Suočeni s beskrajnom pandemijom, ratom i inflacijom, najbogatiji ljudi i multinacionalne korporacije na planetu postali su „dramatično bogatiji“, potaknuvši „eksploziju nejednakosti“, prema najnovijem izvješću Oxfam sa sjedištem u Velikoj Britaniji.

U izvješću pod naslovom „Preživljavanje najbogatijih“ objavljenom uoči sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u Švicarskoj, Oxfam je dokumentirao ogromnu koncentraciju bogatstva u rukama male korporativne i financijske oligarhije.

Izvješće se poziva na ono što naziva „globalnom polikrizom“ koja se razvija diljem svijeta. Kaže:

Više desetaka milijuna ljudi suočava se s glađu. Još stotine milijuna suočava se s nemogućim porastom cijena osnovnih dobara ili grijanja svojih domova. Klimatski slom osakaćuje gospodarstva, a suše, cikloni i poplave tjeraju ljude da napuste svoje domove. Milijuni se još uvijek muče zbog kontinuiranog utjecaja COVID-19, koji je već ubio više od 20 milijuna ljudi. Siromaštvo se povećalo prvi put u 25 godina.

Usred ove društvene katastrofe, izvješće primjećuje da su „najbogatiji postali dramatično bogatiji i da su korporativni profiti dosegnuli rekordne visine“.

Na prvoj stranici svog sažetka, Oxfam iznosi sljedeće zapanjujuće činjenice:

• Od 2020., najbogatijih 1 posto prisvojilo je gotovo dvije trećine svog novog bogatstva – gotovo dvostruko više novca od najnižih 99 posto svjetske populacije.
• Bogatstvo milijardera povećava se za 2,7 milijardi dolara dnevno, čak i dok inflacija nadmašuje plaće najmanje 1,7 milijardi radnika, više od populacije Indije.
• Prehrambene i energetske tvrtke više su nego udvostručile svoju dobit 2022. godine, isplativši 257 milijardi dolara bogatim dioničarima, dok je preko 800 milijuna ljudi otišlo u krevet gladno.
• Samo 4 centa od svakog dolara poreznih prihoda dolazi od poreza na bogatstvo, a pola svjetskih milijardera živi u zemljama u kojima nema poreza na nasljedstvo na novac koji daju svojoj djeci.
• Porez od 5 posto na svjetske multimilijunaše i milijardere mogao bi prikupiti 1,7 trilijuna dolara godišnje, dovoljno da se 2 milijarde ljudi izvuče iz siromaštva i financira globalni plan za iskorjenjivanje gladi.

Ekstremni rast društvene nejednakosti nastavio se tijekom pandemije, iako je prošle godine došlo do blagog pada bogatstva oligarhije zbog povećanja kamatnih stopa od strane središnjih banaka s ciljem odbijanja zahtjeva radnika za višim plaćama.

U zadivljujućem grafikonu Oxfam pokazuje da je 1 posto najbogatijih izvukao 63 posto svog novog bogatstva, više od 26 trilijuna dolara između 2020. i 2021. Gornjih 9 posto ispod njih progutalo je 27 posto svog novog bogatstva, nešto više od 11 trilijuna dolara, ostavljajući samo 10 posto, ili oko 5 trilijuna dolara, za najnižih 90 posto, ili 7,2 milijarde ljudi.

Na temelju ovih brojki može se samo zaključiti da je pandemija, koja je ogromna katastrofa za stotine milijuna ljudi, bila blagodat za bogate.

Ovu koncentraciju bogatstva omogućile su kapitalističke vlade. Citirajući studiju koju je provela Istraživačka škola za međunarodno oporezivanje (RSIT), koja pokriva 142 zemlje, Oxfam napominje da su vlade diljem svijeta smanjile poreze na korporacije, dok su povećale porez na dodanu vrijednost (PDV) ili porez na potrošnju, koji nesrazmjerno utječu na prihode radnika i sirotinje.

Za svaki 1 dolar poreznih prihoda, 44 posto je generirano putem PDV-a ili poreza na potrošnju u 75 zemalja mjereno RSIT-om od 2007. do 2019. Porezi na dobit poduzeća, u međuvremenu, čine samo 14 posto poreznih prihoda, 4 postotna boda manje od payroll tax (payroll tax u Hrvatskoj uključuje porez na dohodak, prirez, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, op, prev.).

Oxfam je izvijestio da je prvi put u 25 godina došlo do istovremenog povećanja nejednakosti bogatstva i siromaštva. Indeks ljudskog razvoja Ujedinjenih naroda – koji mjeri očekivani životni vijek, očekivane godine školovanja i nejednakost unutar zemlje – pao je u 9 od svakih 10 zemalja 2020. ili 2021. godine.

Bez obzira gdje žive, radnici diljem svijeta morali su se boriti s vrtoglavom inflacijom, za koju je Oxfam, koristeći podatke Međunarodne organizacije rada, procijenio da je prošle godine izbrisala „337 milijardi dolara“ plaća radnika. Otkrivajući globalni karakter krize, Oxfam je proveo analizu podataka o plaćama iz 96 zemalja 2022. godine i otkrio da najmanje 1,7 milijardi radnika, gotovo četvrtina čovječanstva, živi u zemljama u kojima inflacija nadmašuje rast plaća, povećavajući nejednakost i siromaštvo.

Za razliku od tvrdnji američkog predsjednika Joea Bidena i drugih čelnika velikih kapitalističkih zemalja, autori izvješća krivnju za inflaciju koja se događa jednom u generaciji izravno pripisuju korporativnom profiterstvu. Napominjući da je to počelo znatno prije pandemije, Oxfam piše da su globalne tvrtke s liste Fortune 500 povećale svoju dobit za 156 posto, s 820 milijardi dolara u 2009. na 2,1 trilijun dolara u 2019., te da se taj trend samo ubrzao.

Izvješće otkriva da su povećanja cijena povezana s činjenicom da mali broj korporacija ima „učinkovite oligopole“, što im omogućuje da „održe visoke cijene“, dok proslijeđuju štednju kada troškovi padnu na „dioničare, a ne na potrošače“.

Ofxam je analizirala profite 95 najvećih prehrambenih i energetskih kompanija u svijetu i otkrila da „Korporacijsko profiterstvo na cijenama uzrokuje najmanje 50 posto inflacije u Australiji, SAD-u i Evropi, što je isto toliko 'cost-of-profit' kriza kao i kriza troškova života.“

U svom izvješću Oxfam napominje da kao odgovor na sve veću nejednakost, velika većina vlada diljem svijeta, njih 95 posto, nije povećalo poreze bogatima. Umjesto toga, „ili nisu povećali, ili su čak smanjili poreze bogatim ljudima i korporacijama“.

Odnosno, umjesto donošenja iznimno popularnih politika za smanjenje nejednakosti, kapitalističke vlade diljem svijeta nagurale su „polikrizu“ na leđa radničke klase, dok su obogatile nekolicinu parazita.

Osim što društvu nedostaje resursa, Oxfamovo izvješće navodi da su korporativna i financijska oligarhija golemi čimbenik krize. Napominje da su „najbogatiji ključni čimbenik klimatskog sloma“, objašnjavajući da „milijarder emitira milijun puta više ugljika od prosječne osobe...“ Dodaje da je „Samo postojanje milijardera u usponu i rekordnih profita, dok se većina ljudi suočava sa mjerama štednje, rastućim siromaštvom i krizom troškova života, dokaz ekonomskog sustava koji ne donosi rezultate za čovječanstvo.“

Činjenice i detalje iznesene u izvješću treba proučiti svaki radnik. Međutim, kao liberalna reformistička organizacija, Oxfam izbjegava temeljna pitanja. Kao panaceju predstavlja „jednokratni solidarni porez na bogatstvo“, koji bi na kraju dovelo do „trajnog povećanja poreza“, s ciljem da se konačno eliminiraju milijarderi.

Takav prijedlog zanemaruje dvije temeljne činjenice: 1) Oni koji su iskoristili svoju moć da akumuliraju svoje bogatstvo i koji kontroliraju kapitalističke vlade diljem svijeta, neće je se samo tako odreći; i 2) Masovna koncentracija bogatstva ukorijenjena je u kapitalističkim odnosima proizvodnje, temeljenim na eksploataciji radničke klase za korporativni profit.

Nema rješenja za krize s kojima se čovječanstvo suočava bez izravnog napada na bogatstvo i moć korporativne i financijske oligarhije. Ali moć ove oligarhije može biti slomljena – i bit će slomljena – a njezino nepošteno stečeno bogatstvo izvlašteno samo kroz masovni društveni pokret radničke klase, koji ima za cilj osvajanje državne vlasti i reorganizaciju svog društvenog i gospodarskog života na temelju jednakosti i socijalizma.