitosti. To je činjenica koju treba pozdraviti. Generalno, rekao bih da je najgore prošlo.“

Slažući se s tezom PT-a, politički analitičari u službenim medijima požurili su invaziju na Brasiliju okarakterizirati kao poraz krajnje desničarskog pokreta u Brazilu.

„Bolsonarizam je sam sebi pucao u nogu promicanjem takozvanog 'preuzimanja vlasti' u Brasiliji,“ izjavio je Estado de São Paulo. „Akcija ekstremista koji su unijeli kaos u srce države imat će za posljedicu jačanje, iako privremeno, predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve“, zaključuje se.

Ove ocjene su apsolutno lažne. Konkretno, Dinova tvrdnja da je vojska „do sada ostala vjerna demokratskoj zakonitosti“ kosi se sa realnošću.

Tijekom proteklih nekoliko mjeseci, oružane snage intervenirale su na način bez presedana u brazilskoj politici. Vojni zapovjednici izdali su službene zabilješke u kojima osuđuju civilne dužnosnike zbog nepovoljnog izražavanja o vojnim snagama. Vojska je također podigla lažne optužbe za rizik od izborne prijevare.

U međuvremenu, viši čelnici branili su prosvjede oko vojarni, koji su pozivali na vojni udar, kao legitiman „narodni pokret“. I to u zemlji u kojoj je vojska preuzela vlast 1964. godine i dva desetljeća vladala putem krvave diktature.

Štoviše, vojska je šutjela o pripremama za nedjeljni juriš kao i prethodnim silovitim napadima svojih fašističkih štićenika. Napad na vladine zgrade započeo je i bio organiziran na vratima stožera vojske u Braziliji, zabranjenoj zoni gdje su fašistima generali dopustili boravak.

Činjenica da je vojska do sada surađivala s akcijama koje je poduzela Lulina vlada nije u suprotnosti s njezinim prethodnim stavom niti predstavlja politički zaokret.

Zapravo, nitko od političkih aktera izravno uključenih u formiranje fašističkog pokreta u Brazilu nije preuzeo odgovornost za nedjeljne napade. Bolsonaro i članovi njegove Liberalne stranke (PL), guverner i tajnik sigurnosti Brasilie, fašistička vojska – svi su osudili juriš kao aberaciju.

Te bi političke snage mogle vjerovati da se 5000 „terorista“ pojavilo u Braziliji i spontano izvršilo invaziju na sjedište vlade. No, očito je da su organizatori fašističkog napada na Braziliju duboko ukorijenjeni u državi, a posebno u vojsci.

Napad od 8. siječnja ne predstavlja poraz za ove snage. Naprotiv, njihova „suradnja“ s administracijom PT-a u suočavanju s ovom krizom samo će im dati više prostora u vladi, omogućujući im da PT tjeraju sve više u desno dok se još uvijek pripremaju za njezino rušenje.

Što onda objašnjava izravnu suradnju PT-a u pokrivanju odgovornih i njihovu žurbu da lažno proglase situaciju riješenom?

Kao predstavnici kapitalizma, PT je rehabilitirana i vraćena na vlast od strane brazilske vladajuće klase pod eksplozivnim političkim i društvenim uvjetima. Proteklih godina vidjeli smo erupciju društvene nejednakosti i bijede, masovne smrti uzrokovane prokapitalističkim politikama kao odgovor na COVID-19 i ekonomsku stagnaciju usred globalnog gospodarskog okruženja sve više obilježenog ratom.

Ovi uvjeti pripremaju nekontroliranu eksploziju klasne borbe u Brazilu. Razvoj fašističkog pokreta i svaki oblik političke reakcije odgovor je vladajuće klase na te objektivne uvjete.

PT, uz potporu svojih pseudolijevih saveznika iz srednje klase, igra ključnu ulogu u ovoj buržoaskoj reakciji. Angažiran u prikrivanju razmjera krize kapitalističke države, promičući iluzije o njezinom demokratskom karakteru i koristeći svoj sindikalni aparat za suzbijanje borbi radničke klase, PT utire put razvoju fašističkih snaga i stvara uvjete za državni udar.

Međunarodna radnička klasa mora akciju fašista u Brasiliji shvatiti kao najozbiljnije upozorenje. Suočena s vulkanskom erupcijom proturječja kapitalizma, vladajuća klasa na međunarodnoj razini potiče fašističke pokrete.

Uspostava fašističkih diktatura, čak ni u središnjim kapitalističkim zemljama, ne bi se trebala promatrati kao daleka mogućnost. Uz opasnost od nuklearnog rata do uništenja, ova prijetnja je apsolutno stvarna. Tim se prijetnjama može suočiti samo razvojem pokreta radničke klase usmjerenog na preuzimanje političke vlasti, na temelju socijalističkog programa, u Brazilu i diljem svijeta.