Političke napetosti i dalje potresaju Gruziju, gdje je vlada nedavno bila prisiljena povući zakon koji bi od organizacija i medija koji primaju 20 posto ili više svog financiranja iz inozemstva zahtijevao da se proglase „stranim agentima“.

Zakon je izazvao masovne prosvjede u glavnom gradu Tbilisiju, gdje su prosvjednici sa zastavama Ukrajine i EU-a zahtijevali povlačenje zakona. Oni su osudili administraciju gruzijskog premijera Garibašvilija da je proruska i da oponaša vladu Vladimira Putina, koja je nametnula slične zakone.

Garibašvili je u utorak upozorio da je rat u Ukrajini na rubu toga da postane globalni i postavio pitanja o sposobnosti njegove vlade da „održi mir i stabilnost“.

„Danas se svijet suočava s prijetnjom Trećeg svjetskog rata. Ova procjena nije pretjerana, nije špekulacija. Svjedoci smo daljnjih sukoba, napetosti i eskalacije svakim danom“, rekao je Garibašvili. Njegova je „glavna briga“, dodao je, „spasiti zemlju“.

Gruzija, sićušna država s populacijom od samo 3,7 milijuna stanovnika na južnom Kavkazu, dugo je bila predmet imperijalističkog uplitanja, a SAD i EU je danas vide kao ključnu za destabilizaciju Rusije. Moskva, koja je vodila brutalne ratove 1990-ih i 2000-ih kako bi ponovno uspostavila saveznu kontrolu nad ruskom regijom Čečenijom na sjeveru Gruzije, itekako je svjesna opasnosti koje joj prijete stalnim naporima Washingtona i Bruxellesa da Tbilisi čvrsto stave pod svoju dominaciju.

Trenutna gruzijska vlada, iako održava bliske veze s NATO-om i traži članstvo u EU, odbila je potpuno prekinuti odnose s Rusijom nakon njezine invazije na Ukrajinu. Također nije potpisala cijeli niz međunarodnih sankcija nametnutih njenom divovskom susjedu na sjeveru i istoku.

Gruzija nastavlja Rusima dopuštati ulazak u zemlju bez viza. Vlada u Tbilisiju nedavno je iznijela mogućnost ponovne uspostave izravnih letova za velike ruske gradove. Prijedlog je izazvao oštre osude Washingtona, koji je uspio gotovo u potpunosti zatvoriti zapadnu granicu Rusije.

Iako postoji široko rasprostranjeno neprijateljstvo prema duboko antidemokratskom karakteru zakona o „stranim agentima“ koji je Garibašvilijeva vlada nastojala nametnuti, demonstracije koje su se dogodile u Gruziji početkom ožujka nisu bile samo spontani izraz narodnog gnjeva, već politički orkestriran izazov od strane proameričkog i desničarskog Ujedinjenog nacionalnog pokreta (UNM) prema nešto umjerenijem pristupu vlade Tbilisija prema Rusiji.

UNM je pozvao na nove protuvladine prosvjede 9. travnja. Odabir datuma je pažljivo odabran jer je tada 34. obljetnica upotrebe sile od strane sovjetske vlade za slamanje prosvjeda za neovisnost u Gruziji. Dvadeset i jedna osoba je poginula, a deseci su ozlijeđeni tog datuma.

Odlučnije prozapadno krilo unutar gruzijske vladajuće elite očito pokušava iskoristiti obilježavanje tog događaja, koji se sada slavi kao nacionalni praznik, za raspirivanje antiruskih osjećaja.

Jučer, govoreći na tiskovnoj konferenciji održanoj sa svojim armenskim kolegom, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov optužio je Zapad da pokušava otuđiti Rusiju od njezinih susjeda i potaknuti još jednu „obojenu revoluciju“ u Gruziji uz pomoć „nevladinih organizacija“.

Godine 2003., takozvana „revolucija ruža“ je doživjela svrgavanje ruske savezničke vlade u Gruziji u korist one koju je vodio Mikheil Saakashvili, koji se može opisati samo kao američka marioneta. I sam je kasnije svrgnut s vlasti zbog korupcije, brutalnosti i nametanja politike koja je dovela do osiromašenja stanovništva.

Dok Lavrovljevo osuđivanje uplitanja Zapada nije nimalo vođeno zabrinutošću za prava običnih ljudi u Gruziji, SAD je doista usmjerio stotine milijuna dolara raznim „organizacijama civilnog društva“ u maloj crnomorskoj naciji.

Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), samo jedna od desetaka vladinih i nevladinih agencija koje orkestriraju američku politiku u inozemstvu, ponosno izjavljuje na svojoj web stranici: „USAID je počeo djelovati u Gruziji 1992. Kroz 27 godina američki narod je pružio više od 1,8 milijardi dolara pomoći Gruziji kroz USAID. Nadovezujući se na ovo uspješno partnerstvo, Vlada SAD-a izdvaja približno 40 milijuna dolara godišnje za 50 opsežnih programa koji podržavaju demokratsku, slobodno-tržišnu, zapadnu orijentaciju Gruzije.“

Očito USAID nije davao hrpu novca raznim „partnerima“ u Gruziji već gotovo trideset godina iz nesebične velikodušnosti.

Nakon što je gruzijska vlada povukla zakon o „stranim agentima“ 10. ožujka, EU i SAD su istovremeno nastojale povećati pritisak na Tbilisi i ojačati odnose s njim. Sa svoje strane, gruzijska vlada pokušava da, s jedne strane, umiri zapadne sile, a s druge da izbjegne da je slome ratne akcije SAD-a i NATO-a protiv Rusije.

Dana 17. ožujka, britanski ministar vanjskih poslova James Cleverly održao je konferenciju za novinare sa svojim gruzijskim kolegom na kojoj je inzistirao da su odnosi između dviju zemalja vitalni za sigurnost,da su čvrsti i postojani. Očito upućujući na ruski utjecaj u Gruziji, Britanija, tvrdio je, nastoji ojačati gruzijsku demokraciju protiv „onih koji je žele potkopati“.

Samo nekoliko dana kasnije, Gruzija je održala sastanke s predstavnicima iz Bruxellesa o nastojanjima te južnokavkaske zemlje da postane članica EU, što je službeno pokrenula prošle godine. EU je nedavno izdala niz uvjeta koje Gruzija mora ispuniti kako bi dobila prijem. Svi oni, na navodnoj osnovi „okončavanja korupcije“, „promicanja demokracije“ i „deoligarhizacije“, uključuju nametanje ove ili one desničarske ekonomske reforme, čime se politički i pravni sustav Gruzije čvršće stavlja pod kontrolu Bruxellesa, odnosno, čime se istiskuju ruski oligarhi u Gruziji u korist evropskih.

Paralelno s ovim pregovorima u tijeku su rasprave o vojnim i sigurnosnim vezama između EU-a i Gruzije, koja se nalazi duž dijela istočne obale Crnog mora.

Washington, koji je pozdravio protuvladine demonstracije u Gruziji početkom ožujka, igra na kartu „ljudskih prava“ u nastojanju da izvrši pritisak na Garibašvilijevu administraciju. Dana 20. ožujka, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo je izvješće u kojem se identificiraju „ozbiljni problemi“ s gruzijskim pravosuđem i pristupom slobodi tiska.

Premijer Garibashvili odbacio je optužbe kao „spekulacije i zaključke temeljene na lažnim, izmišljenim informacijama koje su dali politički angažirani, pristrani pojedinci.“

Posljednjih tjedana drugi političari iz vladajuće stranke Gruzijski san istaknuli su izglede za svrgavanje postojeće vlade. Dana 17. ožujka, gradonačelnik Tbilisija i vodeća figura u organizaciji, Kakha Kaladze, optužio je bivšeg ministra unutarnjih poslova Ujedinjenog nacionalnog pokreta Vanoa Merabishvilija i predsjednika UNM-a Levana Khabeishvilija za pokušaj insceniranja „sukoba, revolucije, državnog udara“.

Stranka Narodna moć, koju čine bivši članovi stranke Gruzijski san, također je prošlog tjedna objavila izjavu u kojoj opisuje prosvjede početkom ožujka kao prosvjede koji su „u interesu drugih zemalja“ i koji nastoje odvući Gruziju „na ratni put.“