U utorak je više od 2 milijuna prosvjednika marširalo diljem Francuske i 400,000 u Parizu protiveći se Macronovoj mirovinskoj reformi, kako navode sindikati. Radnička klasa, koja napreduje u sveobuhvatnoj konfrontaciji s francuskom kapitalističkom policijskom državom, također se izravno sukobljava sa sindikalnim birokracijama.
Nema se o čemu pregovarati s Macronom, kojeg radnička klasa mora srušiti i zbaciti s vlasti. Tri četvrtine stanovništva protivi se njegovoj reformi mirovina, koju je provukao čak i bez glasovanja u parlamentu. Ankete pokazuju da dvije trećine stanovništva, ogorčeno Macronovim pokušajem da ide protiv volje ljudi, želi da ga radnici zaustave blokiranjem gospodarstva općim štrajkom.
Ipak, birokracije Francuske demokratske konfederacije rada (CFDT) i Opće konfederacije rada (CGT), umjesto da eskaliraju borbu, upozoravaju na rastući društveni bijes i pozivaju na „medijaciju“ s Macronom. Nakon što su najavili sljedeći jednodnevni prosvjedni marš 6. travnja, idućih tjedana ulaze u razgovore s Macronom. Ovo razotkriva osobe poput šefa CFDT-a Laurenta Bergera, koji vodi kampanju sindikata za smirivanje pokreta, kao oruđa vladavine kapitalističke oligarhije protiv ljudi.
Jučer su mnogi veliki francuski gradovi, uključujući Lille, Nantes, St Etienne, Toulouse, Bordeaux i Pariz, vidjeli nasilne sukobe između teško naoružane interventne policije i prosvjednika. Do kraja noći, 201 prosvjednik je uhićen diljem Francuske. U Charleville-Mézièresu, gdje se okupilo 3000 prosvjednika, 18 ih je uhićeno nakon nasilnog sukoba s policijom. Otkako je Macron upotrijebio članak 49.3 francuskog ustava za probijanje svojih rezova mirovina bez glasanja, više od 1000 ljudi uhićeno je u Parizu i još stotine diljem Francuske.
Macron se očito namjerava osloniti na kombinaciju policijske represije i političke demobilizacije radničke klase kako bi nametnuo smanjenje životnog standarda bez presedana radnicima i omladini u Francuskoj.
Uz ovu orgiju policijskog nasilja, Macron, uvjeren da sindikalne birokracije neće mrdnuti prstom da mu se suprotstave, također nastoji svladati oporbene skupine unutar Francuske. Jučer je Macronov fašistički ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin govorio u Nacionalnoj skupštini kako bi osudio „ekstremno nasilje malih skupina koje obavještajne službe imaju u evidenciji već mnogo godina.“ Ali u stvarnost, teško naoružane jedinice CRS-a, vojna policija i BRAV već tjednima nasilno napadaju nenaoružane prosvjednike.
Darmanin je također najavio svoju namjeru da raspusti klimatsku grupu Earth Uprisings nakon sukoba između stotina policajaca i 30,000 prosvjednika koji su se protivili projektu navodnjavanja u Sainte-Solineu ovog vikenda. Kolektiv ima deset dana za pravni odgovor MUP-u; ako to ne učini, bit će prisilno raspušten.
Tijekom sukoba ovog vikenda u Sainte-Solineu, policija je upotrijebila 5015 suzavaca, 89 GENL de-encirclement granata, 40 ASSR deflagrirajućih naprava i 81 LBD gumeni metak. Od utorka navečer dvoje teško ozlijeđenih prosvjednika još uvijek je bilo u komi. Policijske vlasti su navodno zabranile liječnicima da novinarima otkriju status jedne od tih osoba.
Ipak, unatoč po život opasnim ozljedama dvojice prosvjednika i ozbiljnim ozljedama više desetaka u Sainte-Solineu, u subotu je na prosvjednike u Parizu pucano iz istog vojnog oružja. Policija je ispalila GENL granate u visini glave na prosvjednike u Parizu:
U Parizu su dva prosvjednika prevezena u bolnicu nakon što su ozlijeđeni zbog policije, jedan je nokautiran u policijskoj akciji protiv prosvjednika, a drugi se gušio od suzavca.
Navečer, dok je policija još uvijek napadala prosvjednike na Place de la Nation u Parizu, Berger je objavio da je francuska premijerka Élisabeth Borne pristala započeti nove pregovore sa sindikatima u „ponedjeljak ili utorak“ sljedećeg tjedna.
Jučer je birokracija CGT-a također objavila da prekida štrajk smetlara u Parizu. Tijekom ovog štrajka birokracija nije učinila ništa da obrani smetlare čije su štrajkače napali policajci. Stotine studenata i radnika otišlo je u spalionicu u pariškom predgrađu Ivry, ali sama birokracija CGT-a nije pozvala na šire štrajkove solidarnosti kako bi zaustavila policijsko nasilje nad štrajkašima Ivryja i tako obranila članove CGT-a.
Nakon tjedana policijskog nasilja nad štrajkašima i prosvjednicima, jasno je da je obrana radničke klase od policijske represije zadatak koji se ne može prepustiti sindikalnim birokracijama koje blisko surađuju s Macronom.
Uz sindikalne birokracije, pseudoljevičarski političari kao što je Jean-Luc Mélenchon također rade na demobilizaciji opozicije Macronu. Na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima, Mélenchon je dobio gotovo 8 milijuna glasova, u radničkim četvrtima najvećih francuskih gradova. On ne poziva na političku mobilizaciju svojih glasača, koji bi mogli zatvoriti francusko gospodarstvo ako zajedno štrajkaju, protiv Macrona i policijskog nasilja koje se čni nad radnicima i omladinom.
Umjesto toga, Mélenchon upućuje cinične pozive na smirivanje situacije, polijevajući hladnom vodom rastući bijes radničke klase prema Macronu. Pozvao je na „pacifizam pred vladinim provokacijama“ i nadao se da će se „demonstracije... održati hladnokrvno“. Drugim riječima, nenaoružani prosvjednici trebaju se mirno i stoički podvrgnuti udarcima palicama, suzavcima i policijskim granatama koje prosvjednicima otkidaju prste, ozlijeđuju ruke i kopaju oči.
Radnici na maršu u Parizu koji su razgovarali s WSWS-om osudili su Macrona i kontrarevolucionarne spletke sindikalnih birokracija.
Clarel, radnik koji je sudjelovao u prosvjedima „žutih prsluka“, rekao je za WSWS zašto prosvjeduje protiv Macrona. „Prosvjedujem za mirovine, ali sada to nužno ide daleko dalje od toga. Može se pokrenuti pitanje radnih mjesta itd. Što se tiče ove vlasti, ona je odavno nelegitimna i zapravo protuustavna. Stalno smo manipulirani, izigrani; nemoguće je. Moramo izbaciti ovog tipa; postaje hitno. Diktatura je velika riječ, ali ne morate ići u National Administration School ili Institut političkih znanosti da biste znali na čemu smo.“
Clarel je također kritizirao Macronovu eskalaciju vojne potrošnje i njegovo sudjelovanje u ratu NATO-a protiv Rusije u Ukrajini. „Neću ulaziti u sve detalje, ali prije svega trebamo mir, mir, mir. Ni u kojem slučaju ne bismo smjeli davati vojnu pomoć nijednom taboru. Pitanje je zapravo: Tko ima koristi od svega ovoga?“
Konačno, Clarel je osudio transparente koje drže dužnosnici CFDT-a koji pozivaju na medijaciju s Macronom i kažnjavanje Macrona „2027“, to jest, glasavanjem da bude smijenjen s dužnosti za četiri godine, na sljedećim predsjedničkim izborima. Rekao je: „To me stvarno šokira. Kako nam se usuđuju tako govoriti o budućnosti, kad je sadašnjost već potpuno trula? Hajde, pričekaj sekundu. Berger 2027, dosta mi je toga. Nismo u 2027., mi smo u 2023. TU se nalazimo. Moramo razgovarati o tome što učiniti sada, a ne u budućnosti.“
Borba se mora uzeti iz ruku sindikalne birokracije koja besramno brani Macronovu policijsku državu od političke ofenzive radnika. Pitanje pobjede nad izdajom birokracije i njihovih političkih suučesnika otvoreno je postavljeno. Odlučujuće pitanje je izgradnja rank-and-file odbora u kojima radnici mogu koordinirati svoje borbe neovisno o sindikalnim birokracijama, u borbi za rušenje predsjednika bogatih.