Niz velikih eksplozija u ruskim vojnim bazama na crnomorskom poluotoku Krimu tijekom prošlog tjedna označava početak nove, još opasnije faze u imperijalističkom ratu koji se vodi na ukrajinskom teritoriju protiv Rusije.
Ukrajinski dužnosnici gotovo su priznali da Kijev stoji iza napada, prijeteći da će ih se još dogoditi. Mykhailo Podolyak, glavni savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, opisao je eksplozije kao dio početne protuofenzive. „Naša strategija je uništiti logistiku, opskrbne linije i skladišta streljiva i druge objekte vojne infrastrukture. To stvara kaos unutar njihovih vlastitih snaga.“ Nagovještavajući planove za napad na Kerčki most izgrađen u Rusiji, koji povezuje Krim s ruskim kopnom, Podoljak je izjavio: „Takve objekte treba uništiti.“
Postoje samo dva scenarija koja mogu objasniti eksplozije, a oba nose otisak „made in Washington“.
Njemački Der Spiegel iznio je dokaze koji upućuju na to da su projektili i streljivo američke proizvodnje koji nisu službeno isporučeni Ukrajini mogli izazvati eksplozije, zaobilazeći ruske proturaketne obrambene sustave. Ukrajina je otvoreno priznala da su SAD uključene u proces donošenja odluka iza svakog pojedinog udara na ruske ciljeve.
U međuvremenu, američki tisak smatra da su eksplozije izazvane radom ukrajinskih specijalnih snaga. New York Times, koji je hvalio eksplozije kao „bezobrazan“ čin „prkosa“ protiv Rusije, u srijedu je izvijestio o radu tih snaga i jednog od njihovih pripadnika, kojeg je obučavao neofašistički Desni sektor i bataljun Azov. Prema Timesu, te jedinice nisu samo odgovorne za ove napade na ruske vojne baze, već također teroriziraju ukrajinske radnike, uključujući učitelje, zbog navodne „kolaboracije“.
Ove krajnje desničarske terorističke snage naoružala je i obučila CIA. U siječnju je Yahoo News izvijestio da je CIA od 2015. provela tajni opsežni program obuke za ukrajinske snage za specijalne operacije i obavještajno osoblje kako bi ih pripremila za pobunz. Bivši dužnosnik CIA-e otvoreno je izjavio da je program naučio Ukrajince kako „ubijati Ruse“, dodavši: „Sjedinjene Američke Države obučavaju pobunjenike.“
Bez obzira na politički bankrot i reakcionarnu prirodu Putinovog režima i njegove invazije na Ukrajinu, činjenica je da je ovaj rat izazvan i da ga sada financiraju i eskaliraju imperijalističke sile.
Ruska vojska suočena je s vojskom i paravojnim fašističkim snagama koje je NATO sustavno naoružavao i obučavao još od imperijalistički orkestriranog puča u veljači 2014. Njihove operacije planiraju se i koordiniraju ne u Kijevu, već u Washingtonu.
U opsežnom remontu koji je nadgledao i financirao NATO, raspadajuća ukrajinska vojska restrukturirana je i narasla sa 130.000 2014. na gotovo 250.000 2021. Čak i prije početka rata u veljači, deseci tisuća vojnika obučavani su izravno od strane SAD-a, Velike Britanije, Kanade i drugib članica NATO-a. Ovi programi obuke su masovno prošireni od veljače, a američke paravojne snage također pružaju obuku ukrajinskim vojnicima u akciji.
Poplava sofisticiranog oružja i streljiva u Ukrajinu, osiromašenu zemlju s prijeratnim stanovništvom od manje od 40 milijuna, nema presedana. Prema Institutu za svjetsku ekonomiju Kiehl, imperijalističke su sile obećale više od 40 milijardi dolara oružja i streljiva od 24. siječnja. SAD su daleko vodeći s 25 milijardi dolara, a slijede ga Velika Britanija (4 milijarde dolara), Poljska (1.8 dolara milijardi) i Njemačka (1.2 milijarde dolara).
Do sada je otpuštena svaka tvrdnja o „neuključenosti“ SAD-a u ratu protiv Rusije, od odluka i izjava Bijele kuće do izvještavanja u medijima čije je ratno izvještavanje strogo kontrolirano od strane nacionalnog obavještajnog aparata. Doista, trijumfalno izvještavanje o udarima Ukrajine na Krim u američkim medijima samo po sebi nosi pečat namjerne provokacije protiv Rusije.
Bidenova administracija je otvoreno upozoravala na opasnost od Trećeg svjetskog rata, ali je namjerno prešla svako navodno ograničenje američkog angažmana koje je sama postavila.
Ruski dužnosnici kao i zapadni vojni stručnjaci opetovano su upozoravali da bi napade na Krim od strane Ukrajine Kremlj smatrao egzistencijalnom prijetnjom i da bi mogao izazvati nuklearnu razmjenu. Ipak, SAD, koristeći svoje proxy snage u Ukrajini, čini sve što je moguće kako bi izazvale upravo takav odgovor.
Kremlj je do sada bio izrazito suzdržan u svom odgovoru na evidentna nastojanja Washingtona da eskalira rat. Nema sumnje da postoje značajne podjele među ruskim oligarsima i unutar ruskog državnog aparata. Ruska oligarhija, izdanak kontrarevolucionarne staljinističke birokracije i njezinog uništenja Sovjetskog Saveza, inherentno je nesposobna odgovoriti na koherentan, a kamoli progresivan način, na svoj krvavi susret s imperijalizmom.
Ali politička nemoć i nestabilnost Putinovog režima, daleko od toga da umanjuje opasnost od eskalacije rata, naprotiv, još je jedan veliki destabilizirajući faktor. Elementi unutar vladajuće stranke Jedinstvene Rusije već pozivaju na udare odmazde na „centre donošenja odluka“, koji se, kao što svi znaju, ne nalaze u Kijevu, već u Bruxellesu i Washingtonu.
Bez obzira na namjere i planove zaraćenih strana, rat u Ukrajini se ne može obuzdati. NATO već sada agresivno gura otvaranje sjevernog fronta u ratu. U Skandinaviji, Švedska i Finska se spremaju pridružiti NATO-u. Na Baltiku, krajnje desničarske vlade Litve i Latvije prestale su izdavati vize ruskim državljanima, dok je Estonija započela s rušenjem sovjetskih spomenika iz Drugog svjetskog rata. Ovo je ciljana provokacija ne samo protiv Kremlja, već i protiv velikog lokalnog ruskog govornog stanovništva, koje, kao i veći dio stanovništva radničke klase bivšeg Sovjetskog Saveza, još uvijek osjeća snažnu odanost pobjedničkoj borbi sovjetskih masa protiv njemačkog fašizma.
U nagovještaju da Kremlj predviđa širenje fronte rata s NATO-om, Rusija je značajno povećala svoje trupe i rakete u susjednoj Bjelorusiji koja graniči s Ukrajinom i članicama NATO-a, Poljskom, Latvijom i Litvom.
Iz stalnih, bezobzirnih i sve drskijih provokacija američkog imperijalizma i njegovih slugu u istočnoj Evropi može se izvući samo jedan zaključak: američka vladajuća klasa odlučna je eskalirati rat s Rusijom. Ciljevi, baš kao i granice, ovog rata daleko nadilaze Ukrajinu. Sa stajališta imperijalizma, Ukrajina je samo početni udarac u novoj preraspodjeli svijeta.