Dva nepobitna zaključka proizilaze iz objavljenog izvještaja obavještajnog komiteta američkog senata o CIA mučenju: 1) Sjedinjene države su za vrijeme Bušove administracije počinile kriminalne postupke najozbiljnije prirode, kršeći međunarodne i domaće zakone; i 2) niko od odgovornih za ove zločine neće biti uhapšen, optužen ili krivično gonjen za svoje postupke.

I dok je postojanje CIA programa torture bilo i ranije poznato, sada imamo detaljan opis zvanične državne institucije zločina koji šokiraju svjetsku savjest.

CIA agenti, postupajući po naročitom ovlašćenju i direktivama predsjednika Sjedinjenih država, su počinili djela koja bez sumnje potpadaju pod kategoriju mučenja. Prema izvještaju – koji je tek teško redigovan kraći pregled mnogo dužeg, još uvijek tajnog dokumenta – zarobljenici su bili prisiljeni da stoje lancima okovani za zid i po 17 dana, ponekad na slomljenim udovima; lišavani sna po preko nedelju dana; prijećeno im je smrću i “isceniranim sahranjivanjem”; stavljani su u “ledene kupke” i do hipotermije i smrti; podvrgavani ponavljanim davljenjima eufemistički zvanim “waterboarding”; kroz opetovana batinjanja unižavani do straha i poslušnosti; i tako dalje i tako dalje.

Njihovi postupci su poprimili naročito izopačen, čak perverzan karakter, što jasno pokazuje da mučenje praktikovano u zatvoru Abu Ghraib nije bilo izuzetak. Među korišćenim metodama su bili i “rektalno hranjenje” i “rektalna hidracija” – nasilno ubacivanje tečnosti i hrane u rektum, ili, da upotrebimo ustaljeniji izraz, sodomija. Majid Khan je jedan od onih koji su bili podvrgnuti, po riječima njegovog pravnog savjetnika, “brutalnom silovanju, teškom seksualnom zlostavljanju”. Dok je bio pod nadzorom CIA-e Khan je više puta pokušao da oduzme sebi život. Trenutno je zatvoren u Guantanamo Bay-u.

Zakon je nedvosmislen. Prema federalnom zakonu o mučenju (Federal Torture Act), neko ko “počini ili pokuša da počini mučenje [definisano kao 'čin smišljen da nanese teški fizički ili mentalni bol ili patnju'] platiće kaznu... ili biti zatvoren na najviše 20 godina,” i “ako dođe do bilo čije smrti” – kao što je to bio slučaj sa bar jednim od onih koje je CIA mučila – krivac “će biti kažnjen smrću ili zatvoren na bilo koji period ili doživotno”.

Po međunarodnom zakonu, mučenje je zabranjeno ženevskim konvencijama (gdje je kategorisano kao ratni zločin) i konvencijom protiv torture koja zahtjeva od zemalja potpisnica (uključujući i Sjedinjene države) da krivično gone kršenje te konvencije. Prema konvenciji protiv torture zabrana mučenja je apsolutna. Nema izuzetaka.

U upletene spadaju bivši predsjednik George W. Bush i bivši potpredsjednik Dick Cheney, koji su nadgledali mučenje; bivši direktor CIA-e George Tenet koji ga je zvanično odobrio; sadašnji direktor CIA-e John Brennan, koji je bio izvršni pomoćnik Tenetu; John Yoo i Jay Bybee, advokati ministarstva pravde koji su sačinili zloglasne spise o torturi; Bruce Jessen i James Mitchell, psiholozi i savjetnici CIA-e koji su osmislili metode torture; Condoleezza Rice, savjetnik za nacionalnu bezbjednost, koja je odobrila “waterboarding” Abu Zubaydaha; i Jose Rodriguez, šef anti-terorističkog odjeljenja CIA-e koji je odobrio uništavanje video traka na kojima su zločini bili zabilježeni.

Po bilo kojem objektivnom standardu, sve ove individue i mnogi drugi upleteni bi morali biti uhapšeni i krivično gonjeni. Prema zločinima dokumentovanim u izvještaju senata oni zbog kojih je Nixon bio pred suđenjem, i tako prisiljen na ostavku, izgledaju gotovo beznačajni. Pa ipak, umješani daleko od toga da strahuju da će odgovarati za svoje postupke, oni ih drsko brane.

Obamina administracija je već isključila bilo kakvu akciju kao odgovor na izvještaj senata. Obama je u utorak objavio pripremljenu pisanu izjavu ponavljajući poziciju svoje administracije da neće biti odgovornosti za ove zločine. “Umjesto da bude još jedan razlog da se ponovo vode stare svađe,” pisao je, “nadam se da će današnji izvještaj da nam pomogne da ostavimo ove metode gdje im je i mjesto – u prošlosti”.

Čineći koliko je u njegovoj moći da odbrani postupke opisane u izvještaju senata, Obama je rekao da su zvaničnici Bušove administracije “bili suočeni sa bolnim izborom kako da gone Alkaidu i spriječe dodatne terorističke napade na našu zemlju.” Što se tiče CIA agenata čiji su zločini raskrinkani pred cijelim svijetom, Obama ih je nazvao “požrtvovanim ljudima i ženama,” “patriotima” čije “herojske žrtve i službu” cijela nacija treba da pohvali.

Odgovor Obamine administracije razotkriva kao laž predsjednikovu tvrdnju da je okončao nezakonite postupke. Iako možda određeni program CIA torture više ne postoji, zamjenjen je jednako kriminalnim radnjama – iznad svega ubistvima bespilotnim letjelicama, koje su lišile života hiljade ljudi širom svijeta.

Kriminalcima su date odriješene ruke da na novinskim stranicama i televizijskim programima brane svoje postupke. Na djelu je sistematski napor da se što prije zataška izvještaj senata uopšte i diskusija svede na pitanje koliko je tortura efikasna kao instrument vođenja politike. Uredničke kolumne u glavnoj nacionalnoj štampi, baš kao i u lokalnim novinama, izražavaju revoltirajuću solidarnost sa mučiteljima.

Ono kritike što se može pronaći u zvaničnim kanalima je potpuno impotentne prirode. Tipičan je uvodnik u New York Times -u od srijede, koj govori u ime djelova demokratske partije. Urednici opisuju izvještaj senata kao “portret izopačenosti koji je teško shvatiti a još teže svariti.” Kukaju nad “užasnom odlukom” Obamine administracije da “zatvori stranice ovog poglavlja naše istorije.”

Šta zaključuje Times ? “Teško je povjerovati da se išta više može učiniti,” pišu. Uvodnik završava slabašnom nadom da bi “možda George Tenet, koji je vodio CIA tokom ovog zloglasnog perioda, mogao da bar malo nadoknadi štetu time što bi vratio predsjedničku medalju slobode koju mu je predsjednik Bush uručio kad se penzionisao.”

Kakva sramna deklaracija kukavičluka!

Koliko i sam program torture, nesposobnost da se iko privede pred odgovornost otkriva slom ustavnog oblika vladavine u Sjedinjenim državama. Zločini su počinjeni, razotkriveni pred cijelim svijetom i, unutar okvira zvaničnih političkih kanala, apsolutno ništa se ne može ili neće učiniti povodom toga.

Pod ovim okolnostima, nemoguće je više govoriti o demokratiji. Sjedinjene države vodi gigantski vojno-obavještajni aparat koji djeluje izvan ikakvih pravnih ograničenja. Ovaj aparat radi u bliskom savezu sa finansijskom aristokratijom koja je ništa manje imuna od odgovornosti za svoje postupke od CIA mučitelja. Država je komplet umješana u kriminalnu zavjeru protiv društvenih i demokratskih prava naroda, međunarodno i unutar Sjedinjenih država.

U svojim licemjernim komentarima o torturi, Obama uvijek izjavljuje da su takvi brutalni postupci “u suprotnosti sa našim vrijednostima.” Oni, on kaže, ne predstavljaju “ono što smo mi.”

Ustvari, sadistička djela CIA-e su upravo ono što vladajuća klasa jeste.

Ovi zločini se ne vrše samo u inostranstvu. Rastuće nasilje protiv SAD stanovništva, nekažnjenost sa kojom militarizovana policija ubija bez posljedica, je manifestacija istog procesa – transformacije zemlje u državu garnizon. Pod pritiskom društvene nejednakosti bez presedana, vojna agresija spolja se pretvara u diktaturu kod kuće.

Hitni zaključci se moraju izvući. Politički je uzaludno i opasna je obmana vjerovati da se demokratska prava mogu osigurati apelovanjem na bilo koji dio državnog aparata. Svojim djelima vladajuća klasa pokazuje iznova i iznova ne samo svoju ravnodušnost, već i neprijateljstvo prema demokratskim oblicima vladavine.

Ovo znači da je odbrana demokratije revolucionarno pitanje. Na metode policijske države vladajuće klase se mora odgovoriti nezavisnom mobilizacijom radničke klase protiv korporativne i finansijske aristokratije i njenih državnih institucija.

11. decembar 2014.