Prošlog su tjedna svi članovi kanadskog parlamenta, zajedno s premijerom Justinom Trudeauom, sudjelovali u ovacijama za nacističkog ratnog zločinca Yaroslava Hunku, kojeg je predsjednik kanadskog parlamenta proglasio herojem.

Od tada je izašlo na vidjelo da je među onima koji su pljeskali nacistu bila i Sabine Sparwasser, njemačka veleposlanica u Kanadi.

Na tiskovnoj konferenciji u srijedu, glasnogovornik njemačkog ministarstva vanjskih poslova potvrdio je Sparwasserovo sudjelovanje u ovacijama za nacista, zajedno s diplomatima i veleposlanicima iz drugih zemalja G7.

Sedamdeset osam godina nakon pada Trećeg Reicha, najviši diplomatski dužnosnik njemačke vlade aplaudirao je članu zločinačke organizacije koja je odigrala ključnu ulogu u Holokaustu i u Hitlerovom ratu istrebljenja protiv Sovjetskog Saveza. Ova akcija rezultat je višegodišnje sustavne kampanje rehabilitacije nacizma u sklopu promicanja njemačkog militarizma na najvišim razinama njemačke države.

Pokušavajući umanjiti značaj Sparwasserinog pljeska Hunki, glasnogovornik njemačkog ministarstva vanjskih poslova ustvrdio je da „pravi identitet g. Hunke, naime da je bio dobrovoljni član Waffen-SS-a, nije bio poznat prisutnima, budući da njegovo sudjelovanje nije bilo najavljeno.“

Ovo je potpuno neuvjerljivo. Pojavljivanje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog ispred kanadskog parlamenta bio je važan politički događaj koji je pažljivo pripreman. Pozvani gosti bili bi temeljito provjereni iz sigurnosnih razloga. To posebno vrijedi za „počasnog gosta“ poput Hunke koji je službeno slavljen.

Čak i da njemačka veleposlanica nije bila prethodno obaviještena, morala je znati tko je Hunka kada ga je predstavio sada već bivši predsjednik kanadskog parlamenta Anthony Rota.

„Danas u dvorani imamo ukrajinskog ratnog veterana iz Drugog svjetskog rata koji se borio za ukrajinsku neovisnost protiv Rusa i nastavlja podržavati trupe danas, čak i u dobi od 98 godina“, rekao je Rota. „Zove se Yaroslav Hunka, ali vrlo sam ponosan što mogu reći da je iz North Baya, Nipissing-Timiskaming distrikta. On je ukrajinski heroj, kanadski heroj i zahvaljujemo mu za svu njegovu službu.“

Sparwasser je točno znala kome plješće. Ona je visokokvalificirana vrhunska diplomatkinja koja radi na vodećim pozicijama u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova više od 35 godina i upoznata je s političkim i povijesnim temama – osobito s obzirom na noviju evropsku i njemačku povijest. Prije diplomatske karijere bila je, među ostalim, znanstvena novakinja na evropskim integracijama.

U nastojanju da obrani Sparwassera, glasnogovornik Saveznog ministarstva vanjskih poslova izjavio je da je u Drugom svjetskom ratu postojao „veliki broj skupina koje su pružale otpor i Wehrmachtu i Crvenoj armiji“, navodeći kao primjer Poljsku domovinsku vojsku.

Svatko tko je upoznat s poviješću Drugog svjetskog rata zna da se Poljska domovinska vojska borila protiv nacističke okupacije i da je gotovo potpuno zbrisana u Varšavi tijekom brutalnog gušenja Varšavskog ustanka. Tek nakon pobjede Crvene armije nad Wehrmachtom, pojedini borci, nazivani „vojnici otpadnici“, poduzeli su oružani otpor protiv nove poljske vlade koju je podržavala Moskva.

U slučaju Hunka također je od samog početka bilo jasno da se ne radi o borcu poljske Domovinske vojske ili bilo koje druge organizacije otpora, već o ukrajinskom nacistu. Ukrajinci koji su se borili „protiv Rusa“ u Drugom svjetskom ratu bili su fašisti koji su veličali nacistički režim i to čine do danas. Ogromna većina Ukrajinaca koji su se borili u Drugom svjetskom ratu borila se protiv nacista, bilo u sovjetskoj vojsci ili u partizanima.

Godine 1943., kada su milijuni Ukrajinaca ratovali protiv njemačkih osvajača, Hunka se pridružio desecima tisuća Ukrajinaca, uključujući mnoge studente, u SS dobrovoljačkoj diviziji Galicija Waffen SS. Kasnije je svoje godine u SS-u opisao kao najsretnije u svom životu.

WSWS je već objasnio u prethodnim člancima da ovacije za pripadnika Hitlerovog Waffen-SS-a nisu bile slučajne. Te ovacije razotkrivaju karakter rata koji NATO sile vode u Ukrajini protiv Rusije i koji, uz podršku najreakcionarnijih političkih snaga, nastavlja da eskalira. Njemačka u tome ima vodeću ulogu.

Samo dva dana prije Sparwasserinog pljeska Hunki, njemački kancelar Olaf Scholz pokrenuo je antirusku tiradu u Ujedinjenim narodima na koju bi Hitler bio ponosan. Kancelar je agresivno naglasio da Berlin odbacuje mirovne pregovore i da teži vojnom porazu Rusije u Ukrajini. Njemačka vladajuća klasa tako izravno slijedi tragove svojih ratnih i velikodržavnih ciljeva u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kada je nastojala vojno pokoriti i podijeliti resursima bogatu, geostrateški vitalnu zemlju.

Ideološki, ostvarenje tih revanšističkih ciljeva zahtijeva rehabilitaciju nacizma. U Ukrajini se imperijalističke sile oslanjaju na iste fašističke snage s kojima je Hitlerova Njemačka sklopila pakt tijekom invazije na Sovjetski Savez. Već početkom 2014. Washington i Berlin orkestrirali su antiruski puč u Kijevu u kojem su presudnu ulogu odigrale fašističke snage poput stranke Svoboda i Desnog sektora. Od tada podržavaju i do zuba naoružavaju režim koji poštuje nacističke kolaboracioniste poput Stepana Bandere i Romana Šukeviča i mobilizira vojne jedinice poput bataljuna Azov koji se otvoreno razmeću svojim fašističkim stavovima.

Javno se slavi i Waffen-SS divizija Galicija kojoj je Hunka pripadao. U Lavovu, koji je bio središte ukrajinskog fašizma tijekom nacističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, parada u čast SS divizije održava se svake godine 28. travnja od 2010. U nekoliko ukrajinskih gradova ceste su preimenovane po diviziji Galicija. 23. rujna 2020. Vrhovni sud Ukrajine presudio je da simboli divizije SS Galicija nisu povezani s nacizmom i da ih stoga ne treba zabraniti.

Osim Kijeva, i sam Berlin je središte te otvorene rehabilitacije fašizma. Njemački savezni parlament već je imao svoj „Hunka moment“ 27. veljače 2022. Kada je Scholz najavio poseban fond od 100 milijardi eura za njemačku vojsku i prve isporuke teškog naoružanja za Kijev tri dana nakon ruske invazije Ukrajine koju je isprovocirao NATO, tada je ukrajinski veleposlanik Andrij Melnyk bio počasni gost u Bundestagu. I premda je Melnyk uvjereni pristaša Bandere i javno poštuje i brani njegovu ubilačku ostavštinu, cijeli Bundestag mu je pljeskao.

Službeni stav njemačke vlade prema ukrajinskim nacističkim suradnicima ne razlikuje se od onog Vrhovnog suda Ukrajine. U odgovoru na zastupničko pitanje stranke Ljevica o „desničarskim ekstremističkim manifestacijama ukrajinske povijesne politike“, njemačka vlada nedavno je izjavila da „izričito ne prihvaća opću klasifikaciju određenih (povijesnih) grupa ili osoba kao desničarsko  ekstremističkih, antisemitskih, antiromskih ili rasističkih.“

„Grupe“ i „osobe“ koje se spominju u odgovoru na zastupničko pitanje su, između ostalih, Bandera, Šuhevič i Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN) i Ukrajinska pobunjenička armija (UPA) pod njihovim zapovjedništvom. Obje su dokazano sudjelovale u Holokaustu i masakrima Rusa, Poljaka i Mađara. OUN-M je također davao dobrovoljce za diviziju Waffen-SS Galicija, čiji je Hunka bio član.

Ovo gnjusno blaćenje nacističkih organizacija i njihovih užasnih zločina pripremano je godinama. Godine 2014. krajnje desničarski profesor Humboldtovog sveučilišta Jörg Baberowski opisao je Hitlera u Der Spiegelu kao „ne tako opakog“ i ustvrdio: „Nije želio da ljudi govore o istrebljenju Židova za njegovim stolom.“ U istom intervjuu izrazio je svoju solidarnost s danas pokojnim nacističkim apologetom Ernstom Nolteom, koji je 1980-ih javno tvrdio da je Hitlerov rat za istrebljenje bio opravdana reakcija na Sovjetski Savez.

Sozialistische Gleichheitspartei (Stranka socijalističke jednakosti, SGP) i Međunarodna omladina i studenti za socijalnu jednakost (IYSSE) javno su osudili ovaj namjerni pokušaj brisanja nacionalsocijalizma i upozorili da relativizacija nacističkih ratnih zločina ima za cilj pripremanje novih ratova i novih zločina.

Ova su upozorenja dramatično potvrđena. Vladajuća klasa sada otvoreno slavi fašističke snage, signalizirajući da se neće zaustaviti ni pred čime kako bi osigurala poraz i pokoravanje Rusije. Mora se spriječiti ponovni povratak u svjetski rat i barbarstvo. To zahtijeva izgradnju antiratnog pokreta međunarodne radničke klase utemeljenog na socijalističkom programu.