Ovaj je članak izvorno objavljen na Twitteru na njemačkom jeziku.
Na današnji dan prije devedeset godina nacisti su izvršili napad na kulturu i književnost na početku svoje vladavine terora koja je dovela do rata istrebljenja i Holokausta. Početkom 10. maja knjige su prvo gorjele u Berlinu, a kasnije i u drugim gradovima.
Djela Thomasa i Heinricha Manna, Stefana Zweiga, Kurta Tucholskog, Carla von Ossietzkog, Ericha Marije Remarquea, Ericha Kästnera i mnogih drugih pisaca javno su spaljena. Trebalo je iskorijeniti sve što je humano, napredno i solidarno.
U središtu spaljivanja knjiga bili su spisi socijalista i marksista. Jedna od vatrenih zakletvi bila je: „Protiv klasne borbe i materijalizma, za Volksgemeinschaft i idealistički stav prema životu! Predajem vatri spise Marxa i Kautskog.“
Također su spaljena djela Friedricha Engelsa, Rose Luxemburg, Karla Liebknechta, Augusta Bebela, Franza Mehringa, kao i djela Vladimira Iljiča Lenjina i Leona Trockog, dvojice vođa Oktobarske revolucije 1917. u Rusiji.
Trocki je više nego itko drugi razumio karakter nacističkog terora. „Krijesovi koji spaljuju bezbožnu literaturu marksizma briljantno osvjetljavaju klasnu prirodu nacionalsocijalizma“, napisao je u „Što je nacionalsocijalizam?“
I dalje: „Sve ono što je u normalnom razvoju društva trebalo biti eliminirano iz nacionalnog organizma u obliku kulturnog izmeta, sada je izbilo iz grla; kapitalističko društvo izbacuje neprobavljeno barbarstvo.“
Obljetnica spaljivanja knjiga mora biti upozorenje radnicima i omladini diljem svijeta. Danas se razvijaju iste proturječnosti koje su dovele do barbarstva u 20. stoljeću. Vratila se opasnost od fašizma i svjetskog rata.
Iznad svega, vladajuća klasa u Njemačkoj nastavlja sa svojim zločinima iz prošlosti. Osamdeset dvije godine nakon rata istrebljenja protiv Sovjetskog Saveza, njemački tenkovi ponovno idu na Rusiju.
A i rehabilitacija fašizma je dobro odmakla. Na berlinskom sveučilištu Humboldt, odakle je 1933. i počelo spaljivanje knjiga, nacistički zločini se umanjuju i opravdavaju.
„Hitler nije bio psihopat i nije bio zao. Nije želio da ljudi govore o istrebljenju Židova za njegovim stolom“, rekao je Humboldtov profesor Jörg Baberowski za Der Spiegel 2014. godine.
U istom intervjuu, Baberowski je podržao nacističkog apologetu Ernsta Noltea, koji je već 1980-ih opravdavao nacionalsocijalizam kao razumljivu reakciju na rusku Oktobarsku revoluciju.
I dok je Nolte tada oštro osuđivan zbog svojih teza, vladajuća klasa danas doživljava ljevicu kao svog nedvosmislenog neprijatelja. Zbog svoje kritike Baberowskog i povratka njemačkog militarizma, Sozialistische Gleichheitspartei (Stranka socijalističke jednakosti u Njemačkoj-SGP) stavljena je pod nadzor Ureda za zaštitu ustava [njemačke tajne službe].
Kao i 1930-ih, buržoazija je užasnuta sve većom radikalizacijom i pokretom ka ljevici među radnicima i omladinom. Strahuje se da se ova opozicija sve više spaja s međunarodnom socijalističkom perspektivom SGP-a.
Prije devedeset godina, radnici su bili spriječeni od strane svog vodstva da se bore protiv Hitlera. Ovog puta potrebno je osigurati da se upozorenje Heinricha Heinea, „gdje god spaljuju knjige, na kraju spaljuju i ljudska bića“, ne pokaže ponovno istinitim.
Za to je neophodna izgradnja SGP-a i Četvrte Internacionale kao nove masovne socijalističke stranke koja će ujediniti radničku klasu na međunarodnoj razini i okončati kapitalističko barbarstvo jednom zauvijek.