Britanski komičar, glumac i društveni komentator Russell Brand optužen je za silovanje, seksualni napad te kontrolirajuće i nasilno ponašanje od strane četiri žene, sve anonimne. Svoje neutemeljene tvrdnje iznijeli su u zajedničkoj istrazi koju su prije četiri godine započeli Times, Sunday Times i program Dispatches na Channel 4. Objavljene tijekom vikenda, tvrdnje su brzo zavladale svjetskim vijestima. Potrošena su znatna sredstva u nastojanju da se Brand diskreditira i uništi.
Napad na komičara ima sva obilježja 'hit posla' u stilu #MeToo, poput onih organiziranih protiv glumaca Kevina Spaceyja, Johnnyja Deppa i brojnih drugih. U Brandovom slučaju, tu je i pitanje njegovih stajališta protiv establišmenta po raznim pitanjima, uključujući i rusko-ukrajinski rat.
U video izjavi, Brand inzistira da „apsolutno pobija“ optužbe. Dodaje da je u jednom razdoblju svog života „bio vrlo, vrlo promiskuitetan. U to vrijeme... odnosi koje sam imao bili su apsolutno sporazumni. Tada sam uvijek bio transparentan u vezi s tim… Vidjeti tu transparentnost metastaziranu u nešto kriminalno, što apsolutno poričem, tjera me na pitanje: postoji li neka druga agenda u igri?“
Nadalje tvrdi, pozivajući se na svoje podcaste i druge javne prezentacije, da „postoji ozbiljan i usklađen plan za kontrolu ovakvih prostora i ovakvih glasova, mislim na moj glas zajedno s vašim glasom.“
Brandov video koji opovrgava medijski napad pogledan je gotovo 69 milijuna puta na X/Twitteru i dobio je gotovo 200,000 lajkova.
Histerični odgovor na priču o Brandu u medijima, s Guardianom i drugim nominalno „liberalnim“ novinama, potkopava osnovna pravna i demokratska načela. Preventivno su osudili Branda krivim, čineći ga parijom i ugrožavajući sve šanse za pošteno suđenje ako bi se to desilo u budućnosti.
Kako stoji, prvi i jedini pravni proces započeo je u ponedjeljak, kada je londonskoj metropolitanskoj policiji podnesena žalba o događaju koji se navodno dogodio u Sohou 2003. Trenutno nema policijskih istraga niti optužnica.
Presumpcija nevinosti na kojoj se temelji svako demokratsko društvo znači da Brand nije kriv ni za što dok se to ne dokaže na sudu. Ali posve suprotan dojam ostavlja se u medijskom izvještavanju, s izrazima poput „navodno“ nerado dodanim, naizgled kao nepoželjan pravni zahtjev.
Kako bi se to opravdalo, postojao je duboko reakcionaran pokušaj da se od šireg društva odvoji navodno odvojena sfera, „siva zona“, zakonskih prava. U tvitu koji je ponovno objavio popularni pravni komentator The Secret Barrister, stariji odvjetnik je napisao: „Mislim da se odvjetnici pomalo bore s 'nevinim dok se ne dokaže krivnja'. Naravno da to ima određeno mjesto kao pravni koncept...
„Međutim, to ne znači da su pravni procesi jedini način na koji se može ocijeniti da je netko lišen slobode. Život je pun prilika u kojima prosuđujemo ponašanje drugih. To ponašanje može biti ispod nivoa kriminala, ali može uključivati kriminal koji nije ni blizu sudnici...
„Griješimo ako mislimo da je kazneni postupak jedini arbitar o tome je li netko učinio nešto 'pogrešno'.“
Ovo je recept za McCarthyjevski lov na vještice. Pravni sustav koji nije utemeljen na presumpciji nevinosti vođen je glasinama, predrasudama i iznenadnim presudama temeljenim na nepotpunim informacijama. To je plodno okruženje za državne i medijske napade, osobne osvete i klevetničke kampanje.
Stvorena je atmosfera u kojoj se prema Brandu ne samo postupa kao da je osuđen – i, treba dodati, izvan točke rehabilitacije – nego je potpuno dehumaniziran.
BBC i Channel 4 uklonili su neke sadržaje koji prikazuju Branda sa svojih streaming usluga, a YouTube je demonetizirao njegove račune. Predstojeći datumi Brandove stand-up turneje su odgođeni. Agencija za talente Tavistock Wood „prekinula je sve profesionalne veze“, a izdavači Bluebirda „pauzirali su sva buduća izdavanja“ s njim. Vječna politička kukavica Jeremy Corbyn izbacio je Branda iz svoje nadolazeće knjige poezije koju je uređivao s bivšim sindikalnim šefom Lenom McCluskeyjem.
Druga značajka izvještavanja o Brandovim optužbama bila je žurba da se one „potkrijepe“ referencama na to kako se on ponašao u svom javnom životu. Nekoliko grafičkih stand-up rutina i Brandovo traženje od produkcijskog osoblja da dobiju telefonske brojeve ljudi iz njegove publike koje je smatrao privlačnim među navedenim su primjerima „javne tajne“ njegova stava prema ženama, kao da odaje kriminalni um.
Ali ništa od toga nije protuzakonito. Zapravo, kao što komentatori često priznaju, to je bilo uobičajeno za to vrijeme – ili barem za Brandovu nepristrasnu, provokativnu, samoprozvanu osobu „ovisnika o seksu“ koja mu je donijela veliki uspjeh u medijima.
Velik dio grozničavog karaktera sadašnjeg izvještavanja proizlazi iz toga što se komentatori iz bogate srednje klase penju jedni preko drugih kako bi se iskupili za svoj prošli neuspjeh da osude ono što se sada mora tretirati kao nesavjesno zlo. S obzirom na njegov ekstravagantni životni stil, Brand se donekle uklapa u ulogu unaprijed utvrđenog zlikovca u eri #MeToo, nekoga koga treba javno osuditi.
Kao i kod mnogih prethodnih skandala sa seksualnim napadima, ovo je povezano s hiperkonzervativnom sugestijom da je seks sam po sebi granični kriminal. Guardianov medijski urednik Jim Watterson piše da su „hiperseksualizacija i eksplicitni prikazi seksualne želje bili dio njegove javne ličnosti – što nije protuzakonito, međutim, ti su aspekti možda izazvali zabrinutost među onima koji su ga angažirali da vodi njihove programe.“
Drugi očiti cilj je potkopavanje svih medija koji nisu dobili odobrenje od tradicionalnih čuvara javnog mnijenja. Brandova eklektična mješavina oporbenih stavova – prvo „ljevičarstvo“, a sada usmjereno na politiku „ujedinjenja ljevice i desnice“ – emitirana u pet 10-20-minutnih videa tjedno na njegovom YouTube kanalu, donijela mu je preko šest milijuna pretplatnika.
Njegovi protivnici su iskoristili optužbe protiv njega kako bi pokrenuli ono što se može smatrati otvorenim napadom na ovu platformu. Osvetoljubivo veselje vidljivo je u Wattersonovoj „analizi“ pod naslovom: „Sada ćemo vidjeti koliko je ljudi kupilo Brandov anti'mainstream media' štih.“ Ostali naslovi uključuju, „Zemlja čudesa Russella Branda: internetska kutija sapunice u kojoj zvijezda gura svoju 'slobodu govora'“ i „Unutar kulta Russella Branda potaknutog zavjerama online sljedbenika“.
Iznesena je čak i apsurdna, cenzorska tvrdnja da je cjelokupna Brandova prisutnost na društvenim mrežama izgrađena kao obrana od potencijalnih tvrdnji o seksualnom napadu. Daily Mail ih je sakupio u članku, „Je li Russell Brand znao da se sve ovo sprema? Kolege komičari i stručnjaci tvrde da je zvijezda provela četiri godine „njegujući“ kult sljedbenika na internetu, s namjerom da dobije njihovu potporu kada se optužbe za silovanje konačno pojave u javnosti.“
Među svim mišljenjima koje je Brand iznio, a koja su univerzalno stavljena u zagrade kao „teorije zavjere“, ono koje stvarno razbjesni je njegovo odbijanje da prihvati službeni narativ o ratu NATO-a i Rusije u Ukrajini.
Dana 27. lipnja, Brand je opširno citirao članak World Socialist Web Site o smrti vođe Wagnera Jevgenija Prigožina. Dana 19. siječnja komentirao je da smo se u Drugom svjetskom ratu „borili uz Sovjetski Savez protiv pravih nacista. Čini se da ovaj rat vodimo zajedno s pravim nacistima protiv Rusije, a da nam nitko ne kaže da se to događa.“ Ponovno se osvrnuo na izvještavanje WSWS-a.
Za gorući ratno-politički i medijski milje to je neoprostivo i stavilo mu je metu na čelu.
Moraju se braniti zakonska i demokratska prava kako bi se stalo na kraj situaciji u kojoj se javne osobe i umjetnici mogu uništiti isključivo putem zlonamjernih optužbi i ogovaranja. Ne treba posebno objašnjavati koliku silnu moć to daje onima s najvećim utjecajem na medije i politiku, te nepravdu koja se može nanijeti.
Nedavno je glumac Kevin Spacey doživio da britanski sud odbaci posljednju od nekoliko kaznenih prijava podignutih na temelju optužbi koje su mu ipak uništile život.
Masovno protivljenje ratu NATO-a i Rusije i kapitalizmu ne može se izgraditi bez osiguravanja najšireg mogućeg razumijevanja i predanosti demokratskim pravima. Medijskom suđenju, presudi i kazni Brandu treba se suprotstaviti.