U petak su američki ministar obrane Lloyd Austin i načelnik Združenog stožera general Mark Milley održali brifing u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, gdje su obećali da će Sjedinjene Američke Države vojno poraziti Rusiju.

Milley je najavio predanost Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a da krenu „u ofenzivu za oslobađanje Ukrajine pod ruskom okupacijom“. Ponovio je da će Ukrajina koristiti oklopna vozila i tenkove NATO-a kako bi krenula u „taktičku i operativnu ofenzivu za oslobađanje okupiranih područja“.

Ovom deklaracijom cijeli NATO savez riskira ponovno osvajanje cjelokupnog ukrajinskog teritorija, što prema SAD-u uključuje i cijeli Donbas i poluotok Krim.

Kako se golemi izazovi koje postavlja nova američka strategija pojavljuju u nadolazećim mjesecima i kako broj mrtvih među ukrajinskim vojnicima raste, neizbježno će se postaviti zahtjev za izravnim raspoređivanjem NATO trupa u ratu. To bi značilo da bi američki i ruski vojnici pucali jedni na druge u prvom općem sukobu između nuklearno naoružanih država u povijesti.

Milley je aktivni vojni časnik, a Austin je umirovljeni general s četiri zvjezdice kojemu je Kongres dao posebno odobrenje da služi u civilnom uredu ministra obrane. Ova dva generala s četiri zvjezdice su određivala vanjsku politiku Sjedinjenih Američkih Država, u širokom prikazu moći vojske u američkom društvu.

Izričita tvrdnja Milleya i Austina da je oružje koje osiguravaju SAD i NATO ofenzivnog, a ne obrambenog karaktera, obrat je za 180 stupnjeva u odnosu na javne izjave Bidenove administracije, koja je opravdavala eskalaciju američkog angažmana u ratu izjavom da neće osigurati „ofenzivnu“ opremu.

„Oprema koju smo osigurali obrambena je, kao što znate, a ne napadačka. I mi to vidimo kao razliku“, rekla je glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki na brifingu u svibnju.

„Ideju da ćemo poslati ratnu mašineriju,“ rekao je Biden istog mjeseca, „naše trupe, avione, pilote i tenkove – ne zavaravajmo se – to je Treći svjetski rat.“

Krajem prošlog mjeseca, Biden je izjavio: „ideja da bismo Ukrajini dali materijal koji je bitno drugačiji od onoga što tamo već ide, imala bi izglede za razbijanje NATO-a i razbijanje Europske unije.“ Dodao je: „Oni ne žele ići u rat s Rusijom, ne žele Treći svjetski rat.“

Ako se prihvate i javne izjave Milleya i opetovane Bidenove tvrdnje, to bi značilo da su Sjedinjene Američke Države zapravo u „ratu s Rusijom“. Ovaj neobjavljeni rat se vodi bez odobrenja Kongresa ili bilo kakvog pokušaja da se dobije odobrenje američkog naroda.

Najava NATO-a da Ukrajini šalje ofenzivno oružje razotkrila je cijeli narativ Bidenove administracije o američkom angažmanu u Ukrajini kao prevaru. Više je puta tvrdilo da SAD i NATO nisu uključeni u rat. Ali NATO nije samo strana u sukobu, on je njegova pokretačka snaga.

Kao i kod svih ratova, kako borbe napreduju, rasprava o tome tko je „prvi ispalio metak“ nestaje, a prave, složene društvene sile koje pokreću rat izlaze na vidjelo.

Tijekom 2022. Bidenova administracija tvrdila je da intervenira u sukobu kako bi spasila živote Ukrajinaca. U sukobu koji traje godinu dana, postalo je jasno da Amerika koristi ukrajinsko stanovništvo kao topovsko meso u ratu za dominaciju nad evroazijskom kopnenom masom.

Otvarajući sastanak, Austin je izjavio: „Kao što je rekao predsjednik Biden, ovo je odlučujuće desetljeće za svijet.“ Ovo je bio citat iz Bidenovog uvoda u Nacionalnu sigurnosnu strategiju Sjedinjenih Američkih Država koji izjavljuje da će SAD „iskoristiti ovo odlučujuće desetljeće za promicanje američkih vitalnih interesa, postaviti Sjedinjene Američke Države da nadmudre naše geopolitičke konkurente.“

Tijekom cijelog događaja nije se spominjala riječ „prekid vatre“ ili „mir“. Umjesto toga, Milley je izjavio: „Ovaj rat, kao i mnogi ratovi u prošlosti, završit će za nekom vrstom pregovaračkog stola.“

Ali ono što je Milley opisao kao „pregovarački stol“ je poput onog na brodu USS Missouri, u kojem je japanski ministar vanjskih poslova Mamoru Shigemitsu potpisao bezuvjetnu predaju Japana, a alternativa je bila, prema riječima Potsdamske deklaracije, „brzo i potpuno uništenje“.

Nakon bacanja dviju atomskih bombi na japanske gradove i niza bombardiranja u kojima su poginule stotine tisuća japanskih civila, i taj je rat završio za pregovaračkim stolom.

Iako su priznali da su namjere Sjedinjenih Američkih Država u ratu bile u osnovi ofenzivne, generali su se upustili u obavezne laži i licemjerje kojima se podmazuju ratni zupčanici.

„Međunarodna agresija, u kojoj velike zemlje koriste vojnu silu za napad na male zemlje i promjenu priznatih granica, ne može se dopustiti“, izjavio je Austin. Ovo dolazi iz zemlje koja je samo u proteklih četvrt stoljeća ilegalno napala ili okupirala Irak, Jugoslaviju, Afganistan, Libiju i Siriju.

Austin je nastavio: „Radi se o svijetu koji želimo da naslijede naša djeca i unuci.“ Katastrofa koju je pokrenuo američki imperijalizam u svom „odlučujućem desetljeću“, ako se ne zaustavi, ostaviti će sljedećoj generaciji spaljenu pustoš, ako uopće bude postojala generacija koja će tome svjedočiti.

Odgovarajući na tvrdnju NATO-a da je njegov cilj poraz Rusije, Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti, napisao je kratku izjavu na Telegramu: „Gubitak nuklearne sile u konvencionalnom ratu može izazvati izbijanje nuklearnog rata. Nuklearne sile ne gube velike sukobe o kojima ovisi njihova sudbina.“

Stav američkog imperijalizma je, međutim, da uporaba nuklearnog oružja – bilo od strane Rusije ili SAD-a – ne može biti faktor odvraćanja od eskalacije sukoba. U uvodniku objavljenom u srijedu, Wall Street Journal je zahtijevao udare unutar ruskog teritorija, izjavljujući: „Zašto bi diktator koji je prešao preko strane granice mogao slobodno tvrditi da je njegov teritorij svet?“ Zaključeno je: „Odgovor je da bi g. Putin mogao upotrijebiti nuklearno oružje, ali prošli su mjeseci pokazali da će on tu odluku u svakom slučaju donijeti na temelju vlastitih proračuna.“

Ovaj uvodnik odražava krajnje bezobzirno raspoloženje koje je zahvatilo kapitalističku oligarhiju, koja rat vidi kao izlaz iz bezbrojnih društvenih, ekonomskih i političkih kriza koje su zahvatile kapitalistički društveni poredak.

Društvene snage koje pokreću rat prikazane su na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje su se milijarderi i čelnici velikih banaka družili s ukrajinskim oligarsima i ratnim huškačima, poput osramoćenog bivšeg britanskog premijera Borisa „neka se tijela gomilaju u tisućama“ Johnsona, koji je izjavio: „Dajte im tenkove! Apsolutno se ništa ne može izgubiti.“

Ali ista kriza koja je u osnovi imperijalističkog rata potiče rast klasne borbe diljem svijeta. Međunarodna radnička klasa, mobilizirana na temelju socijalističkog programa, je ta koja će stati na kraj zavjerama vladajućih elita i kapitalističkom profitnom sustavu.