U Francuskoj su izbili trodnevni masovni prosvjedi nakon policijskog ubojstva 17-godišnjeg mladića Nahela u Nanterreu, u blizini Pariza. Vlada predsjednika Emmanuela Macrona odgovara brutalnim slamanjem, koje provode policijske organizacije koje daju otvoreno fašističke izjave zahtijevajući nasilje.

Prosvjedi i nemiri u gradovima diljem Francuske dolaze nakon masovnih prosvjeda i štrajkova milijuna radnika protiv Macronove mirovinske reforme, najvećeg pokreta u Francuskoj od općeg štrajka u svibnju 1968. godine. Ti su prosvjedi ugušeni zajedničkim naporima sindikalnog aparata i raznih „oporbenih“ stranaka.

Erupcija nereda i pljačke nakon Nahelova ubojstva odražava frustraciju mladih i radnika nakon ove rasprodaje, koja je osmišljena da ih ostavi bez ikakvog puta naprijed za političku borbu protiv Macrona.

Macron odgovara ofenzivom uz brutalnu policijsku akciju. Jučer su Macronovi ministri najavili policijski sat i zabranu prosvjeda u većini gradova te rekli da će vojna policija koristiti oklopna vozila protiv prosvjednika. Njihovo osoblje potvrdilo je da ništa nije „odbačeno“, uključujući izvanredno stanje koje suspendira demokratska prava, tako da policija može bilo koga zatvoriti ili odrediti kućni pritvor bez ikakvog suđenja.

Macron je također pozvao na cenzuru interneta, zahtijevajući da stranice društvenih medija poput TikToka i Snapchata poduzmu mjere za uklanjanje „najosjetljivijeg sadržaja“ i pozvao na identificiranje korisnika koji „pozivaju na nered ili pogoršavaju nasilje“.

Policijske organizacije zahtijevaju krv i represiju u radničkim četvrtima francuskih gradova. U fašističkom govoru policija je u petak zaprijetila da će „one koje uhitimo izbaciti iz akcije“.

U zajedničkom priopćenju stoji: „Suočeni s ovim divljim hordama, traženje smirenosti više nije dovoljno, moramo to nametnuti… Nije vrijeme za sindikalne akcije, već za borbu protiv ove gamadi.“

Opis policijskih dužnosnika o milijunima radnika kao „štetočinama“ ne samo da otkriva otrovno stanje uma policije – u kojem je policajac mogao ustrijeliti Nahela iz neposredne blizine i na hladnokrvan način, a zatim lagati o tome u službenim dokumentima sve dok nije razotkriven snimkom kamere. Također jasno naglašava političku situaciju s kojom se radnička klasa suočava. Kapitalistička država, predvođena „predsjednikom bogatih“, mobilizira svoje do zuba naoružane policijske jurišne odrede za rat protiv radnika.

Macron je poticao te fašističke osjećaje među policajcima. Reagirao je na prve velike prosvjede tokom svog mandata, prosvjede „žutih prsluka“ protiv socijalne nejednakosti 2018.-2019., obrativši se interventnoj policiji s tvrdnjom da je nacistički kolaboracionist diktator i osuđeni izdajnik Philippe Pétain bio „veliki vojnik“. Zatim je za ministra unutarnjih poslova imenovao Géralda Darmanina, simpatizera fašističke Action Française. Darmanin je sada ozloglašen zbog svog osuđivanja muslimana i košer i halal hrane.

Ova kriza oštro otkriva politička pitanja s kojima se radnici suočavaju na međunarodnoj razini, budući da su ti isti bitni procesi u tijeku u zemljama diljem svijeta. Prije tri godine policijsko ubojstvo Georgea Floyda dovelo je do masovnih prosvjeda diljem Sjedinjenih Američkih Država i poziva na nezakonito slanje američke vojske protiv prosvjednika od strane tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa, što je zapravo bio pokušaj vojnog udara. Otkako je prošle godine općim štrajkom svrgnut predsjednik Šri Lanke Gotabhaya Rajapakse, vlada je nemilosrdno gonila one koji su sudjelovali u prosvjedima.

Hitno je potrebno da se radnička klasa mobilizira protiv vojno-policijske represije i za obranu demokratskih prava, u Francuskoj i međunarodno.

Treba podsjetiti da je opći štrajk u svibnju i lipnju 1968. bio intervencija radničke klase nakon brutalnih akcija policije protiv studenata Sorbonne. Sada imamo divljačko policijsko ubojstvo nenaoružanog mladića, praćeno masovnim uhićenjima i represijom usmjerenom na zajednice radničke klase diljem zemlje.

Radnici diljem Francuske ogorčeni su zbog nametanja mirovinske reforme kroz vladinu uredbu, u otvorenom prkosu velike većine stanovništva. Tri četvrtine Francuza protivilo se rezovima, koje je Macron donio čak i bez glasanja u parlamentu, poslavši interventnu policiju da napadne svakoga tko štrajka ili prosvjeduje.

Tijekom borbe, dvije trećine Francuza, velikom većinom radnička klasa, rekla je anketarima da žele zaustaviti Macrona blokiranjem gospodarstva općim štrajkom.

Sve je učinjeno od strane sindikalnih birokrata i raznih pseudoljevičarskih stranaka kako bi se izbjeglo središnje pitanje: da Macron mora otići i da se vlast mora prenijeti na radničku klasu.

Sindikalni šef Laurent Berger osudio je „opasnu političku klimu“ i „ludilo koje bi moglo preplaviti ovu zemlju nasiljem“. Berger nije kritizirao nasilje Macronovih policajaca, već prosvjede radnika i mladih protiv Macrona. To je zato što sindikalne birokracije nisu protivnici, nego sluge i branitelji policijske države.

Sve pseudo-lijeve stranke imućne srednje klase prilagodile su se birokracijskom prekidu svih učinkovitih štrajkova protiv Macrona nakon Prvog svibnja. New Popular Union Jean-Luca Mélenchona poslala je Macronu nekoliko nemoćnih peticija, dok je Juan Chingo iz skupine Révolution Permanente izjavio da situacija „nije revolucionarna“.

Ova navodno „nerevolucionarna“ situacija sada se razvila u eksploziju društvenih nemira u cijeloj zemlji.

Radnici ne mogu ostaviti omladinu da se sama bori. Svi postupci vlasti, koji poprimaju sve bezobzirniji i autoritarniji karakter, bit će usmjereni na svaku manifestaciju suprotstavljanja diktatu korporacija i financijske elite.

Okretanje policijskom nasilju i diktatorskim oblicima vladavine, u Francuskoj i na međunarodnoj razini, neraskidivo je povezano s ekstremnim razinama društvene nejednakosti i eskalirajućim ratom imperijalizma SAD-a i NATO-a. Suočavajući se s masovnim društvenim gnjevom kod kuće, kapitalističke vladajuće elite odgovaraju nasiljem.

Parti de l'égalité socialiste (PES), francuska sekcija Međunarodnog odbora Četvrte Internacionale (ICFI), poziva na formiranje rank-and-file odbora među radnicima i mladima kako bi se mobiliziralo protivljenje mjerama nove policijske države koju Macron priprema.

Rank-and-file odbori trebali bi koordinirati štrajkove i prosvjede protiv Macronovih mjera, braniti žrtve policijske države i okupiti neiskorištenu masovnu opoziciju Macronu u radničkoj klasi u pokret za njegovo rušenje.

Masovni pokret u radničkoj klasi može se i mora izgraditi kako bi se srušila ova vlada, koja je trula do srži. To zahtijeva nemilosrdni raskid sa sindikalnim birokracijama i njihovim pseudo-lijevim privjescima, te izgradnju rank-and-file odbora u radničkoj klasi – putem kojih radnici mogu preuzeti državnu vlast u Francuskoj i na međunarodnoj razini u borbi za socijalizam.