Predsjednik Emmanuel Macron jučer je navečer održao televizijsko obraćanje u udarnom terminu inzistirajući na tome da se mora nastaviti s podizanjem dobi za odlazak u mirovinu i nametanjem rezova kojima se protivi golema većina Francuza. Apsurdno je izjavio da će se boriti za „100 dana jedinstva i mira“, otvarajući novu eru u svom predsjedništvu.

Devedeset posto Francuza nije vjerovalo da će Macronovo obraćanje išta riješiti, pokazalo je istraživanje BFM-TV-a, a njegove izjave nikoga nisu uvjerile. Tisuće su prosvjedovale u gradovima uključujući Pariz, Marseille, Nantes i Rennes, lupajući loncima i tavama, dok je Macron govorio. Njegove su primjedbe pokazale da planira pokrenuti vojno-policijske snage i pričekati da sindikalna birokracija postupno uguši prosvjede, sada kada je njegova reforma usvojena kao zakon.

Prosvjedi i štrajkovi protiv Macrona, njegovih rezova i pada plaća zbog inflacije će se nastaviti, kao što su čak i najviši sindikalni dužnosnici priznali u TV intervjuima nakon Macronovog govora. Ali jedna je politička lekcija vrlo jasno proizašla iz njegovog obraćanja: Macron je potpuno otporan na pritisak naroda i jedini način da se zaustavi njegov napad na radničku klasu je da se Macrona sruši.

Macron je započeo s arogantnim i neiskrenim izrazom žaljenja što se Francuzi nisu uvjerili u superiornu mudrost njegovih rezova. „Usvojene u skladu s našim ustavom, te su promjene bile nužne kako bi se jamčile mirovine svima i proizvelo veće bogatstvo za naciju,“ rekao je Macron, dodavši: „Ipak, prihvaća li se ova reforma? Jasno da ne. Unatoč višemjesečnim pregovorima, nismo uspjeli pronaći konsenzus i to je šteta.“

Macron je bankar i zna da je tvrdnja da su njegovi rezovi jedini način financiranja mirovinskog sustava laž. Masovno spašavanje banaka Europske unije (EU), financirano javnim novcem, napuhalo je bogatstvo francuske financijske oligarhije za stotine milijardi eura. Samo jedan oligarh, Bernard Arnault, najbogatiji čovjek na svijetu, povećao je svoje bogatstvo za 40 milijardi eura svake godine od pandemije. To je samo po sebi dovoljno da se tri puta financira Macronovo smanjenje godišnjih mirovina od 13 milijardi eura.

Došavši nedugo nakon putovanja u Peking tijekom kojeg je pozvao na izgradnju „evropske ratne ekonomije“, Macron je pokušao sakriti pljačku radnika od strane francuske financijske oligarhije iza reakcionarnih poziva na francuski nacionalizam i ponovno naoružavanje vojske.

Obećao je da će ostatak njegovog drugog mandata „služiti jasnim ciljevima: našoj neovisnosti i pravdi. Naša neovisnost prije svega, za Francusku i za Evropu. Mi smo narod koji želi kontrolirati i birati svoju sudbinu. Ne želimo ovisiti ni o kome, ni o silama špekulacije, ni o stranim silama, niti o bilo kojoj volji osim vlastitoj. I tu smo u pravu. Neovisnost se ne može odrediti, ona se gradi ambicijom, naporom… u znanju, istraživanju, konkurentnosti, tehnologiji, industriji i obrani.“

Macronove primjedbe naglašavaju razmjer do kojeg su njegovi napadi na radničku klasu u iznimnoj mjeri potaknuti međunarodnom krizom, a prije svega ratom NATO-a s Rusijom u Ukrajini i planovima Washingtona za rat s Kinom. 13 milijardi eura koje Macron namjerava srezati na godišnjoj razini nije za pokrivanje financijskog manjka u mirovinskom sustavu, već za financiranje otprilike 90 milijardi eura dodatne vojne potrošnje koju planira do kraja desetljeća.

Okrećući stvarnost naglavačke, Macron je tvrdio da će njegova težnja za nacionalnom „neovisnošću“ i vojnom autonomijom omogućiti procvat socijalne pravde kod kuće.

„Ova francuska i evropska neovisnost je upravo ono što će nam omogućiti da dobijemo više pravde, da svatko dobije više od svih svojih napora“, rekao je Macron, priznajući „bijes koji osjećaju mnogi Francuzi kojima posao više ne omogućuje da dobro žive, s obzirom na porast cijena… Neki smatraju da rade svoj dio posla, ali da ne dobivaju dovoljno pomoći ili učinkovitosti javnih usluga.“

Čak i dok smanjuje socijalnu potrošnju kako bi goleme iznose preusmjerio u vojsku, Macron je tvrdio da će surađivati ​​sa sindikalnom birokracijom na „tri velika projekta“ za poboljšanje života u Francuskoj. Kao i sve drugo u njegovom obraćanju, i ovo je bila apsurdna laž. Namjerava ubrzati društvene napade na radničku klasu, uz daljnju izgradnju policijskih snaga koje su napadale prosvjede i štrajkove protiv njegovih rezova u posljednja tri mjeseca.

Macron je najavio početak pregovora o „paktu o radnom životu“ koji će biti „formuliran u socijalnom dijalogu“ sa sindikalnim birokracijama. Osim neodređenog prijedloga za „reforme“ srednjih strukovnih tehničkih škola, Macron je naznačio da bi to uključivalo njegove predložene promjene u programu socijalne skrbi RSA (Active Solidarity Revenue), čije primatelje Macron planira prisiliti na rad kako bi primali beneficije. Dodao je da su sindikatima „vrata uvijek otvorena“.

Macron je najavio neiskrenu „borbu za napredak kako bi se bolje živjelo“ kako bi poboljšao usluge u javnim školama i bolnicama koje su razorene desetljećima smanjenja potrošnje i vlastite ubojite ravnodušnosti prema pandemiji COVID-19. Ali nema iluzije da će prazna retorika o društvenom napretku, kojoj na svakom koraku proturječi njegov stvarni dosje, uvjeriti bilo koga.

Iz tog razloga, jedina konkretna najava koju je dao u svom trodijelnom planu za poboljšanje Francuske bio je njegov plan za „pravdu, republikanski i demokratski poredak“. Pozvao je na zapošljavanje 10,000 policajaca i pravosudnog osoblja, prvenstveno za jačanje policije za nerede stvaranjem 200 novih odreda vojne policije. Na temelju toga, pozvao je na „100 dana mira, jedinstva, ambicije i akcije u službi Francuske“.

Radnici i omladina trebali bi odbaciti Macronov poziv na smirenost i nacionalno jedinstvo s prezirom koji zaslužuje. Njegovo obraćanje posljednja je potvrda da s Macronom, koji besramno planira vladati protiv naroda, nema što pregovarati. Njegovi nelegitimni zakoni ne proizlaze iz pristanka onih kojima se upravlja, već iz izvršne odredbe svemoćnog predsjedništva koje nameće diktat banaka putem policijskog nasilja.

Radnici ne mogu prepustiti zadatak suprotstavljanja Macronovoj diktatorskoj agendi sindikalnoj birokraciji, koja je prestravljena eksplozivnom opozicijom u radničkoj klasi.

Nakon Macronovog govora, čelnik Francuske demokratske radničke konfederacije (CFDT) Laurent Berger dao je opširniji intervju na BFM-TV. Pozvao je na prosvjede za Prvi maj, iako je već rekao da „za šest mjeseci“ više neće biti prosvjeda protiv Macronovih rezova. Berger je dodao da mora postojati samo „pristojna odgoda“ prije nego što šefovi sindikata ponovno počnu javne pregovore s Macronom.

„CFDT će se vratiti u rasprave. Znate to, poznajete nas“, rekao je Berger intervjuerima BFM-TV-a. „Razgovarat ćemo o uvjetima rada, o plaćama. Ali mi želimo minimum pristojnosti u ovom odnosu. Ne odgovaramo samo kad nas pozovu.“

Berger je upozorio Macrona i cijelu vladajuću klasu da bi trebali pokušati izbjeći socijalnu eksploziju, budući da dvije trećine Francuza želi opći štrajk kako bi se blokiralo gospodarstvo. „Moramo paziti da ne preziremo radnike, koji su se u posljednja tri mjeseca mobilizirali u velikom broju i nadam se da će tako nastaviti i na Prvi maj. Ovo nije ono što im je trebalo večeras.“ Obećao je da će se CFDT vratiti u razgovore s Macronom „kada za to dođe vrijeme. Ali mora postojati pristojna odgoda, stojim iza toga. Danas još uvijek ima puno ljutnje.“

Masovni bijes radničke klase zahtijeva političku perspektivu i vodstvo, suprotno ciničnim planovima Macrona i Bergera da postupno ugase pokret. Perspektiva je, kao što je objasnila Parti de l'égalité socialiste, izgradnja masovnog rank-and-file pokreta, neovisnih o sindikalnoj birokraciji, koji priprema opći štrajk za rušenje Macrona.