Srpskohrvatski
Perspective

Ratni posjet Zelenskog Berlinu i novi njemački „prodor na Istok“

U nedjelju ujutro, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky primljen je uz vojne počasti ispred Kancelara u Berlinu u sklopu svog evropskog putovanja. Okruženje s nekoliko desetaka uniformiranih i naoružanih vojnika bilo je militarističko. Nakon razgovora i konferencije za novinare s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom, dvojica šefova vlada zajedno su uz najveće sigurnosne mjere opreza otputovali u Aachen, gdje je Zelenski primio Međunarodnu nagradu Karlo Veliki u Aachenu.

Njemački kancelar Olaf Scholz, drugi lijevo, šeta s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, desno, tijekom službenog vojnog prijema u kancelariji u Berlinu, Njemačka, nedjelja, 14. svibnja 2023. [AP Photo/Matthias Schrader]

Posjet Zelenskog Berlinu označava novu etapu u intervenciji njemačkog imperijalizma u ratu u Ukrajini. De facto, Njemačka je ponovno u ratu s Rusijom, slijedeći mračnu tradiciju. Njemački je imperijalizam već u 20. stoljeću dva puta pokušao vojno pokoriti Rusiju, počinivši stravične zločine. Sada vladajuća klasa pokušava treći put. Kao i u prethodna dva rata, Ukrajina je središnje bojište. I opet se njemački imperijalizam oslanja na desničarske ukrajinske nacionaliste.

Službene fraze o obrani „slobode“ i „demokracije“ nisu ništa drugo nego propaganda. Svatko tko historijski nije posve naivan zna da se opet radi o starim pitanjima. Obnovljeni „prodor“ njemačkog imperijalizma „na istok“ (Drang nach Osten) i treće „grabljenje svjetske vlasti“ (Griff nach der Weltmacht). Nitko ne treba imati iluzija. Njemačke tenkove na kraju će pratiti njemački vojnici i oni se neće zaustaviti na ruskoj granici.

Mobilizacija njemačkog vojnog stroja već je najopsežnija od kraja Drugog svjetskog rata. U subotu, dan prije dolaska Zelenskog, njemačka vlada najavila je veliko povećanje svoje vojne pomoći ukrajinskoj vojsci. „Njemačka priprema svoj dosad najveći paket vojne potpore za Ukrajinu“, napisalo je Ministarstvo vanjskih poslova na Twitteru.

Loading Tweet ...
Tweet not loading? See it directly on Twitter

„To uključuje topništvo, protuzračnu obranu, oklopna borbena vozila i vojne inženjerske sposobnosti u vrijednosti od preko 2,7 milijardi eura.“ Konkretno, uključuje 30 borbenih tenkova Leopard 1 A5, 20 borbenih vozila pješaštva Marder, 18 haubica, 100 borbenih oklopnih vozila, 4 sustava protuzračne obrane IRIS-T SLM i 12 lansera IRIS-T SLS plus pripadajuće raketno i topničko streljivo.

Osim toga, njemačka obrambena industrija planira izgradnju tenkova i drugih oružanih sustava izravno u Ukrajini. „Ugovori su potpisani“, rekao je izvršni direktor Rheinmetall Armin Papperger. Rheinmetall je osnovao zajedničko poduzeće za popravak i izgradnju tenkova s ​​ukrajinskom državnom tvrtkom Ukroboronprom. Suradnja s tenkovima je „samo prvi korak na putu sveobuhvatne suradnje“, piše list Handelsblatt. U narednim danima bit će potpisani „ugovori za još dva joint venturea – za područje streljiva i protuzračne obrane“.

Na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji sa Zelenskim, Scholz je pozvao na vojni savez s Kijevom. „Bliski odnos će oblikovati odnos između naše dvije zemlje u narednim desetljećima“, rekao je. „Suočeni s užasom, nepravdom koja vapi u nebesa, mi se još više zbližavamo. Ukrajinu podržavamo ne samo u humanitarnom smislu, već i politički, financijski i, naravno, oružjem.“

Scholz se pohvalio razmjerima dosadašnje vojne pomoći i jasno dao do znanja da je sve ovo tek početak. „Od početka rata, naša bilateralna potpora samo Ukrajini iznosila je 17 milijardi eura, a postavili smo kurs za osiguranje da će se ta pomoć nastaviti u narednim godinama… Njemačka je sada drugi najveći podržavatelj Ukrajine nakon Sjedinjenih Američkih Država, i nastavit ćemo to činiti.“ Ovo čini „veličinu paketa... jasnom.“ Dodao je: „Nastavit ćemo podržavati Ukrajinu koliko god bude potrebno.“

Proklamirani cilj Berlina je potpuni poraz ruske vojske u Ukrajini. Kijev „s pravom zahtijeva, i uz našu punu podršku, da [mir] ne može značiti jednostavno zamrzavanje rata i da diktirani mir formulira ruska strana“, rekao je Scholz.

Sa svoje strane, u cilju postizanja „pobjedničkog mira“, imperijalističke sile sve više vode izravan rat protiv nuklearno naoružane sile Rusije. „Potpuno je normalno“ u takvom vojnom sporu „da napadač nastavi i na protivnički teritorij, na primjer, kako bi spriječio opskrbne putove“, rekao je nedavno njemački ministar obrane Boris Pistorius. Ovo je bjanko ček za ukrajinske napade na Rusiju i približava se izravnoj objavi rata.

Njemačka ratna ofenziva, koja sve više povećava opasnost od nuklearnog svjetskog rata, javno se pravda tvrdnjama o obrani Ukrajine od ruskog „agresivnog rata“. I ovo nije ništa drugo nego propaganda. Nije Moskva glavni agresor u Ukrajini, nego imperijalističke sile. Dugogodišnjim vojnim okruženjem Rusije, NATO je namjerno izazvao reakcionarnu intervenciju Putinovog režima. Sada eskalira sukob kako bi podjarmio Rusiju bogatu resursima i također zacementirao svoju kontrolu nad Ukrajinom.

Na taj način osobito njemački imperijalizam nastavlja svoje historijske planove za veliku moć. Već u Prvom svjetskom ratu kontrola sirovinama bogate i geostrateški središnje Ukrajine – uz uspostavu njemačke hegemonije nad „Srednjom Evropom“ (Mitteleuropa) – bila je jedan od deklariranih ratnih ciljeva Njemačkog Carstva. Povjesničar Oleh S. Fedyshyn piše o tome u svojoj knjizi Njemački pogon na istok i ukrajinska revolucija 1917.-1918 .:

U početku Nijemci nisu namjeravali ići dalje od Kijeva. Zatim su se odlučili preseliti na istok do Harkova. Ubrzo nakon toga, saznanje da je ugljen iz Donjeckog bazena apsolutno neophodan za rad ukrajinske industrije i transporta uvjerilo je Nijemce da se moraju preseliti i u ovo područje, kako bi područje ugljena učinili sigurnim od boljševika. Naposljetku, Nijemci su proširili svoju dominaciju još dalje prema istoku zauzevši otprilike jednu trećinu Donbasa, a na kraju su se učvrstili u Gruziji... Dok su politički i pravni aranžmani u Ukrajini ostali nejasni, jedno je bilo nesporno: Njemačka je bila duboko opredijeljena da intenzivira svoju eksploataciju ukrajinskog gospodarstva. Ovo je moralo produbiti politički angažman Reicha ne samo u Ukrajini nego i na istoku u cjelini.

Tijekom Drugog svjetskog rata Hitler je nastavio s tom politikom. Konkretno, njemački historičar Fritz Fischer istaknuo je da je izravna linija od njemačke okupacije Ukrajine u Prvom svjetskom ratu dovela do nacista. Jedan od suosnivača novina nacističke stranke Völkischer Beobachter, čije su političke ideje također ugrađene u Hitlerov Mein Kampf, bio je bivši njemački šef vlade u Kijevu, Hetman Skoropadsky. U ratu za istrebljenje protiv Sovjetskog Saveza koji je doveo do Holokausta i koštao života najmanje 27 milijuna sovjetskih građana, osvajanje Ukrajine imalo je središnju ulogu. „Geopolitički strateški i ekonomski ciljevi ('Želimo ići do Ostlanda!') u kontinuitetu su s Wilhelmovim svenjemačkim ekspanzionizmom,“ objasnio je Fischer u svojoj knjizi Hitler war kein Betriebsunfall („Hitler nije bio slučajnost“).

Sada njemački imperijalizam ponovno slijedi cilj uklanjanja Ukrajine i drugih zemalja koje su nekada pripadale Sovjetskom Savezu i Ruskom Carstvu iz sfere utjecaja Moskve i stavljanja pod kontrolu Evropske unije kojom dominiraju Nijemci. „Dodjela nagrade Karlo Veliki Zelenskom označava novi početak – početak našeg daljnjeg približavanja u Evropi, zajedno s Ukrajinom, s državama zapadnog Balkana, s Moldavijom i, u budućnosti, također s Gruzijom“, rekao je Scholz.

Drugim riječima, u srži njemačke ratne ofenzive stoje isti imperijalistički apetiti kao i prije. Od ponovnog ujedinjenja Njemačke, vladajuća klasa sustavno radi na organiziranju Evrope pod njemačkim vodstvom kako bi ostvarila svoje globalne geostrateške i ekonomske interese – sve više vojnim sredstvima. Njemački imperijalizam već je odigrao središnju ulogu u krvavom raspadu Jugoslavije i NATO bombardiranju Srbije. Uslijedile su ratne misije Bundeswehra u Afganistanu, Bliskom istoku i Africi. Što se tiče Rusije, Berlin nije vođen samo glađu za golemim resursima zemlje, već i željom za odmazdom za prošle ratne poraze.

Dok sve parlamentarne stranke, osobito nominalno ljevice, guraju smjer rata i ponovnog naoružavanja, Sozialistische Gleichheitspartei (Socijalistička stranka jednakosti Njemačke – SGP) se od samog početka bori protiv povratka njemačkog militarizma i upozorava u rezoluciji iz 2014. – ubrzo nakon antiruskog državnog udara u Ukrajini:

Historija se vraća s osvetom. Gotovo 70 godina nakon zločina nacista i poraza u Drugom svjetskom ratu, njemačka vladajuća klasa ponovno prihvaća imperijalističku politiku velikih sila Kaiserovog Carstva i Hitlera. Brzina eskalacije ratne propagande protiv Rusije podsjeća na predvečerje Prvog i Drugog svjetskog rata. U Ukrajini njemačka vlada surađuje s fašistima Svobode i Desnog sektora, koji stoje na tradiciji nacističkih suradnika u Drugom svjetskom ratu. Ona koristi zemlju koju je Njemačka okupirala u oba svjetska rata kao uporište protiv Rusije.

Ovaj proces je dobro uznapredovao. Njemačka i druge imperijalističke sile natječu se u naoružavanju ukrajinske vojske i fašističkih snaga koje djeluju unutar nje kako bi ratovale protiv Rusije. U tom procesu jasno je da će povratak Njemačke kao agresivne vojne sile povećati i napetosti između evropskih sila, a prije svega između Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država. Sa stajališta njemačke buržoazije, borba za prevlast u Evropi i nad Ukrajinom i Rusijom u konačnici je priprema za ponovnu konfrontaciju sa SAD-om.

Jedini način da se spriječi katastrofa razornog trećeg svjetskog rata je izgradnja socijalističkog pokreta međunarodne radničke klase, uključujući ukrajinsku i rusku radničku klasu, protiv rata i njegovog uzroka: kapitalizma. Pozivamo naše čitatelje da se danas pridruže SGP-u i njegovim međunarodnim sestrinskim strankama u Međunarodnom odboru Četvrte Internacionale i da sudjeluju u ovoj borbi.

Loading