Srpskohrvatski
Perspective

Napad na Gazu: istorijski zločn

Najmanje 100 Palestinaca je ubijeno u nedelju kad je Izrael pojačo divljači napad na Gazu s kopna, mora i iz vazduha. U jednom jedinom kvartu na istočoj strani grada Gaze, Shejaiya, izraelske bombe i artiljerijska vatra su usmrtili najmanje 62 ljudi i ranili skoro 300 drugih. Među mrtvima je 17 žena, 14 djece i čtvoro starih ljudi. Leševi žena i djece su napunili ulice Shejaiye dok su stanovnici bježali pješice ili u pretovarenim vozilima.

Agencija Ujedinjenih nacija za palestinske izbjeglice, UNRWA, je saopštila da je više od 63.000 ljudi zatražilo utočšte u 49 skloništa koja je izgradila u Gazi. “Broj se utrostručo u poslijednja tri dana,“ kazali su iz UNRWA, “oslikavajući intenzitet konflikta i nesvakidašnje prijetnje koje borbe predstavljaju za civile.“

Bolnice u Gazi su preplavljene ranjenima i drugim civilima koji traže sklonište od neprestanog bombardovanja. Zalihe zavoja i osnovnih ljekova su na izmahu. U dobrom dijelu zaposjednute teritorije voda i struja su isključni.

Izraelska vojska je opravdavala korištenje flešeta protiv palestinske populacije, govoreći da su dozvoljene zakonima rata. Flešete siju hiljade sitnih metalnih strelica sa zaoštrenim vrhom, i dizajnirane su da razbucaju ljudsko meso.

Human Rights Watch, organizacija bazirana u SAD-u i generalno naklonjena američom političom establišmentu, je objavila izvještaj u kome optužuje Izrael za ciljane napade na civilne institucije. “Izraelski vazdušni napadi koje je istražio Human Rights Watch su ciljali očgledne civilne strukture i ubijali civile protivno zakonima rata,“ stoji u izvještaju.

Izraelska država vrši masovno ubistvo u Gazi. Njene trupe, tenkovi, ratno vazduhoplovstvo i mornarica izvršavaju masakr bespomoćnih Palestinaca zarobljenih u skučnoj, osiromašenoj i gusto naseljenoj teritoriji. Niko ne zna koliko je poginulih u dvije nedelje izraelskog bombardovanja i granatiranja. Ali palestinske bolnice do nedelje u podne su navele brojku od 436, sa još preko 3.000 ranjenih. Među mrtvima je i preko 100 djece.

Ako ovo nije ratni zločn šta jeste?

Laži kojima izraelski premijer Netanyahu pravda ovu svirepost nisu ni prezira dostojne. Ljudima se govori da ne vjeruju onome što vide sopstvenim očma u vijestima i reportažama, uprkos iskrivljenom, pro-izraelskom izveštavanju većine medija koje kontrolišu korporacije. Izraelski zvaničici su se drznuli da tvrde kako su njihovi postupci odbrambeni odgovor na agresiju Hamasa. Ali čnjenice govore same za sebe: broj civilnih žrtava na strani Palestinaca se ubrzano približava 1.000, dok su samo dva civila poginula od primitivnih raketa Hamasa.

Mjere koje Hamas preduzima su defanzivni odgovor izolovanog naroda pod opsadom na divljači nasrtaj, kulminaciju decenija neprestanog i eskalirajućeg izraelskog nasilja. Skoro pedeset godina nakon šestodnevnog rata i grabeža okupiranih teritorija, cionističi režim je pretrpio potpuni neuspjeh u gušenju otpora palestinskih masa. Sadašnji izliv nasilja je izraz očja prije nego pouzdanja u budućnost. Na stranu sav cinizam i brutalnost, izraelska vlada odaje utisak režima koji je izgubio svaku orijentaciju.

U svojoj dugoj i krvavoj istoriji, Izrael je u poslijednja čtiri dana prešao fundamentalnu liniju. Njegove akcije u Gazi su akcije društva u stanju političe i moralne dezintegracije – što je rezultat ćorsokaka cionizma.

Sada je jasno da je ubistvo 16-godišnjeg Muhammada Khdeira u istočom Jerusalimu od strane jevrejskih fašista prije dvije nedelje, kada su mu sipali benzin u grlo i zapalili ga, bilo tek preteč daleko većem zločnu koga vrše najviše instance izraelske države.

Izrael sve više doživljavaju širom svijeta kao parija državu koju vodi kombinacija fašista i ludaka. Gnijev protiv njega raste među radnim narodom i omladinom međunarodno.

Izrael nebi bio u mogućnosti da vrši tako otvorene zločne bez podrške, političe i materijalne, imperijalističih sila i kapitalističih vlada širom svijeta. Svijet svjedoč globalno orkestriranom ratnom zločnu, izvršenim sa radom i otvorenom podrškom međunarodne kapitalističe klase.

Prije i iznad svih su Sjedinjene države, koje su snabdjele Izrael većinom oružja koje se koristi za ubijanje Palestinaca. Prošle srijede, uoč izraelske kopnene invazije, predsjednik Barack Obama se pojavio pred novinarima u Bijeloj kući i dao Izraelu punu podršku za nastupajuće krvoproliće.

Obama se nije čk ni potrudio oko uobičjenih klišea o “suzdržanosti“ i “smanjenju broja žrtava.“ Umjesto toga samo je doslovno ponavljao lažljivu liniju Izraela, izjavljujući da “nema zemlje na svijetu od koje bi se moglo očkivati da živi pod svakodnevnim baražom raketa.“ I to kaže dok izraelske rakete i bombe ubijaju Palestince iz sata u sat.

Zatim je okrivio Hamas što “produžava konflikt“ odbijajući da prihvati lažno primirje koje je, ustvari, zahtjev za poniznom predajom koji je napravljen sa ciljem da se stvori izgovor za pokretanje kopnenog rata.

U intervjuu u nedelju u emisiji “This Week“ na ABC televiziji, SAD državni sekretar John Kerry je upitan da odgovori na izjavu palestinske glasnogovornice Hanan Ashrawi da ovo što se događa u Gazi je “masakr“ i “ratni zločn.“ Kerry je odbacio optužbe kao palestinsku “retoriku“ i ciničo dodao “rat je ružan i loše stvari će se događati.“

Kerry dobro zna da laže kad brani izraelski nasrtaj na Gazu. Njegov cinicizam i licemjerje su razotkriveni u intervju programu “Fox News Sunday“ kada je moderator pustio klip na kome je Kerry kako prič preko mobilnog pred sami nastup uživo. Govoreći o izraelskom bombardovanju Gaze, sarkastičo je rekao “I to im je neka preciznost... Moraćemo da im odemo mi tamo.“

Tu su zatim evropske sile, koje izreda daju punu podršku Izraelu. Vladajuća socijalističa partija u Francuskoj je otišla čk do te mjere da je zabranila demonstracije protiv izraelskog napada na Gazu, i mobilisala specijalnu policiju da napadne demonstrante suzavcem.

Ujedinjene nacije, kao i uvijek, su se postrojile po želji glavnih imperijalističih sila, pozivajući “obije strane“ da se suzdrže od nasilja u potpuno jednostranom pokolju.

Arapski buržoaski režimi ili otvoreno ili prećutno sarađuju sa Izraelom u napadu na Gazu. SAD marionetski režim na člu sa vojnim mesarem El Sisijem u Egiptu je zatvorio granicu kako bi spriječo žitelje Gaze da pobjegnu od izraelske vojske i nađu utočšte u Egiptu. El Sisi je posredovao u lažnom predlogu za primirje da bi stvorio izgovor za kopneni napad Izraela.

Palestinska samouprava Mahmouda Abbasa obavlja prljave rabote za cionističu državu i SAD imperijalizam, uroteći se protiv Hamasa dok guše anti-izraelske proteste na zapadnoj obali.

Nije preostalo baš ništa od mita o arapskom nacionalizmu i jedinstvu. Svi buržoaski režimi i partije su raskrinkani kao sitni agenti imperijalizma.

Hamas pokazuje nesumnjivu hrabrost gledajući da se odupre ubitačoj ofanzivi Izraela. Ali oni nemaju ostvarljivu političu perspektivu. Počvajući na nacionalizmu, Hamas traži podršku arapskih režima koji su potpuno potčnjeni imperijalističim silama, ostavljajući palestinske mase izolovane i bukvalno bespomoćne.

Krvavo nasilje u Gazi potpomognuto i podsticano od vlada širom svijeta je upozorenje za radniču klasu svih zemalja. Ono je dokaz kompletne bezobzirnosti imperijalizma, koji se neće libiti ni pred kakvim zločnom da eliminiše šta god mu se ispriječ na putu globalnih ekonomskih i geopolitičih ambicija.

Odbrana palestinskog naroda je zadatak međunarodne radniče klase. Izraelski radnici se, prije svih drugih, moraju odvojiti od kriminalaca koji im vode zemlju. Dobar dio izraelskog naroda se uvlač u strašne zločne. Ima čk i takvih u izraelskom establišmentu koji otvoreno govore o fizičom istrebljenju palestinskog naroda – poput nacističog “konačog rješenja.“

Izraelski radnici se moraju suprotstaviti klanici u Gazi. Moraju se okrenuti svojim prirodnim saveznicima, arapskim radnicima i ugnjetenim masama.

Američa, evropska i međunarodna radniča klasa se mora staviti na člo širokog gnijeva i gnušanja koje osjećaju milioni prema onome što se odvija u Gazi. Mora se zahtjevati da se krvoproliće zaustavi momentalno. Moraju se zvati demonstracije protesta i solidarnosti sa Palestincima u svim zemljama.

Moraju se postaviti zahtjevi da se ratni zločnci u Tel Avivu i njihovi saučsnici u Vašingtonu i svim drugim glavnim gradovima pozovu na odgovornost. Borba se mora usmjeriti ne samo protiv izraelske vlade, već protiv imperijalističih i kapitalističih vlada koje omogućavaju njene zločne.

21. jul 2014.

Loading