U petak je Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu izdao naloge za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove, ruske povjerenice za prava djece, zbog navodnih ratnih zločina.

Potez je očito politički. Događa se dok SAD i NATO orkestriraju golemu eskalaciju rata protiv Rusije zbog Ukrajine i usred sve otvorenijih izjava vladinih dužnosnika da je cilj rata promjena režima u Moskvi.

Konkretne optužbe protiv Putina i Lvove-Belove navedene su pod člankom 8. Rimskog statuta, usvojenog 1998., koji uključuje „teška kršenja Ženevskih konvencija“ i „druga ozbiljna kršenja“ međunarodnog prava. U nalozima za uhićenje posebno se navodi „ratni zločin protupravne deportacije stanovništva (djece) i protupravnog premještanja stanovništva (djece) iz okupiranih područja Ukrajine u Rusku Federaciju“.

Službeno podnošenje naloga odobrili su suci ICC-a, a najavio Karim A.A. Khan, britanski odvjetnik i glavni tužitelj ICC-a. Nalog za uhićenje se nadovezuje na višemjesečnu propagandu, predvođenu od strane Bidenove administracije, koja navodi „zločine protiv čovječnosti“ i „genocid“ od strane ruske vlade.

Iako je postojanje naloga javno objavljeno, navodni dokazi na njima nisu. Specifične tvrdnje o „nezakonitoj deportaciji“ djece promovirane su u američkim medijima, uključujući New York Times, na temelju neutemeljenih tvrdnji Bidenove administracije i ukrajinske vlade.

Jedna često citirana studija, koju je Sveučilište Yale objavilo u veljači, tvrdi da je 6000 djece prevezeno u Rusiju. Institut koji je proveo studiju dio je „Conflict Observatory“ koji podržava američka vlada, a koji je osnovan u svrhu proizvodnje ratne propagande. Početnih 6 milijuna dolara u financiranju „Conflict Observatory“ osigurao je „Bureau of Conflict and Stabilization Operations“ State Departmenta, koji navodi da je njegova misija „predvidjeti, spriječiti i odgovoriti na sukob koji potkopava nacionalne interese SAD-a“.

Sa svoje strane, Rusija je priznala preseljenje stanovništva iz ratom razorenih istočnih dijelova Ukrajine u Rusiju, uključujući djecu prvenstveno iz sirotišta. Primijećeno je da je svatko – uključujući učitelje i radnike u vrtiću – tko nastavi raditi u područjima pod ruskom kontrolom u opasnosti da bude optužen kao kolaboracionist i ubijen od strane krajnje desničarskih ukrajinskih snaga.

Kao i kod prethodnih optužbi za ratne zločine, kampanju koju predvode SAD karakterizira zapanjujuća razina licemjerja. Po bilo kojem objektivnom standardu, svaka američka administracija u novijem sjećanju kriva je za zločine koji su mnogo gori od svega onoga za što se sada optužuje Putina: od nuklearnog uništenja dva japanska grada na kraju Drugog svjetskog rata, sravnjivanja Sjeverne Koreje između 1950.-1953. do točke gdje niti jedna zgrada nije ostala čitava, masovnog pokolja i spaljivanja u Vijetnamskom ratu pod vodstvom SAD-a i beskrajnih ratova zadnjih trideset godina koji su uslijedili nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Država koja vodi kampanju za ratne zločine protiv Putina odgovorna je za torturu u Abu Ghraibu u Iraku, bombardiranje svatova i drugih civilnih okupljanja u Afganistanu, zatvor Guantanamo Bay i atentate dronovima.

Budući da se u nalozima za uhićenje postavlja pitanje zlostavljanja djece, treba se prisjetiti zloglasne izjave tadašnje veleposlanice SAD-a u Ujedinjenim narodima, Madeleine Albright, koja je 1996. izjavila, govoreći o američkim sankcijama koje su prouzrokovale smrt pola milijuna djece u Iraku, „da, vrijedilo je.“

Sjedinjene Američke Države čak i ne priznaju nadležnost ICC-a zbog zabrinutosti da bi se sud u nekom trenutku mogao koristiti za kazneni progon dužnosnika američke vlade. Dok je Rimski statut, prema kojem je izdana tjeralica protiv Putina, potpisao Bill Clinton, on ga nikada nije poslao u Senat na ratifikaciju. Godine 2002., dok su njegovi odvjetnici sastavljali memorandume s namjerom da opravdaju „preventivni rat“ i mučenje, predsjednik George W. Bush obavijestio je UN da SAD više ne namjerava ratificirati statut.

Godine 2020. Trumpova administracija objavila je da će istražiteljima ICC-a uvesti ekonomske sankcije i ograničenja putovanja nakon što su počeli istraživati ​​optužbe za ratne zločine, uključujući mučenje, silovanje i seksualno nasilje, koje je počinila američka vojska u Afganistanu i u CIA-inim centrima za mučenje u istočnoj Evropi. Novi tužitelj ICC-a, Khan, odustao je od istrage američkog mučenja 2021., nedugo nakon što je imenovan.

Središnja svrha naloga je poticanje propagandne ofenzive za ogromnu eskalaciju rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije. Jasno je da se vremenski podudara s posjetom kineskog predsjednika Xi Jingpinga Moskvi, koji počinje u ponedjeljak, a čiji je deklarirani cilj rasprava o prijedlogu za sporazumno rješenje rata, uključujući trenutni prekid vatre.

SAD i NATO ne žele kraj rata već njegovo širenje. U petak je glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby rekao novinarima da „mi sigurno ne podržavamo pozive na prekid vatre“. Usred katastrofalnog gubitka života od strane ukrajinskih snaga, SAD i njegovi evropski saveznici preplavljuju zemlju naprednim oružjem u pripremi za veliku ofenzivu u sljedeća dva mjeseca.

Optužbe za ratne zločine dio su nastojanja da se Putinova vlada označi kao odmetnički režim, opravdavajući rat za promjenu režima, čiji je cilj uništenje Rusije.

New York Times, koji funkcionira kao kanal američkih obavještajnih agencija, napisao je u svom članku („Nalog za uhićenje Kaznenog suda probija Putinovu auru nekažnjivosti“) da stavlja „Putina u iste redove kao i Omara Hassana al-Bashira, svrgnutog predsjednika Sudana, optuženog za zločine u Darfuru; Slobodana Miloševića, srpskog vođu zatvorenog zbog svoje uloge tijekom balkanskog rata; i naciste kojima je suđeno u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata.“

Poruka je da su bez obzira na trenutni učinak optužbi, one namijenjene kao signal, ne samo Putinu nego i Xiju, da će rat eskalirati sve dok Putin ne završi sa sličnom sudbinom kao i Milošević.

SAD i NATO trenutačno iza kulisa raspravljaju o planovima za uvođenje NATO trupa u sukob. Propaganda o ratnim zločinima i „genocidu“ mogla bi se koristiti za okrivljivanje Rusije za bilo kakvu provokaciju ili proizvedeni incident koji bi se koristio kao opravdanje.

Ništa od ovoga ne implicira podršku ruskoj invaziji na Ukrajinu ili postupcima Putinove vlade, koja predstavlja frakciju ruske oligarhije. Invazija Ukrajine bila je reakcionaran i bankrotiran odgovor ove oligarhije na opkoljavanje Rusije od strane SAD-a i NATO-a. Ali Sjedinjene Američke Države sustavno su izazivale rat i sada, više od godinu dana nakon njegovog početka, pripremaju masovnu i katastrofalnu eskalaciju.