U prikazu besramnog licemjerja, čelnici skupine velikih sila G7 – SAD-a, Britanije, Francuske, Njemačke, Japana, Italije i Kanade – položili su jučer vijence na Kenotaf žrtvama atomske bombe u Memorijalnom parku mira u Hirošima, Japan prije njihovog summita ovog vikenda.

Daleko od ceremonije koja označava obećanje da se nikada više neće koristiti nuklearno oružje, imperijalistička kabala je usredotočena na brzo eskalirajući sukob NATO-a protiv Rusije u Ukrajini i ubrzanje američkog sukoba s Kinom, koji prijeti progutati čovječanstvo u nuklearnom holokaustu.

Poput predsjednika Obame, prvog američkog čelnika koji je posjetio Hirošimu od kraja Drugog svjetskog rata, predsjednik Biden je unaprijed jasno dao do znanja da neće uslijediti nikakva isprika za monstruozni ratni zločin koji je počinio američki imperijalizam 6. kolovoza 1945. Njegovo odbijanje da ponuditi čak simbolično priznanje kriminaliteta bacanja atomske bombe na Hirošimu, a tri dana kasnije na Nagasaki, oštro je upozorenje da će SAD ponovno upotrijebiti nuklearno oružje za progon svojih strateških interesa.

Užasni razmjeri smrti i razaranja u Hirošimi i Nagasakiju zlokoban su podsjetnik na to što je na kocki dok SAD i njegovi saveznici ubrzavaju srljanje prema globalnom sukobu.

Atomska bomba, kodnog naziva „Little Boy“, bačena na Hirošimu, grad od četvrt milijuna ljudi, eksplodirala je snagom koja je jednaka između 15 i 20 kilotona TNT-a. Procjenjuje se da je ubila 80,000 trenutačno ili unutar nekoliko sati, koji su umrli od posljedica strašnih opeklina i ozljeda dok je udarni val sravnio grad i izazvao vatrenu oluju.

Preživjeli su opisali jezive scene. Jedan je napisao: „Stotine onih koji su još uvijek živi... lutaju naokolo. Neki su bili polumrtvi, grčeći se u svojoj bijedi... Nisu bili ništa više od živih leševa.“

Još 40,000 ljudi umrlo je odmah u Nagasakiju. Broj smrtnih slučajeva nastavio je rasti sljedećih dana i tjedana jer su muškarci, žene i djeca podlegli opeklinama, ozljedama i radijacijskoj bolesti. Procjene pokazuju da je broj mrtvih neposredno nakon toga bio između 250,000 i 300,000 - 90 posto civila.

Drugi svjetski rat već je bio svjedokom zločina dosad nezamislivih razmjera, uključujući sustavno ubojstvo šest milijuna Židova od strane nacističkog režima i pokolj do 300,000 zarobljenih kineskih vojnika i civila od strane japanske vojske u Nanjingu. Ipak, barbarsko masovno ubojstvo civila u Hirošimi i Nagasakiju ističe se kao hladnokrvan i proračunat zločin kojemu je nedostajala vojna potreba i koji je bio motiviran isključivo ambicijama američkog imperijalizma za poslijeratnom globalnom dominacijom.

Washington je svoju zločinačku odluku opravdao na temelju laži. Tvrdilo se da je uporaba atomskog oružja bila nužna za spašavanje američkih života koji bi bili izgubljeni u masovnoj invaziji na Japan. Ipak, do kolovoza 1945. japanski imperijalizam bio je na koljenima, izoliran porazom svoje saveznice Njemačke i bespomoćan pred nemilosrdnim američkim zračnim napadima, koji su uključivali bombardiranje Tokija u ožujku 1945., koje je ubilo više od 300,000 ljudi. Japan je već tražio mir i preko posrednika tražio uvjete za predaju.

Atomska bombardiranja bila su terorističke akcije čiji je cilj bio ne samo zastrašivanje naroda Japana, već i svijeta u cjelini, prije svega Sovjetskog Saveza, koji je raskinuo pakt o neutralnosti s Tokijom i spremao se ući u rat na Pacifiku. SAD je bio odlučan upotrijebiti svoje novonabavljeno oružje za masovno uništenje ne samo da prisili Japan na trenutačnu, bezuvjetnu predaju, već i da stavi svoj pečat na neizvjestan i nestabilan svijet koji je nastajao s krajem rata.

Opasnost od katastrofalnog nuklearnog rata danas je veća nego u bilo kojem trenutku od Drugog svjetskog rata. U svom historijskom padu, imperijalizam SAD-a pribjegavao je vojnoj agresiji uvijek iznova tijekom protekla tri desetljeća u središnjoj Aziji, na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i na Balkanu u očajničkom i bezobzirnom pokušaju da učvrsti svoj globalni položaj. Budući da nije uspio postići svoje ciljeve kroz ove zločinačke avanture, SAD i njegovi saveznici su uključeni u rat s Rusijom u Ukrajini – to jest, rat između nuklearno naoružanih sila.

Summit G7 trenutačno je u tijeku usred eskalacije napetosti dok NATO nastavlja povećavati dotok oružja u Ukrajinu, pokazujući zabrinjavajuću eskalaciju i razorne sposobnosti. Nedavni priljev uključuje borbene tenkove, krstareće rakete dugog dometa, a sada i borbene zrakoplove F-16, sve bez obzira na potencijalne opasnosti šireg sukoba koji bi izbio u izravni rat između NATO-a i Rusije. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države pojačavaju svoje provokativne akcije protiv Kine u vezi s Tajvanom, naizgled s ciljem da gurnu Peking prema iscrpljujućem ratu, podsjećajući na taktiku korištenu u izazivanju ruske invazije na Ukrajinu.

Svaka članica G7 nastoji uložiti svoje pravo usred vratolomne američke težnje za globalnom hegemonijom i ubrzano širi vlastiti vojni aparat. Njemačka i Japan odbacili su pravna i ustavna ograničenja koja su uvedena nakon njihovih poraza u Drugom svjetskom ratu i udvostručili svoje vojne proračune tijekom prošle godine od početka rata u Ukrajini. Britanija, koja je igrala središnju ulogu u obuci i naoružavanju ukrajinskih oružanih snaga, povećava svoje izdatke za obranu. Francuska se bavi vlastitom brzom vojnom ekspanzijom.

Svaka sugestija da će čisti užas onoga što se dogodilo u Hirošimi i Nagasakiju 1945. ostati u rukama nuklearno naoružanih sila je zabluda. Američki imperijalizam, koji je počinio ove zločine, nikada se nije odrekao korištenja nuklearnog oružja u prvom udaru. Njegov posljednji Nuclear Posture Review, objavljen prošle godine, izjavio je da američko nuklearno oružje „dopušta postizanje predsjedničkih ciljeva“ ako druga sredstva ne uspiju.

Tijekom svoje predizborne kampanje 2020. Biden je obećao da će kontrolu naoružanja i neširenje nuklearnog naoružanja učiniti „središnjim stupom američkog globalnog vodstva“. Međutim, dok je bio na dužnosti, on je nastavio raskidati sporazume o kontroli naoružanja i osiguravati desetke milijardi dolara godišnje američkoj vojsci za modernizaciju njezinog nuklearnog arsenala i sustava isporuke. Biden je prošle godine priznao da je svijet suočen s „izgledima nuklearnog Armagedona“, ali je opetovano izjavljivao da SAD neće odvratiti nuklearne prijetnje.

Svako pribjegavanje nuklearnom oružju rezultiralo bi razaranjem i smrću u razmjerima koji bi atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija učinili blijedim u usporedbi. Dok strateški analitičari u Pentagonu i američkim trustovima mozgova rade jezive kalkulacije kako bi opravdali ograničeni nuklearni rat, sam razmjer američkog i ruskog nuklearnog arsenala, koji se sastoji od tisuća nuklearnih oružja – svako daleko jače od dva bačena na Japan – ukazuje na opasnost od nuklearnog holokausta koji će zahvatiti planet.

Baš kao što je prva uporaba atomskog oružja u Japanu bila potaknuta imperijalističkim ambicijama, tako je i nemilosrdna i bezobzirna težnja SAD-a za ratom s Rusijom i Kinom vođena istim motivima. Međunarodna radnička klasa jedina je društvena snaga koja može spriječiti Treći svjetski rat koji uključuje nuklearno oružje ukidanjem kapitalističkog sustava i njegove zastarjele podjele svijeta na suparničke nacionalne države. Izgradnja jedinstvenog antiratnog pokreta radničke klase perspektiva je za koju se bore Međunarodni odbor Četvrte Internacionale i njegova organizacija mladih International Youth and Students for Social Equality.