Srpskohrvatski
Perspective

Indijska vladajuća klasa i imperijalističke sile prihvaćaju Modija dok on gradi hinduističku suprematističku državu

Helikopter indijskih zračnih snaga baca latice cvijeća tijekom otvaranja hrama posvećenog hinduističkom bogu Ramu u Ayodhyi, Indija, 22. siječnja 2024. [AP Photo/Rajesh Kumar Singh]

Indijska vlada Bharatiya Janata stranke (BJP) organizirala je u ponedjeljak veliki spektakl kako bi posvetila novopodignuti hinduistički hram na mjestu gdje je gotovo 500 godina stajala poznata džamija Babri Masjid. Džamiju su napali i srušili hinduistički fundamentalistički fanatici u organizaciji BJP-a i njegovih fašističkih saveznika 1992. godine.

Pod predsjedanjem indijskog premijera Narendre Modija, događaj od ponedjeljka bio je i proslava povijesnog zločina i veliki korak prema ostvarenju daleko većeg – transformacije Indije u hinduističku državu u kojoj će muslimani, kršćani i druge manjine živjeti u podređenosti i to samo u mjeri u kojoj priznaju da je Indija prije svega „hinduistička nacija“.

Rušenje Babri Masjida 6. prosinca 1992. bio je zločin koji je izazvao najveći val nasilja u Indiji od podjele potkontinenta 1947. na izrazito muslimanski Pakistan i pretežno hinduističku Indiju. Tisuće su stradale, većina njih su bili siromašni muslimani.

Tri desetljeća kasnije, krajnje desni BJP postao je omiljena stranka nacionalne vlade indijske vladajuće elite. Ako su indijski milijarderi prigrlili Modija i nasilnike BJP-a, to je upravo zbog njihove spremnosti da se grubo napadnu demokratska prava i ustavne zaštitne mjere u provođenju 'proinvestitorske politike' i ambicija New Delhija da ima veliku moć.

Događaj u ponedjeljak bio je isplaniran do najsitnijih detalja – sve s ciljem da se ponizi sekularno slovo indijskog ustava, potakne hinduistički šovinizam, promiče vjerska zaostalost i iracionalnost i da se hinduističkom moćniku Modiju prida imprimatur božanskog.

Modi je predsjedao ceremonijom u unutarnjem svetištu hrama koja je navodno „dala život“ idolu djeteta Gospoda Rama – u stvarnosti velika lutka – kroz razrađeni niz hinduističkih čarobnih riječi i rituala.

U sljedećem obraćanju na nacionalnoj televiziji pred tisućama dostojanstvenika, Modi je proglasio posvećenje hrama „ponovnim rođenjem“ „hinduističke nacije“, nakon stoljeća „ropstva“ u rukama „muslimana“ i Britanskog carstva i potvrdio da su hinduistički narod i Indija jedno.

Deklaracije o hinduističkom nacionalnom jedinstvu su, naravno, kolosalna prijevara. Indiju razdiru klasni sukobi, najviših 1 posto stanovništva troši 22 posto svih prihoda, dok stotine milijuna ljudi preživljavaju s manje od 3 dolara dnevno. Kada Modi proglašava „ponovno rođenje“ mitske hinduističke nacije, ono što on zapravo slavi je politička nadmoć BJP-a i njegovih krajnje desnih saveznika.

„Ovo nije samo božanski hram“, potvrdio je Modi. „To je hram indijske vizije, filozofije i usmjerenja... Ram je misao Indije, zakon Indije... prestiž Indije, moć Indije.“

Na blagoslovu ove reakcionarne orgije nije bio samo šef fašističkog RSS-a, koji je stajao uz Modija tijekom većeg dijela postupka, već i indijski milijarderi. Predvođeni Mukeshom Ambanijem i Gautamom Adanijem, najbogatijim i drugim najbogatijim osobama u Aziji, pridružili su se svečanostima i dali dodatni sjaj onome što je bilo neslužbeno pokretanje kampanje Modija i BJP-a za osvajanje trećeg uzastopnog petogodišnjeg mandata kada Indija izađe na izbore ovog proljeća. „Vrlo privilegiran svjedočiti novom dobu Indije,“ izjavio je Ambani.

Dijelovi zapadnih medija, uključujući Guardian, Financial Times, New York Times i Japan Times, izrazili su zabrinutost zbog „smrti sekularne Indije“. Ova strepnja prvenstveno proizlazi iz zabrinutosti da bi Modijevi postupci mogli dovesti do nepredvidivih posljedica, predstavljajući prijetnju globalnim kapitalnim ulaganjima.te da njegovo neumoljivo društveno huškanje razotkriva njihove lažne pokušaje promoviranja Indije kao „demokratskog“ antipoda „totalitarnoj“ Kini.

U svakom slučaju, postoji razlika između narativa koje su napisali pisci vladajuće klase i stvarnih politika koje provode njihove vlade. Modiju je jedno desetljeće bio zabranjen ulazak u SAD zbog njegove uloge kao glavnog ministra Gujarata u poticanju i predsjedavanju antimuslimanskim pogromom u Gujaratu 2002. godine. U pogrom je ubijeno 2,000 muslimana i stotine tisuća su ostali bez domova. Ali otkako je BJP došao na vlast 2014., Washington, London, Berlin, Pariz i Tokio agresivno su se udvarali i častili Modija čak i dok je njegova vlada predsjedavala beskrajnom litanijom komunalističkih ispada – od poticanja napada na muslimanske trgovce kravama pa sve do donošenja Zakona o nacionalnom državljanstvu kako bi se otvorio put masovnoj deportaciji muslimanskih migranata.

Učinili su to jer je Indija ključna za njihove planove strateškog okruživanja i vođenja rata protiv Kine.

Podržavanje Modija od strane imperijalističkih sila savršeno se slaže sa njihovom nepokolebljivom potporom izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu i njegovoj krajnje desnoj vladi tijekom genocidnog napada na Gazu i sa njihovim savezom sa fašističkim sljedbenicima Stepana Bandere u njihovom sukobu protiv Rusije u Ukrajini.

Kao i u cijelom svijetu, u Indiji postoji masovno protivljenje planu krajnje desnice. Proteklih godina vidjeli smo val militantnih radničkih borbi i poljoprivrednih prosvjeda koji su presijecali komunalne, kastinske i etničke podjele koje su poticali politički predstavnici vladajuće klase, pokazujući time objektivno jedinstvo radničke klase.

Ali u Indiji, kao i u cijelom svijetu, radnička klasa se suočava s problemom da političke stranke i sindikati koji tvrde da govore u njeno ime podržavaju kapitalistički poredak i sustavno guše njegove borbe, otvarajući tako vrata krajnjoj desnici koja iskorištava rastući društveni bijes i frustraciju. Desetljećima su dvije povezane staljinističke parlamentarne stranke – Komunistička partija Indije (marksistička) ili CPM i Komunistička partija Indije – njihova Lijeva fronta i pridruženi sindikati zadobili podršku radničke klase za Kongresnu stranku, tradicionalnu vladajuću stranku indijske buržoazij i plejadu desničarskih kastičkih i etno-komunalnih stranaka u ime borbe protiv fašističkog BJP-a.

Danas ukazuju na zločine BJP-a ne da bi optužili indijsku vladajuću klasu i pozvali radničku klasu na borbu, već da bi je pokušali kanalizirati prema izbornom savezu INDIJA predvođenom Kongresnom strankom, koja je, kao i Modijev BJP, jednako posvećena proinvestitorskim politikama i indijsko-američkom „globalnom strateškom partnerstvu“. Istaknute stranke ovog takozvanog „sekularnog, demokratskog saveza“ su stranke koje su bile dugogodišnji saveznici BJP-a, pa čak i zagovornici hinduističkog suprematizma poput Shiv Sene.

Indijski radnici ne mogu se boriti protiv komunalne reakcije držeći se desničarskih stranaka kapitalističkog establišmenta i trulih „demokratskih“ institucija Indijske Republike. Ove stranke i institucije, prije svega sama Kongresna stranka, pristale su i prilagodile se hinduističkoj desnici, uključujući i podjelu same Indije, koja je ugradila komunalizam u same državne strukture Južne Azije. Vrhovni sud, koji je Modi posebno pohvalio u svom obraćanju u ponedjeljak, donosio je jednu presudu za drugom olakšavajući BJP-ove napade na demokratska prava, uključujući presudu iz 2019. u korist izgradnje hrama Ram na mjestu srušene Babri džamije.

Kako bi porazili hinduistički suprematizam i reakcionarni komunalizam, indijski radnici moraju temeljiti svoje borbe na borbi za socijalizam i trockistički program permanentne revolucije. Moraju ujediniti sve svoje borbe protiv privatizacije, prekarnog zapošljavanja, mjera štednje, komunalnih provokacija i drugih napada na demokratska prava u masovnu političku ofenzivu radničke klase. Takva bi ofenziva morala biti usmjerena na rastući uspon međunarodne radničke klase i usmjerena na okupljanje potlačenih radnika u opoziciji spram buržoazije i svih njezinih političkih predstavnika u borbi za radničku vlast i socijalističku reorganizaciju društveno-ekonomskog života.

Loading