Britanija prolazi kroz val štrajkova u razmerima koji nisu bili viđeni desetljećima.

Više od 40.000 željezničkih radnika koje zastupa Sindikat željeznice, pomorstva i prometa (RMT) i Udruga zaposlenih u prometu (TSSA) nastavit će s nacionalnim štrajkovima željeznica u četvrtak i subotu. Nekih 10.000 članova RMT-a u londonskoj željeznici štrajkat će u petak, zajedno s 1.600 radnika autobusnog prevoza London Uniteda koji započinju dvodnevnu akciju.

U akciji koja će snažno utecati na britansko gospodarstvo, 1900 radnika u britanskoj luci Felixstowe, odgovornoj za polovicu ukupnog kontenjerskog tereta, u nedelju će započeti osmodnevni štrajk. Više od 500 radnika također je glasalo za štrajk u luci Liverpool, četvrtoj po veličini u Britaniji.

Blizu 115.000 radnika Royal Mail-a u sindikatu komunikacijskih radnika štrajkat će 26. i 31. kolovoza te 8. i 9. rujna. Još 50.000 radnika BT telekoma u istom sindikatu štrajkat će 30. i 31. kolovoza. Radnici pošte pridružit će se 26., 27. i 30. kolovoza.

Kao snažna potvrda ljutog i odlučnog raspoloženja među radnicima, u Amazonu su se dogodili odlasci s radnog mjesta u kojima su sudelovale tisuće i nastavljaju se svaka dva tjedna kod podizvođača širom vitalne energetske infrastrukture Ujedinjenog Kraljevstva.

Ovi se štrajkovi odvijaju dok radnici diljem Evrope i na međunarodnoj razini također poduzimaju značajne industrijske akcije. Jednodnevni opći štrajkovi održani su u Italiji, Grčkoj i Belgiji. Tursku je zahvatio val štrajkova, a poduzete su velike akcije protiv nekih od najvećih evropskih zračnih prijevoznika, uključujući planirani petomesečni štrajk u Ryanairu u Španjolskoj.

Radnike tera u borbu katastrofalan pad životnog standarda koji se može usporediti samo s Velikom depresijom iz 1930-ih. Plate u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje su bile stalne više od desetljeća, pale su za neverovatnih 7 posto u usporedbi s inflacijom RPI tijekom godine od travnja do lipnja, po najbržoj stopi u povijesti. Dvije trećine kućanstava suočava se sa zimskom nestašicom goriva, s prosečnim računima koji bi do idućeg travnja trebali porasti na 4426 funti godišnje. Milijuni nisu u stanju ni dobro prehraniti svoje obitelji.

Rastući masovni pokret dovodi radničku klasu u izravnu konfrontaciju sa sindikatima koji očajnički rade na obuzdavanju i sabotiranju njihove borbe i konzervativnom vladom koja svim mogućim sredstvima nastoji svu težinu krize nametnuti radnicima i njihovim obiteljima, uz aktivnu suradnju oporbene Laburističke stranke.

Preko 200.000 radnika štrajka ovaj mjesec, ali to bi bilo bliže 3 milijuna da sindikalna birokracija nije namjerno demobilisala najveće bataljune radničke klase.

Više od milijun radnika u Državnoj zdravstvenoj službi i još milijun radnika u obrazovnom sektoru i lokalnoj upravi sprečeno je štrajkati produženim procesom konzultativnog glasovanja i stvarnim glasovanjem odgođenim za jesen i kasnije.

To se radi namerno, kako bi se sprečila mobilizacija koja bi mogla srušiti vladu. Sindikati znaju i boje se te mogućnosti, kao što su otkrili komentari glavnog tajnika RMT-a Micka Lyncha i glavnog tajnika Aslefa Micka Whelana.

Obojica su pokrenuli temu generalnog štrajka samo kako bi inzistirali da nije u njihovoj moći da ga organiziraju. Lynch je za BBC Newsnight rekao da samo Sindikalni kongres “može sazvati generalni štrajk, ne ja. Ako oni pozovu, mi ćemo to podržati, apsolutno.” Učinio je to znajući da TUC nikada neće uputiti takav poziv. Na sličan način Whelan je za Sky News rekao: 'Mislim da nije verovatno da će doći do generalnog štrajka...'

Ipak, činjenica da dvojica sindikalnih čelnika smatraju potrebnim govoriti o generalnom štrajku je zato što se o tome već raspravlja na protestima i na radnim mestima diljem zemlje. Njihov je pokušaj smirivanja narodnog gneva zbog de facto smanjenja plata, tisuća gubitaka radnih mjesta i zahtjeva poslodavaca za povećanim učinkom.

Iste političke zabrinutosti leže u pozadini Lynchevog predstavljanja nove kampanje 'Dosta je bilo', koju je pokrenula korbinitska levica Laburističke stranke i Tribune u vlasništvu Jacobina, s RMT-om i CWU-om kao jedinim sindikalnim podružnicama. Njegovi zahtjevi su: “Stvarno povećanje plata”, “Smanjite račune za energiju”, “Okončaj prehrambeno siromaštvo”, “Pristojni domovi za sve” i “Oporezuj bogate”.

Ovo su popularne i nužne mere, ali zahtevaju frontalni napad na kapitalizam i, iznad svega, političku borbu protiv Laburističke stranke koju sindikati očajnički žele sprečiti.

Čak i dok vođa laburista Sir Keir Starmer osuđuje štrajkove, preti izbacivanjem vlastitih zastupnika jer su se pridružili kolonama i ponavlja napade torijevaca na reforme 'magičnog stabla novca', Lynch i Whelan inzistiraju da ga se mora podržati kao jedinu alternativu torijevcima i ohrabriti da 'zauzme stranu”.

Da bi radnička klasa vodila stvarnu borbu za obranu svojih interesa, potrebno je formiranje novih organizacija borbe, neovisnih o sindikatima. Na svakom radnom mjestu i u zajednici moraju se osnovati International Workers Alliance of Rank-and-File-Committees koje demokratski vode radnici s najvećim poverenjem, kako bi se ujedinile borbe koje sada izbijaju i pripremili uvjeti za generalni štrajk.

U vođenju ove borbe, najvažniji saveznici radnika u Britaniji su njihova braća i sestre u Evropi i na međunarodnoj razini. Moći će zatražiti njihovu potporu preko International Workers Alliance of Rank-and-File-Committees. Takva se borba ne može ograničiti na industrijsku sferu. Mnogi radnici shvaćaju da se ne bore samo protiv ovog ili onog poslodavca, već protiv torijevske vlade i Laburističke stranke koji djeluju zajedno kako bi nametnuli diktat velikih korporacija, banaka i financijske oligarhije.

U natjecanju za vodstvo torijevaca Liz Truss i Rishi Sunak natječu se oko toga tko može iznijeti drakonskije planove za masovno razbijanje štrajkova i potpunu zabranu štrajkova i prosvjeda. Mere koje će se provoditi od rujna uključuju provođenje minimalnih razina usluga u svim 'kritičnim industrijama i uslugama', zabranu štrajkova različitih sindikata na istom radnom mjestu, odgodu štrajkova s 'pravom na odgovor' za poslodavca, ukidanje zakona koji dopušta sindikatima koristiti mandat za štrajk u bilo kojem trenutku u sledećih šest mjeseci i obvezna razdoblja hlađenja nakon svakog štrajka, u trajanju do 60 dana.

Uz nekoliko simboličnih kritika, laburisti će dopustiti provedbu svih ovih mera i napasti sve radnike koji im se suprotstave.

Ovakvim nemilosrdnim merama radnička klasa je prisiljena platiti spašavanje velikih poduzeća tijekom pandemije i zapanjujuće troškove imperijalističkog proxy rata u Ukrajini koji su vodile sile NATO-a, dok korporacije nastavljaju grabiti rekordnu dobit.

Samo kombinirana industrijska i politička ofenziva radničke klase može poraziti napore sindikata da suzbiju rastući štrajkaški pokret i spreče bilo kakav politički izazov torijevskoj vladi i laburističkoj desničarskoj politici.

Kako bi razotkrila i porazila političke zaverenike u Westminsteru, Socijalistička Partija Jednakosti (Socialist Equality Party) pozvala je radnike da zahtevaju hitne opće izbore.

Naš cilj je mobilizirati radničku klasu u suprotstavljanju nemilosrdnom napadu na životni standard i demokratska prava, eskalaciji rata protiv Rusije, čak do te mere da se riskira nuklearni rat i kriminalnog odbijanja da se prekine pandemija i dopusti masovna infekcija i smrt; za izgradnju socijalističke alternative kapitalizmu. Uvereni smo da će takva borba britanske radničke klase, koja osporava pravo stranaka krupnog kapitala da vladaju, biti nadahnuće za borbe radnika u celom svetu.