U petak je Međunarodni sud pravde izdao pisanu odluku od 86 odlomaka o zahtjevu za „privremenim mjerama“ u neriješenom slučaju vlade Južne Afrike koja optužuje Izrael za počinjenje genocida u Gazi kršeći Konvenciju o genocidu iz 1948. godine.
Služeći se suzdržanim, ali ipak osuđujućim jezikom, suci su napisali: „Čini se da barem neka od djela i propusta za koje Južnoafrička Republika tvrdi da su počinjeni u Gazi od strane Izraela mogu potpasti pod odredbe Konvencije.“
U isto vrijeme, ICJ je odbio pozvati na zaustavljanje višemjesečnog napada Izraela na civilno stanovništvo Gaze, samo naredivši kao „privremene mjere“ da Izrael ispuni svoje postojeće obveze prema međunarodnom pravu i podnese izvješće u roku od mjesec dana. Ovaj očigledan propust da se zahtijeva prestanak pokolja, koji logično proizlazi iz nalaza suda, vidjet će se kao ono što jest: kapitulacija pred političkim pritiscima imperijalističkih sila.
ICJ je ostao daleko od rezolucije koju je u prosincu donijela sama Opća skupština UN-a, u kojoj su 153 države članice od 193 glasale za „prekid vatre“, s 10 glasova protiv (uključujući SAD i Izrael) i 23 suzdržane (uključujući UK i Njemačka).
Umjesto toga, ICJ samo naređuje da Izrael podnese „izvješće“ u roku od 30 dana u vezi s provedbom naloga.
U ovoj ranoj fazi postupka, koji je pokrenut 29. prosinca, suci imaju samo zadatak utvrditi jesu li optužbe „uvjerljive“ prije izdavanja privremenih naredbi. Sam će se slučaj vjerojatno vući godinama prije nego što se donese bilo kakav konačni zaključak.
Presuda ICJ-a s pravom će se smatrati osuđujućom optužnicom, ne samo za izraelsku vladu, već i za imperijalizam SAD-a i NATO-a, koji je osigurao, financirao, opravdavao i branio genocid u Gazi.
Na primjer, 3. siječnja, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a John Kirby osudio je slučaj kao „nemeritoran, kontraproduktivan i bez ikakve činjenične osnove“. U petak je ICJ odlučio upravo suprotno.
Odluka ICJ-a također je oštra zamjerka osobama poput glasnogovornika američkog State Departmenta Matta Millera, koji je početkom ovog mjeseca odmahujući rukom odbacio optužbe za „genocid“, rekavši novinarima da američka vlada „ne vidi nikakva djela koja predstavljaju genocid.“
Njemačka vlada, koja je pokušala intervenirati u slučaj u ime Izraela, također je razotkrivena. Kao i kolumnist New York Timesa Bret Stephens, koji je napisao istaknutu kolumnu 16. siječnja u kojoj je optužbu za genocid protiv Izraela nazvao „moralnom opscenošću“.
Za desetke milijuna studenata, radnika i mladih ljudi koji nastavljaju prisustvovati prosvjedima i demonstracijama diljem svijeta usprkos svoj represiji, nasilnim provokacijama i optužbama za „antisemitizam“, odluka ICJ-a će se opravdano smatrati kao opravdanje.
U odluci ICJ-a iznose se sljedeće brojke: „25,700 Palestinaca je ubijeno, više od 63,000 ozllijeđenih je prijavljeno, više od 360,000 stambenih jedinica je uništeno ili djelomično oštećeno, a približno 1,7 milijuna osoba je interno raseljeno.“
U odluci se citira glavni podtajnik UN-a za humanitarna pitanja Martin Griffiths, koji je u suprotnosti s tvrdnjama izraelske vlade da ne cilja civile ili bolnice rekao: „Područja za koja je civilima rečeno da se presele radi njihove sigurnosti su bombardirana. Medicinske ustanove su pod nemilosrdnim napadima.“
U odluci se također citira šef UNRWA, Philippe Lazzarini:
U proteklih 100 dana, kontinuirano bombardiranje diljem Pojasa Gaze uzrokovalo je masovno raseljavanje stanovništva… stalno raseljeno i prisiljeno napustiti prebivališta preko noći, samo kako bi se nastanili na mjesta koja su jednako nesigurna. Ovo je najveće raseljavanje palestinskog naroda od 1948. godine.
Odluka ICJ-a naglašava široko rasprostranjenu ljudsku patnju nanesenu u masovnim razmjerima s genocidnom retorikom koja dolazi s najviših razina izraelske države, uključujući tvrdnju ministra obrane Yoava Gallanta da je Gaza nastanjena „ljudskim životinjama“ i da „ćemo sve eliminirati.“
ICJ je također citirao Israela Katza, tadašnjeg ministra energetike i infrastrukture Izraela, koji je 13. listopada napisao: „Svom civilnom stanovništvu u [G]azi naređeno je da odmah ode… Neće dobiti ni kapi vode ni jednu bateriju dok ne napuste svijet.“
ICJ je zaključio da su te činjenice „dovoljne za zaključak da su barem neka od prava koja Južna Afrika tvrdi i za koja traži zaštitu vjerojatna“, uključujući „pravo Palestinaca u Gazi da budu zaštićeni od djela genocida“.
Dok je postupak pred ICJ-om bio u tijeku, Izrael je nemilosrdnim tempom nastavio provoditi ratne zločine i masakre. U satima koji su prethodili odluci ICJ-a u petak, izraelske snage pucale su na mnoštvo tisuća ljudi koji su čekali humanitarnu pomoć u gradu Gazi, ubivši 20 i ranivši 150. U razdoblju od 24 sata od srijede do četvrtka, izraelske snage ubile su preko 200 palestinskih civila.
Pozivajući se na izraelsku stalnu blokadu opskrbe Gazom hranom, energijom, medicinskim potrepštinama i gorivom, odluka ICJ-a navodi da je „katastrofalna humanitarna situacija u Pojasu Gaze u ozbiljnom riziku od daljeg pogoršanja prije nego što sud donese svoju konačnu presudu“, što zauzvrat opravdava donošenje „privremenih mjera“.
Šupalj karakter „privremenih mjera“ ICJ-a je naglašen činjenicom da se izraelski predstavnik na suda, Aharon Barak, pridružio mnogima od njih, uključujući upozorenje da se izraelski dužnosnici suzdrže od daljnjeg poticanja na genocid i omoguće da humanitarna pomoć stigne u Gazu.
Unatoč svom značaju ukora suučesnicima u genocidu, kako je jučer primijetio magazin Foreign Affairs, odluka ICJ-a bila je politička: pokušaj pronalaženja „srednjeg puta“, priznajući s jedne strane „ogromnu svjetsku zabrinutost za ogroman gubitak života u Gazi“ (masovni prosvjedi diljem svijeta koji se nastavljaju unatoč svim naporima da ih se obeshrabri i potisne), ali bez da se, s druge strane, zapravo naredi „kraj izraelskoj vojnoj operaciji“, koju bi „Izrael i Sjedinjene Američke Države gotovo sigurno odbacile.“
Reagirajući na odluku, izraelski predsjednik Benjamin Netanyahu nazvao je presudu „nečuvenom“, dok ju je izraelski fašistički ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir, kojeg se spominjalo u slučaju, osudio kao „licemjerje“. Netanyahu je ranije izjavio da će se izraelske operacije u Gazi nastaviti bez obzira na naredbe ICJ-a, rekavši: „Nitko nas neće zaustaviti – ni Haag, ni osovina zla, niti bilo tko drugi.“
Odbijanje ICJ-a čak i da pozove na prekid vatre pred nevjerojatnim dokazima o genocidu koji se odvija u Gazi naglašava njegov karakter imperijalističke institucije. Nasuprot tome, u ožujku 2022., unutar nekoliko tjedana od početka rata u Ukrajini, ICJ nije imao nikakvih dvojbi da naredi Rusiji da „treba odmah obustaviti vojne operacije koje je započela 24. veljače“.
Presuda od petka potvrđuje upozorenje World Socialist Web Site na kraju razorne prezentacije Južne Afrike ICJ-u ranije ovog mjeseca: „Potrebno je izvući suprotan zaključak iz postupka u četvrtak od onih koji sada potiču iluzije koje najavljuju neki preporod demokratskih, humanih i racionalnih osjećaja u hodnicima Ujedinjenih naroda.“
Zaustavljanje genocida, razoružavanje počinitelja i privođenje ratnih zločinaca pravdi zahtijevat će mobilizaciju međunarodne radničke klase na temelju njezine vlastite neovisne politike i klasnih interesa, u suprotnosti sa svim buržoaskim strankama, političarima i imperijalističkim državama, koji će zauvijek nositi ljagu njihovog suučesništva i umiješanosti u izraelski genocid nad palestinskim narodom.