Dana 17. svibnja, World Socialist Web Site objavila je razotkrivajuću podršku Međunarodne socijalističke lige ratu između SAD-a i NATO-a protiv Rusije u Ukrajini i njezinih fašističkih trupa pod zastavom borbe protiv „ruskog imperijalizma“ i u obranu „demokracije“ u Ukrajini.

WSWS je napisao:

Marksisti moraju odbaciti lažne koncepcije „ruskog imperijalizma“ i „demokratske Ukrajine“. Ruska i ukrajinska država imaju temeljno zajedničke karakteristike kao reakcionarni proizvod raspada Sovjetskog Saveza. Objema vladaju bankrotirane kapitalističke oligarhije – potomci staljinističke birokracije i nasljednici ukradene imovine sovjetske države – koji u osnovi nisu u stanju ostvariti svoje nezavisne interese od imperijalizma.

Pokvarena orijentacija ISL-a na ukrajinsku buržujsku državu i NATO nije samo platonska. Njihove pristaše u Ukrajini sjede za pregovaračkim stolovima s imperijalističkim agentima, obvezuju se krajnje desnim političarima i grade svoje biračko tijelo među fašističkim paravojnim snagama.

Nije iznenađujuće da ISL nije dao nikakav odgovor na ovu izloženost.

Ali kasniji razvoj događaja u potpunosti je potvrdio ovu analizu. Tijekom protekla dva tjedna, Oleg Vernyk, čelnik ukrajinske skupine ISL-a i sindikata Zakhyst Pratsi, objavio je nekoliko postova na Facebooku veličajući fašističku Organizaciju ukrajinskih nacionalista (OUN) Stepana Bandere.

Dana 24. svibnja, Vernyk je podijelio objavu pamfleta iz 1948. „Tko su Banderivci i za što se bore“. Citat iz pamfleta, napisan u duhu fašističkog nacionalsocijalizma, kaže da se banderovci bore „Za izgradnju besklasnog društva, za istinsko uništenje eksploatacije čovjeka od strane čovjeka... Za demokraciju, protiv diktature i totalitarizma, za slobodu govora i okupljanja... Za osiguranje da nacionalne manjine Ukrajine imaju sva prava.“

U skladu s naporima imperijalističkih sila da razbiju Sovjetski Savez po nacionalnoj liniji i obnove kapitalizam, pamflet je pozvao „Porobljene narode Sovjetskog Saveza“ da se pridruže „oslobodilačkoj borbi protiv boljševičkih tlačitelja“.

Dana 5. lipnja, Vernyk je podijelio još jednu objavu s odlomkom iz knjige Danila Šumuka, bivšeg člana Komunističke partije u Zapadnoj Ukrajini (KPZU), koji se, dezorijentiran zločinima staljinizma, pridružio Ukrajinskoj pobunjeničkoj armiji (UPA),  paravojno krilo OUN-a, 1943. Post iz Šumukovih memoara opisuje njegovu transformaciju od pristaše CP u člana UPA-e, nazivajući potonje pokretom „demokratskih snaga“ koje se bore u ime „prostog naroda.“ U objavi stoji: „KPZU i OUN smo mi, to su naši ljudi iz 1920-ih i 30-ih godina.“

U još jednoj objavi, od 26. svibnja, Vernyk je podijelio komentar veličajući ustanak iz 1953. u sovjetskom radnom logoru (Gulag), koji su vodili Shumuk i drugi članovi OUN-a i UPA-e koje su sovjetske vlasti zatvorile.

Vernyk je sve te objave podijelio i na svom osobnom profilu i na grupi svog sindikata bez ikakvih komentara. Oni dosta govore o desnoj političkoj orijentaciji ISL-a.

Organizacija ukrajinskih nacionalista, osnovana u Beču 1929., bila je fašistička i teroristička organizacija čiju su ideologiju prije svega oblikovali antikomunizam, ekstremni nacionalizam, rasizam i antisemitizam.

Većina njegovih prvih članova bili su bivši vojnici vojske Ukrajinske Narodne Republike koju je osnovao Symon Petliura, koja se borila protiv Crvene armije nakon Oktobarske revolucije 1917. i koja sudjelovala u nekim od najvećih pogroma građanskog rata 1917.-1921. Ukupno se procjenjuje da je oko 200.000 ljudi ubijeno u pogromima tijekom građanskog rata u Ukrajini. Bilo je to najveće masovno ubojstvo Židova prije Holokausta, a okončano je tek pobjedom Crvene armije protiv imperijalističkih sila i regionalnih nacionalističkih snaga.

Tijekom 1930-ih, OUN je počinila terorističke napade na pripadnike nacionalnih manjina i političke protivnike u tadašnjoj Poljskoj. Prema riječima Grzegorza Rossolinskog-Liebea, OUN je 'atentat smatrala sredstvom propagande', a samo je 1937. izvela 830 nasilnih djela protiv poljskih i poljsko-židovskih građana. Dok su izvodili te terorističke napade, članovi i publikacije OUN-a dobili su državnu potporu nacističke Njemačke i desničarske diktature Antanosa Smetone u Litvi.

Godine 1940. OUN se podijelila na dva krila, jedno na čijem je čelu bio Stepan Bandera (OUN-B), a na drugo Andrej Melnyk, koji su obojica bili dugogodišnji vođe OUN-a. Oba ova krila intenzivno su surađivala s nacistima, koji su napali Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. i okupirali Sovjetsku Ukrajinu do 1944., što je rezultiralo smrću najmanje 27 milijuna sovjetskih građana, između 5 i 7 milijuna njih u Ukrajini. OUN je izvršila masovne pokolje Židova i Poljaka, ubijajući desetke tisuća, te terorizirala ukrajinske civile koji su se protivili nacističkoj okupaciji.

Kada je postalo jasno da njemački imperijalizam gubi rat, a na koji su ukrajinski fašisti polagali nade u stvaranje svoje vlastite, „etnički čiste“ nacionalne države, čelnici OUN-a brzo su uspostavili kontakt s predstavnicima američkog, britanskog i kanadskog imperijalizma. Ukrajinska pobunjenička vojska (UPA), paravojno krilo OUN-a, počela je primati obavještajnu, logističku potporu i financiranje od SAD-a i Kanade, posebno za vođenje rata protiv Crvene armije i sovjetskih vlasti u Sovjetskoj Ukrajini koji je trajao do 1950-ih godina. Prema povjesničaru Rossolinski-Liebeu, OUN-UPA je u ovom građanskom ratu ubila oko 20.000 ukrajinskih civila, većinom radnika na kolektivnim farmama i seljaka za koje su sumnjali da podržavaju sovjetske vlasti.

Pamflet iz 1948. koji je Vernyk podijelio tiskan je kao dio ove propagandne kampanje koju podržava imperijalizam s ciljem predstavljanja ukrajinskih fašista kao „demokratske oslobodilačke snage“ koja se bori da „oslobodi“ ukrajinski narod od „komunizma“.

Vernykova promocija ovog materijala nije samo pitanje širenja i legitimiranja OUN-a – čija je propaganda bila zapanjujuće slična trenutnim propagandnim točkama NATO-a o ratu – kao navodno „lijevih“. Poput drugih pseudo-lijevih organizacija u Ukrajini koje podržavaju proxy rat NATO-a protiv Rusije, ISL i Vernykov sindikat Zakhyst Pratsi aktivno potiču svoje članove da se pridruže Teritorijalnim obrambenim snagama Ukrajine, službenom okupljalištu stotina paravojnih odreda koji sada igraju glavnu ulogu u borbi protiv ruske vojske u ime NATO-a i ukrajinske države. Mnoge od ovih bataljona vode krajnje desni nacionalisti i iskreni fašisti.

ISL je na svojoj web stranici objavio video jednog od svojih maskiranih pripadnika Kirila Medvedeva, pripadnika UVO-a, odreda Teritorijalne obrane. Grupa Sotsialnyi rukh (Društveni pokret), koja isto tako podržava NATO rat kao borbu protiv „ruskog imperijalizma“, također je na svojim društvenim mrežama objavila slike članova koji su se pridružili tim paravojnim snagama.

U Facebook grupi Vernykovog sindikata Zakhyst Pratsi, još jedan član objavio je poziv na „rasparčavanje Rusije“. To je službena linija ukrajinske neofašističke stranke Svoboda, s kojom ISL također održava veze, te objektivna logika imperijalističke intervencije u regiji i ruskoj politici.

Ove veze i očita politička i ideološka identifikacija Vernyka s fašističkom OUN-om otkrivaju klasni karakter i političku orijentaciju ne samo ISL-a nego i pseudoljevice na međunarodnom nivou.

ISL i Vernyk usko su povezani s različitim grupama diljem Amerike i Evrope. Sam ISL je suosnivač nekoliko sitnoburžujskih nacionalističkih grupa u Turskoj i Latinskoj Americi, uključujući turski Sosyalist Emekçiler Partisi (Socijalistička radnička stranka), venezuelanski Marea Socialista (Socialist Tide, MS) i argentinski  Movimiento Socialista de los Trabajadores (Pokret socijalističkih radnika, MST).

MST je jedna od vodećih stranaka argentinske pseudo-lijevice izborne koalicije FIT-U (Radničko lijevo front-jedinstvo), koja objedinjuje niz morenoitskih i pabloističkih organizacija, uključujući Partido Obrero (Radnička stranka, PO) i Partido de los Trabajadores Socialista (Socijalistička radnička partija, PTS). Neki od njezinih članova daju punu potporu ratu pod vodstvom SAD-a i NATO-a i otvoreno promiču ukrajinske fašističke paravojne formacije na svom frontu.

To je slučaj Morenoite Partido de los Trabajadores Socialista Unificado (Ujedinjena socijalistička radnička stranka, PSTU), članice Međunarodne radničke lige-Četvrta internacionala (IWL-FI). Dok je slao predstavnike iz Latinske Amerike u Ukrajinu kako bi politički poduprli njihove vojne operacije, IWL-FI je napisao članak pod naslovom „Ukrajina i Rusija: o fašizmu“. U članku su vjerno reproducirali argumente branitelja Bandere kako bi tvrdili da ukrajinska krajnja desnica nije ništa drugo nego mit. Umanjujući, ako ne i potpuno poričući, Banderinu suradnju s nacistima, oni navode: „Banderinu figuru je vjerojatno napuhao Staljin kako bi opravdao represiju, kao što ju je danas napuhao Putin kako bi opravdao agresiju na Ukrajinu.“

Dok se PO i PTS nastoje nekako distancirati od ISL-a i IWL-FI-ja, predstavljajući se kao protivnici SAD-a i NATO-a, niti jedan od njih nije odgovorio na razotkrivanje WSWS-a o zlokobnim vezama njihovog partnera s fašističkim snagama u Ukrajini. Uloga koju igra PTS je aktivno prikrivanje otvorene potpore FIT-a NATO-u i ukrajinskim fašistima, oslikavajući to kao legitimnu 'polemiku unutar trockističke ljevice'!

Vernykov sindikat Zakhyst Pratsi također je naveden kao član Progresivne internacionale kojoj je suosnivač institut Bernieja Sandersa 2018. Uključuje, između ostalih, medijske kuće kao što su The Nation i Jacobin, časopis povezan s Democratic Socialist of America (DSA), frakcija Demokratske stranke. Također uključuje krovnu organizaciju pseudoljevice u Europi Diem25, koja obuhvaća grčku MeRA25 (odcjepljena od Syrize) i poljsku Lewicu Razem. DSA i Razem izričito podržavaju naoružavanje Ukrajine novcem američkog imperijalizma.

Kao što je Međunarodni komitet već dugi niz godina upozoravao, te snage nisu „lijeve“, a još manje socijalističke ili trockističke. One predstavljaju privilegirane i u osnovi nacionalističke dijelove sitne buržoazije čiji ih društveni interesi vežu za kapitalistički državni aparat i imperijalizam.

Usred ranih faza novog svjetskog požara i suočeni s ponovnom pojavom radničke klase na međunarodnoj razini, ovi slojevi se sve više povlače u desno, pa sve do izravnog podupiranja fašističkih snaga. Imperijalistički proxy rat u Ukrajini razotkriva ih kakvi jesu: ogorčeni neprijatelji radničke klase koji su spremni ići s fašistima i boriti se u ime interesa imperijalizma.