U ponedjeljak su snažne podvodne eksplozije otvorile rupe u cjevovodima Sjeverni tok 1 i 2 koji prenose ruski prirodni plin ispod Baltičkog mora u Njemačku. Mlazovi plina promjera kilometra dižu se na površinu od eksplozija koje su se dogodile u danskim vodama. Deseci milijardi dolara u infrastrukturi koja je ključna za financiranje ruskog gospodarstva, te napajanje i grijanje njemačkog i evropskog gospodarstva, leži u ruševinama.

Dok SAD i NATO vode rat protiv Rusije u Ukrajini, ovaj događaj ukazuje na bezobzirnu vojnu eskalaciju koja je u tijeku u Evropi. Danska premijerka Mette Frederiksen rekla je da su eksplozije rezultat „namjerne akcije“ nepoznatih strana, dok je švedski seizmolog Bjorn Lund rekao: „Nema sumnje, ovo nije potres.“

Iako su evropski mediji odmah optužili Rusiju za bombardiranje plinovoda Sjeverni tok, takve optužbe brzo padaju u vodu.

Čak se i New York Times, inače izvor agresivne proturuske propagande, suzdržao od okrivljavanja Moskve za bombardiranje. „Na prvi pogled, čini se kontraintuitivnim da bi Kremlj oštetio vlastitu imovinu vrijednu više milijardi dolara“, priznaje se. „Dok su neki evropski dužnosnici brzo spekulirali o ruskoj umiješanosti, američki dužnosnici bili su oprezniji, primjećujući nedostatak dostupnih dokaza“, nastavlja se, napominjući da Washington „i većina njegovih evropskih saveznika nisu imenovali nijednog osumnjičenika“.

Bivši poljski ministar vanjskih poslova Radek Sikorski, član nekoliko NATO think tankova koji je oženjen istaknutom američkom vanjskopolitičkom komentatoricom Anne Applebaum, otvoreno je sugerirao da iza bombardiranja stoji Washington. Objavio je na Twitteru sliku izbijanja prirodnog plina s natpisom: „Hvala, SAD.“ Dodao je: „Sada 20 milijardi dolara starog željeza leži na dnu mora, što je još jedan trošak za Rusiju zbog njezine zločinačke odluke da napadne Ukrajinu.“

Optužbama o ruskoj umiješanosti u bombaške napade nedostaje sva vjerodostojnost, one odvraćaju pažnju od daleko vjerojatnijeg počinitelja: Sjedinjenih Američkih Država. Prvo pitanje koje se mora postaviti o bombardiranju Sjevernog toka je: Cui bono? Kome to ide u korist, tko je imao motiv to izvesti?

Rusija nije imala motiv uništiti plinovod Sjeverni tok. Ruski konglomerat Gazprom posjedovao je polovicu plinovoda, zajedno s njemačkim, francuskim i nizozemskim dioničarima, a plinovod je bio u središtu planova Moskve da obnovi gospodarske veze s Evropom, ako i kada završi rat s NATO-om u Ukrajini. Nije imala razloga dići u zrak vlastiti plinovod.

Washingtonu je bombardiranje donijelo dvije prednosti. Prvo, usred vojne eskalacije NATO-a protiv Rusije u Ukrajini, to bi pomoglo u raspirivanju antiruske ratne propagande. Drugo, time što je Evropa postala ovisnija o uvozu prirodnog plina iz SAD-a kako bi se zamijenio ruski plin, to je odgovaralo glavnom američkom cilju u ukrajinskom ratu od samog početka: staviti Evropu pod čvrstu kontrolu SAD-a. Ovi ciljevi su posljednjih godina sve više izašli na vidjelo.

Godine 2018. izbili su žestoki sukobi između Trumpove administracije i Berlina, jer je Trump uveo sankcije njemačkom izvozu automobila u Ameriku i zahtijevao od Berlina da zatvori Sjeverni tok 2.

7. veljače 2022., dok je pojačavao ekonomske i vojne prijetnje Kremlju prije ruske invazije na Ukrajinu, američki predsjednik Joe Biden pozvao je njemačkog kancelara Olafa Scholza u Washington na razgovore. Tijekom zajedničke konferencije za novinare sa Scholzom, Biden je obećao da će uništiti plinovod Sjeverni tok 2. „Ako Rusija izvrši invaziju“, rekao je Biden, „onda više neće biti Sjevernog toka 2. Mi ćemo tome stati na kraj.“

Upitan kako će to učiniti - budući da je plinovod Sjeverni tok u zajedničkom vlasništvu Rusije i navodnih NATO saveznika Sjedinjenih Američkih Država poput Njemačke, Francuske i Nizozemske - Biden je odbio odgovoriti, jednostavno rekavši: „Obećajem vam da ćemo biti u stanju to učiniti.“

Raspad Sovjetskog Saveza od strane staljinističke birokracije 1991. ne samo da je otvorio put NATO-u za vođenje krvavih imperijalističkih ratova od Iraka i Jugoslavije do Afganistana, Libije i Sirije. Lišio je NATO njegovog glavnog neprijatelja, koji je pomogao ujedinjenju saveza, i otvorio Evroaziju velikim američkim i evropskim korporacijama. Napetosti između NATO imperijalističkih sila, dok su se natjecale za podjelu plijena svjetskog gospodarstva, su eksplodirale.

Trump je zahtijevao da Berlin ukine Sjeverni tok 2 nakon što je pozvao na jačanje vojske EU-a i obrambenu politiku neovisnu o NATO-u. Dok je tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala Njemačku da se „sama izbori za vlastitu budućnost“, francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je EU da se pripremi za suočavanje s Rusijom, Kinom ili Amerikom.

Dužnosnici EU-a odbili su Trumpove pozive da se prekine Sjeverni tok 2. Takvi zahtjevi, rekao je njemački zastupnik Rolf Mützenich, „utječu na njemačke i evropske tvrtke i predstavljaju miješanje u naše unutarnje stvari. EU i Njemačka očito nisu saveznički partneri za Trumpa, već tributarni vazali…“

Američka politika prema Evropi podsjeća na upozorenje Leona Trockog, prije gotovo jednog stoljeća, da će u razdoblju krize „hegemonija Sjedinjenih Američkih Država djelovati potpunije, otvorenije i nemilosrdnije nego u razdoblju procvata“. Trocki je opisao planove američkog imperijalizma za Evropu nakon Prvog svjetskog rata na sljedeći način:

Rasjeći će tržišta, regulirat će djelatnost evropskih financijera i industrijalaca. Ako želimo dati jasan i precizan odgovor na pitanje što američki imperijalizam želi, moramo reći: On želi staviti kapitalističku Evropu na porcije.

Ovo sažeto opisuje današnju politiku Washingtona. Ove je godine iskoristila rusku invaziju na Ukrajinu kako bi eskalirala rat s Rusijom i nametnula prekid trgovine energijom EU-a s Rusijom koji je dugo tražila. Utjecaj na Evropu je razoran.

Milijuni radnika u Evropi suočeni su s mogućnošću smrzavanja ove zime, s deseterostrukim porastom cijena plina jer Evropa zamjenjuje jeftini ruski plin koji se transportira cjevovodima američkim ukapljenim prirodnim plinom. Povećanje cijena dodatno se povećava kako evropske valute padaju u odnosu na američki dolar, koji raste kako Federalne rezerve SAD-a povećavaju svoje kamatne stope. Evropske čeličane, kemijske i druge tvrtke, primijetio je Wall Street Journal, „prebacuju poslovanje u SAD, privučene stabilnijim cijenama energije i snažnom potporom vlade.“

EU imperijalisti su pristali na to, utoliko što je rat izgovor da se dalje preusmjeravaju milijarde eura u ponovno naoružavanje. Njemačka buržoazija ima za cilj, nakon što je izgubila dva svjetska rata, ponovno postati vodeća evropska vojna sila. Ovaj mjesec Scholz je pozvao Njemačku da „postane kamen temeljac konvencionalne obrane u Evropi, najbolje opremljena sila u Evropi“ i zahtijevao je njemačko mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a.

Dok je Berlin službeno prekinuo svoju potporu Sjevernom toku 2 nakon ruske invazije, postavlja se pitanje obnove energetskih veza s Rusijom. Ovog je tjedna Merkel rekla da se nikada ne smije izgubiti iz vida „dan poslije“. Pozvala je da se razmisli o onome što je „u ovom trenutku potpuno nezamislivo - naime, kako se nešto poput odnosa prema i s Rusijom može ponovno razviti“.

Vjerodostojnije je objasniti napad na Sjeverni tok, ne kao čin ekonomskog i političkog samoubojstva Rusije, već kao signal koji je Washington poslao svojim EU „saveznicima“: „Da, možete se ponovno militarizirati, ali vaša energija i vojna politika biti će postavljena prema našim uvjetima.“

Ovi sukobi još jasnije pokazuju goleme opasnosti s kojima se suočavaju mase radnika i mladih dok se NATO i Rusija kreću prema ivici sveopćeg globalnog požara.