Alternativa za Njemačku se za evropske izbore u lipnju 2024. postavlja kao otvoreno fašistička stranka. Pokazuje to stranačka konferencija AfD-a u Magdeburgu, koja je započela prošlog vikenda, a nastavlja se i ovaj vikend.

Kongresom stranke dominira tirinški državni predsjednik i vođa etničko-nacionalističkog „krila“ Björn Höcke i njegovi pristaše. U svojim govorima i intervjuima nadmašivali su jedni druge agresivnim nacionalističkim, rasističkim i militarističkim parolama i zahtjevima koji podsjećaju na najmračnija vremena njemačke povijesti.

„Ova EU mora umrijeti da bi prava Evropa mogla živjeti!“, objasnio je Höcke u varijaciji nacističkog slogana: „Njemačka mora živjeti, čak i ako mi moramo umrijeti.“ U pozdravnom obraćanju Kostadinov se pozitivno osvrnuo na činjenicu da su Njemačka i Bugarska bile saveznice u Prvom i Drugom svjetskom ratu i uzviknuo: „Krajnje je vrijeme da vaša zemlja zauzme mjesto koje joj pripada kao velika sila, a ne samo u Evropi.“

Za razliku od prijašnjih partijskih kongresa, fašisti nisu davali samo sadržajni ton, nego su davali i kadrove. Prvih pet kandidata na lstranačkoj ljestvici svi su dodijeljeni „Flügelu,“ a većina od ostalih deset već izabranih kandidata također je tamo zahvaljujući Höckeovoj milosti.

Glavni kandidat je odvjetnik Maximilian Krah, kojeg čak i ustavna zaštita, koju provode ekstremne desničarske snage, svrstava u „rasnonacionalističke“, „islamofobne“, „ksenofobne“ i „protuustavne“.

Krah, koji je od 2019. član AfD-a u Evropskom parlamentu, održava bliske kontakte s neonacističkim ideologom Götzom Kubitschekom te je deklarirani pristaša glavnog nacističkog odvjetnika Carla Schmitta. U svojoj vlastitoj „pravnoj“ praksi, on zastupa poricatelje Holokausta, poput biskupa disidenta Richarda Williamsona i drugih desničarskih ekstremista.

Krah je dobro povezan s fašističkom scenom u Evropi. Od 2019. u svom je uredu zaposlio francuskog antisemita Guillaumea Pradoura, nakon što je izbačen iz Rassemblement Nationala Marine Le Pen zbog antisemitske karikature. Krah je branio karikaturu rekavši: „Slika nije lijepa, ali ne vidim ništa loše u njoj.“

Ostali glavni kandidati AfD-a izrađeni su od istog materijala kao i Krah.

Na drugom mjestu je zastupnik u Bundestagu Peter Bystron koji u svom uredu okuplja fašiste i kriminalne elemente. Početkom 2021. Bystronova zaposlenica Dagmar S. bila je pod istragom zbog sudjelovanja u evropskom desničarskom ekstremističkom lancu krijumčarenja oružja. Bystron je i sam sudjelovao u vježbanju gađanja sa bjelačkim nacionalistima „Suidlanderima“ u sklopu službenog parlamentarnog putovanja u Južnoafričku Republiku 2018. i provokativno je opisao krajnje desničarske paravojske kao „organizaciju civilnog društva“.

Alexander Jungbluth (5. mjesto na listi), član desničarskog ekstremističkog bratstva Raczek, agitirao je protiv „kebabdžinica“ i „šiš barova“ u Njemačkoj na skupu AfD-a nekoliko dana prije stranačke konferencije. Uz odobravajuće povike svojih krajnje desnih slušatelja, pozvao je na „njemačku kulturu u Njemačkoj, francusku kulturu u Francuskoj, talijansku kulturu u Italiji“.

Broj 6 na listi je dr. Marc Jongen. Jongen se smatra „partijskim filozofom“ i „glavnim ideologom“ AfD-a. U svojim fašističkim govorima u Bundestagu redovito se poziva na krajnje desnog humboldtovskog profesora Jörga Baberowskog („Hitler nije bio zloban“) kako bi relativizirao zločine njemačkog imperijalizma u Drugom svjetskom ratu i izrugivao se žrtvama nacista.

Notorna mrziteljica imigranata Irmhild Bossdorf izabrana je na deveto mjesto na ljestvici. U svom govoru na stranačkoj konferenciji izjavila je da Bruxelles i Berlin njemački narod „prepuštaju raspadu“. Uz klicanje delegata u Magdeburgu, uzviknula je da je „rješenje“ „remigracija, milijuni emigranata“ – borbeni izraz krajnje desnog identitarnog pokreta. Rekla je da se ne treba bojati „promjene klime koju je izazvao čovjek“, nego „promjene stanovništva koju je izazvao čovjek“.

Siegbert Droese (jedanaesto mjesto) također je dugogodišnji član fašističkog „Flügela“. Godine 2018. radikalno desničarski teror nad imigrantima, Židovima i ljevičarima u Chemnitzu opisao je kao „razumljiv“. Navodno je koristio plavi AfD karavan s registracijskim brojem L-AH1818 – inicijalima Adolfa Hitlera – u kampanji za savezne izbore 2016. godine.

Velika većina stanovništva mrzi AfD i fašističku prljavštinu koju predstavlja, unatoč rastućem ratingu stranke – nedavne ankete govore o 22 posto. Fašisti se mogu tako agresivno ponašati zato što imaju sve aktivniju i izravniju potporu vladajuće klase.

U utorak se doznalo da je AfD ove godine dobio najveće donacije od svih stranaka Bundestaga, 265,000 eura. Za usporedbu, Kršćansko-demokratska unija (CDU) dobila je 216,000 eura, Liberalni demokrati (FDP) 206,901, Zeleni 201,001, a kancelarova stranka, Socijaldemokrati (SPD), 105,492 eura.

Nekoliko dana prije stranačke konferencije, čelnik CDU-a Friedrich Merz pozvao je na bližu suradnju s AfD-om na općinskoj razini. Od tada unutar političke elite i medija traje rasprava o tome u kojoj mjeri navodni „politički vatrozid“ protiv AfD-a još uvijek stoji.

Velik dio njezinog članstva regrutira se izravno iz državnog aparata (vojske, pravosuđa ili policije) i/ili je prethodno bio član stranke establišmenta. Glavni kandidati za evropske izbore nisu iznimka. Krah je bio član CDU-a više od 20 godina prije nego što se pridružio AfD-u 2016., Bistron dolazi iz FDP-a, a René Aust, koji je izabran na treće mjesto, bivši je član SPD-a.

Na općinskoj razini dugo je postojala tijesna suradnja s fašistima. To se ne tiče samo CDU-a i FDP-a, već i nominalno „lijevih“ stranaka. Tek u srijedu postalo je poznato da su u izbornoj jedinici čelnika Zelene stranke Ricarda Langa u Baden-Württembergu gradski vijećnici Zelenih prošle godine odobrili prijedlog AfD-a. U Hildburghausenu u Tiringiji SPD je u paktu s AfD-om, a još 2014. Ljevica je s AfD-om formirala jednu od prvih zastupničkih skupina u općinskom vijeću Muldestausee u Saskoj-Anhaltu.

Čak ni na državnoj i federalnoj razini ne može biti govora o „vatrozidu“. Početkom 2020. CDU i FDP su glasovima AfD-a izabrali Thomasa Kemmericha, člana FDP-a, za državnog premijera Tiringije. Samo zbog negodovanja javnosti Kemmerich je bio prisiljen podnijeti ostavku, ali se ciljano jačanje AfD-a nastavilo. Ubrzo nakon reizbora u Tiringiji, „lijevi“ premijer Bodo Ramelow iskoristio je vlastiti glas kako bi čovjeka AfD-a Michaela Kaufmanna postavio za potpredsjednika pokrajinskog parlamenta Tiringije.

U samom Bundestagu stranke establišmenta blisko surađuju s krajnjom desnicom u parlamentarnim odborima otkako je AfD ušao u političku arenu 2017. godine. Sve u svemu, te stranke nisu samo stvorile društvene, ideološke i političke uvjete za uspon AfD-a u posljednjih nekoliko godina i integrirali ga u politički sustav, usvojili su i velike dijelove njegova programa.

Uz politiku prema izbjeglicama i pandemiji, to se prije svega odnosi na ratnu politiku. Ekstremni militarizam i agresivni poziv njemačkom vodstvu u Evropi i svijetu sada su dio arsenala svih stranaka establišmenta. Njemačka vlada sustavno koristi ratnu ofenzivu NATO-a protiv Rusije kako bi provela najveće ponovno naoružavanje od Hitlera i, uz pljesak AfD-a, uspostavila je poseban fond od 100 milijardi eura za Bundeswehr (Oružane snage).

To govori sve o desničarskom karakteru stranaka establišmenta da se AfD – od svih stranaka – trenutno može predstaviti kao „stranka mira“. Ovo je naravno apsurdno. Iza njihove kritike NATO rata protiv Rusije leži tvrdnja njemačkog imperijalizma da djeluje neovisnije o SAD-u. NATO se koristi „prvenstveno u interesu SAD-a“, rekao je Höcke u Magdeburgu. Njemačka i Evropa moraju se „osloboditi hegemonijskog stiska SAD-a“ i naučiti „stati na vlastite noge“.

Postoji izravna veza između eksplozije njemačkog militarizma, uspona AfD-a i oštrog zaokreta u desno cjelokupnog političkog establišmenta. „Kao i 1930-ih, rat u inozemstvu znači diktaturu i fašizam kod kuće“, izjavljuje Sozialistische Gleichheitspartei (Socialist Equality Party) u svom izbornom pozivu za evropske izbore.

I naglašava:

Jedina društvena snaga koja može spriječiti još jedan svjetski rat je međunarodna radnička klasa – to jest, velika većina svjetskog stanovništva, koje je danas brojnije i međusobno povezanije nego ikad prije. Zajedno sa svojim sestrinskim strankama u Četvrtoj Internacionali, SGP gradi svjetski socijalistički pokret protiv rata i njegovog uzroka, kapitalizma.

• Zaustavite NATO rat u Ukrajini! Nema sankcija i isporuke oružja!

• Dva svjetska rata su dovoljna! Zaustavite ratne huškače!

• 100 milijardi eura za vrtiće, škole i bolnice umjesto ponovnog naoružavanja i rata!