Srpskohrvatski
Perspective

Diktatura finansijskog kapitala: Grčka i Ukrajina

Dok se Grčka tetura na ivici bankrota zvaničnici Evropske unije sve više pritežu zaduženu zemlju.

Zahtjevaju da Grčka otplati dugove i još dublje skreše penzije kao preduslov za nove pozajmice. Odgovorili su na Siricino kratko odlaganje u otplati 300 miliona evra prijetnjama da će ukinuti kredit Grčkoj i gurnuti državu i finansijski sistem u bankrot. To bi moglo natjerati Grčku da ponovo uvede sopstvenu nacionalnu valutu da bi izbjegla kolaps svojih banaka i čak bi moglo prouzrokovati raspuštanje evra kao valute pa i same EU.

Berlin je zauzeo „tvrdokorni ili-ili pristup,“ pisao je juče Financial Times, citirajući jednog zvaničnika evro zone koji je rekao: „Jedini odgovor koji očekuju od Grka je da kažu da.“

Kako su Međunarodni monetarni fond i Evropska centralna banka napustili razgovore sa grčkim zvaničnicima Donald Tusk, bivši poljski premijer i sadašnji predsjednik Evropskog vijeća je rekao: „Trebamo odluke, ne pregovore, odmah.“

Poučno je uporediti tretman Grčke sa onim od još jedne bankrotirane zemlje, Ukrajine. U istom broju sa člankom koji citira evropske zvaničnike u vezi Grčke, Financial Times donosi uvodnik u kome zahtjeva dijametralno suprotne mjere u Ukrajini, pozivajući kreditore da joj oproste većinu duga.

Ukrajinski kreditori, piše Financial Times, imaju „moralnu obavezu da prihvate restrukturiranje koje bi smanjilo ukrajinski dug do održivog nivoa.“ Ako ukrajinski kreditori odbiju da postignu takav dogovor, ove novine proklamuju da „Ukrajina ima pravo da potegne mogućnost proglašavanja moratorijuma na otplatu duga.“ To će reći, vlada u Kijevu bi imala pravo da odloži otplate svojim kreditorima, kao što je Grčka na kratko uradila MMF-u, ili čak da ih u potpunosti otkaže.

Zašto novinski glas evropskog finansijskog kapitala kuje u zvijezde „moralnu obavezu“ da se pomogne režimu u Kijevu, dok u isto vrijeme zahtjeva da ne bude popuštanja u finansijskom davljenju Grčke?

“Odložiti kolaps Grčke je vitalno za stabilnost evro zone, ali strateški značaj Ukrajine to daleko prevazilazi,“ objašnjava Financial Times. Ističući ulogu kijevskog režima u vođenju „posredničkog rata“ protiv susjedne Rusije u istočnoj Ukrajini, ovaj list dodaje: „Po pitanju od tolikog geopolitičkog značaja privatnim finansijskim interesima se ne može dozvoliti da diktiraju javnu politiku.“

Iza prividnog protivrječja u tretmanu Grčke i Ukrajine stoje reakcionarni klasni interesi finansijskog kapitala u vodećim imperijalističkim zemljama, interesi koje oni jure sa nepokolebljivom odlučnošću.

Ultradesničarski ukrajinski režim je ključni zupčanik u kampanji Vašingtona i NATO-a za masivnu militarizaciju širom Evrope, koja prijeti da prouzrokuje sveopšti rat sa Rusijom. Na vlast je postavljen pučom koji su sponzorisali SAD i EU, a predvodile fašističke milicije, kako bi služio kao marioneta u imperijalističkom planu da primoraju Moskvu da prihvati polukolonijalni status.

Dok vodi krvavi građanski rat protiv pro-ruskih snaga u istočnoj Ukrajini, vlada u Kijevu ukida poslove i subvencije na režije, rehabilituje legat ukrajinskih nacističkih saradnika iz drugog svjetskog rata, i zabranjuje javno pominjanje Oktobarske revolucije i komunizma. Imperijalističke vlade dobro znaju da ako se milijarde evra daju Kijevu cijela suma će biti potrošena na rat. Ni centa neće otići ukrajinskim radnicima.

Nema sličnih geostrateških razmatranja što se tiče režima u Grčkoj. EU zvaničnici predobro poznaju vođe grčke vladajuće partije Sirice (Koalicija radikalne ljevice) da bi ih smatrali revolucionarnom prijetnjom. Međutim, Sirica je izabrana na osnovu širokog narodnog protivljenja šestogodišnjim EU mjerama štednje i partijama koje su tradicionalno vršile vlast, a koje su sprovodile divljačke rezove.

Evropske banke teže da na primjeru Grčke jasno stave do znanja da neće tolerisati nikakve koncesije popularnom protivljenju mjerama štednje. Pelješenje milijardi evra od radnika će se nastaviti, po bilo koju cijenu.

Iskustvo proteklih pet mjeseci od izbora Sirice u januaru sadrži kritične lekcije za grčku i međunarodnu radničku klasu. Ono je potvrdilo upozorenje Međunarodnog Komiteta Četvrte Internacionale (ICFI) da jedino borba da se radnička klasa međunarodno ujedini i mobiliše u revolucionarnoj borbi protiv kapitalizma otvara put naprijed.

Sirica je došla na vlast tvrdeći da se može postići sporazum sa EU, i da se nepravde nanešene grčkim radnicima mogu ispraviti unutar kapitalizma, imperijalizma i Evropske unije. Do stepena do kojeg je Sirica uopšte imala plan da donekle modifikuje EU mjere štednje, to je bilo koristeći tenzije između Berlina, vodeće sile koja promoviše EU mjere štednje, i Vašingtona i drugih evropskih glavnih gradova koji preferiraju stimulativniju monetarnu politiku.

Sirica nije apelovala na eksplozivni gnijev protiv štednje koji se nagomilao u radničkoj klasi u Njemačkoj, Britaniji, Francuskoj, širom Evrope i SAD. Umjesto toga, postrojila se iza imperijalističke spoljne politike, odbijajući da uloži veto na EU sankcije protiv Rusije. Cinično gazeći izborna obećanja da će preokrenuti štednju, svega nekoliko nedelja od dolaska na vlast potpisala je da će se pridržavati ranijih grčkih dogovora o rezovima.

Sirica je u rekordnom vremenu pokazala bankrotstvo svoje antimarksističke perspektive, koja je ukorijenjena u interesima privilegovanih djelova više srednje klase. Sjedinjene Države, Britanija i Francuska nisu ni prstom mrdnule da pomognu Grčkoj. Sirica je ubrzo raskrinkana kao politički instrument za podređivanje radničke klase propalom društvenom poretku.

Rezovi i dalje pljušte po grčkoj radničkoj klasi, čiji je životni standard unazađen za cijele decenije. U posjeti Berlinu u četvrtak grčki ministar finansija Janis Varufakis je jasno izrekao posvećenost njegove vlade još dubljim koncesijama evropskim bankama. Pozvao je na „hiruršku operaciju“ da se skrešu grčke penzije, govoreći: „Moramo naći načina da ukinemo rano penzionisanje, da sjedinimo penzione fondove, da smanjimo njihove operativne troškove, da pređemo sa neodrživog na održivi sistem, racionalno i postepeno.“

U međuvremenu, imperijalističko hrupljenje ka ratu nastavlja da eskalira, a SAD i NATO zvaničnici organizuju vojne vježbe širom istočne Evrope i prijete preventivnim raketnim udarima protiv Rusije. Svjetski rat je sve otvorenije na dnevnom redu.

Ulozi su veliki: ne samo budućnost Grčke nego i Evrope i cijelog svijeta. Dalje preživljavanje kapitalizma i imperijalističkog svjetskog poretka koji izrasta iz njega predstavlja ogromnu opasnost po radničku klasu i samu ljudsku civilizaciju.

Ova perspektiva leži u osnovi borbe ICFI da izgradi sekcije u zemljama širom Evrope koje će se boriti da mobilišu radničku klasu za zbacivanje kapitalizma i uspostavljanje Sjedinjenih Socijalističkih Država Evrope.

13. jun 2015.

Loading