Srpskohrvatski
Perspective

Ne imperijalističkom ratu! Pridruži se međunarodnom prvomajskom internet mitingu 2015

U nedelju 3. maja Međunarodni Komitet Četvrte Internacionale će održati međunarodni internet miting da obilježi prvi maj, istorijski dan solidarnosti međunarodne radničke klase.

Ovogodišnji prvi maj će se održati u uslovima oštre krize. Dobar dio svijeta je već progutao ratni požar. Osim ako radnička klasa ne interveniše, ovi konflikti, sve nasilniji i krvaviji, će neumoljivo dovesti do svjetskog rata koji će voditi nuklearne sile i koji će dovesti u pitanje samu budućnost ljudske civilizacije.

U istočnoj Evropi, puč u Ukrajini od februara 2014. koji su predvodili fašisti a dirigovale Sjedinjene Države i evropske sile, je pratila rasprostranjena militarizacija cijelog regiona. NATO trupe su uključene u nadasve provokativne vojne vježbe na ruskoj granici, a stotine SAD oklopnih vozila, tenkova, helikoptera i vojnih aviona su raspoređeni da podupru desničarske anti-ruske vlade u baltičkim zemljama.

Na Bliskom istoku i u centralnoj Aziji Sjedinjene Države su vodile jedan rat za drugim, od kojih su svi završili u haosu i katastrofi. Prošle godine Obamina administracija je otpočela novi rat u Iraku i Siriji, koga je pratila kampanja bombardovanja Jemena vođena od strane reakcionarnih režima Saudijske Arabije i Egipta, a uz SAD podršku.

U isto vrijeme SAD proširuje svoj „rebalans ka Aziji,“ gradeći mrežu vojnih alijansi i dogovora o naoružavanju koji imaju za cilj opkoljavanje i ograničavanje Kine – kao i da utabaju put ratu. U Africi Vašington podržava Keniju protiv Somalije na istoku, dok takođe organizuje masivne vojne igre u koje su uključeni Čad, Niger, Nigerija, Kamerun i Tunis na zapadu.

U četvrt vijeka od raspada Sovjetskog Saveza američka vladajuća klasa je predvodila beskrajnu i eskalirajuću seriju globalnih sukoba. Proklamujući svoj „unipolarni momenat“ SAD finansijska aristokratija je težila da nadomjesti dugoročni pad američkog kapitalizma kroz nasilje i osvajanje. Objavila je kao politički princip da neće tolerisati nikakve značajnije regionalne takmace u svojoj težnji za svjetskom dominacijom.

Skoro petnaest godina ranije Bušova administracija je povela „rat protiv terorizma,“ koristeći događaje oko 11. septembra da okupira Afganistan, u prvom od onog što je predsjednik Buš nazvao „ratovima dvadesetprvog vijeka.“ Sada je jasno da je „rat protiv terorizma“ bio samo barjak pod kojim je SAD vladajuća elita lansirala globalnu kampanju da podredi svaki dio svijeta sopstvenim interesima.

Dok Sjedinjene Države predvode preraspodjelu svijeta, druge glavne imperijalističke sile traže svoj dio plijena.

U Njemačkoj vladajuća klasa kreće sa pokušajima da opere svoje zločine u svjetskim ratovima dvadesetog vijeka, dok ponovo teži da postane dominantna sila u Evropi i šire. Slično je i sa Japanom, koji ubrzano odbacuje ustavna ograničenja protiv vojne agresije koja su uvedena nakon drugog svjetskog rata. Sve imperijalističke sile – uključujući i Australiju, Novi Zeland i širom Evrope – su dočekale godišnjicu prvog svjetskog rata kao priliku da rehabilituju svoje učešće u prošlim ratovima dok se spremaju na buduća osvajanja.

Prošlomjesečna odluka glavnih evropskih sila da odbiju direktne apele SAD-a da se ne pridružuju Azijskoj infrastrukturnoj investicionoj banci na čelu sa Kinom predstavlja odlučujuću prekretnicu u krizi američkog imperijalizma. Njemački, britanski, francuski i italijanski imperijalizam sve više kuju nezavisni kurs.

Dva svjetska rata u dvadesetom vijeku su zajedno zbrisali blizu 100 miliona ljudi. Kao što su marksisti tada objasnili, ovi ratovi su iznikli iz fundamentalnih protivrječnosti kapitalističkog sistema – između sve globalizovanije ekonomije i prevaziđenog sistema nacionalnih država, i između podruštvljene proizvodnje i privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju.

U osnivačkom dokumentu Četvrte Internacionale, napisanom uoči drugog svjetskog rata, Trocki, koji je zajedno sa Lenjinom vodio rusku revoluciju 1917. je objasnio da svjetski kapitalizam vodi ljudski rod u katastrofu. „Pod rastućim tenzijama kapitalističke dezintegracije, imperijalistički antagonizmi dospijevaju u slijepu ulicu gdje nepovezani sukobi i krvavi lokalni nemiri … moraju neminovno srasti u požar svjetskih dimenzija. Buržoazija je naravno svjesna smrtne opasnosti koju novi svjetski rat predstavlja po njenu dominaciju. Ali ta klasa je danas neuporedivo manje sposobna da izbjegne rat nego uoči 1914.“

Trocki je upozorio: „Bez socijalističke revolucije, i to u istorijskom periodu koji slijedi, katastrofa prijeti cjelokupnoj kulturi čovječanstva.“

Sedamdesetpet godina kasnije stanje svjetskog kapitalizma u potpunosti potvrđuje analizu marksističkog pokreta. Krah kapitalističkog sistema koji je nastupio 2008. je umnogome ubrzao grabežljive nasrtaje imperijalističkih sila za preraspodjelu planete, kao i njihov divljački napad na radničku klasu. U pokušajima da održi svoju vladavinu, korporativna i finansijska elita poseže sve direktnije sili i nasilju na unutrašnjem planu, odbacujući postrance najosnovnija demokratska prava.

Međunarodna radnička klasa je jedina društvena snaga sposobna da stavi tačku na ovaj kriminalitet i ludilo. Imperijalizam ne mogu pobijediti ni reakcionarni nacionalizam i prijetnje nuklearnim oružjem Putinovog režima u Rusiji, ni manevri vladajuće klase oligarha u Kini, već samo ogromna većina čovječanstva u organizovanoj revolucionarnoj borbi.

Međutim, uprkos rastućoj opasnosti od novog globalnog požara nema značajnijih anti-ratnih protesta ili demonstracija. Pa ipak, prije nešto više od jedne decenije milioni ljudi širom svijeta, uključujući stotine hiljada u Sjedinjenim Državama, su učestvovali u masovnim demonstracijama protiv nastupajuće invazije Iraka. U međuvremenu nije naraslo pro-ratno raspoloženje u radničkoj klasi. Ustvari, srednjeklasne pseudo lijeve organizacije koje su organizovale demonstracije 2003. na osnovi uzaludnih protesta Ujedinjenim Nacijama i drugim slojevima establišmenta, su se od tada u potpunosti integrisale u imperijalistički poredak.

Uzdizanjem Sirice u Grčkoj do vrhunca državne moći, ove snage su postale dio onih istih državnih mehanizama koji se sada koriste za pooštravanje ofanzivnih mjera štednje protiv radničke klase.

Ali iste fundamentalne protivrječnosti koje dovode do imperijalističkog rata stvaraju i objektivne uslove za socijalističku revoluciju. Međunarodna radnička klasa je ogromna društvena snaga, moćnija danas nego prije jednog vijeka. Ova društvena snaga se mora organizovati, mobilisati i mora joj se pružiti političko vođstvo. Borba protiv imperijalizma se mora povezati sa borbom protiv društvene nejednakosti, siromaštva, masovne nezaposlenosti, političkog nasilja i diktature.

Sada se moramo okrenuti ujedinjenju radničke klase prevazilazeći sve nacionalne, etničke i regionalne linije razdvajanja. U svakoj zemlji se postavlja isto osnovno pitanje: nezavisna politička mobilizacija radničke klase na bazi revolucionarnog, socijalističkog i internacionalističkog programa.

Političko vođstvo koje bi vodilo ovaj pokret se mora izgraditi. Upravo iz ovog razloga Međunarodni Komitet Četvrte Internacionale organizuje međunarodni prvomajski internet miting. Pridruži nam se 3. maja! Uzmi učešća u borbi za mobilizaciju radničke klase protiv imperijalističkog rata i kapitalističkog sistema!

Za više informacija i za prijavljivanje za prvomajski internet miting posjeti internationalmayday.org (na engleskom jeziku).

13. april 2015.

Loading