International Youth and Students for Social Equality domaćin je međunarodnog internetskog sastanka u subotu, 10. prosinca, za izgradnju pokreta protiv rata. Registrirajte se danas.

International Youth and Students for Social Equality – studentski i omladinski pokret Socialist Equality Parties, nacionalnih sekcija Međunarodnog odbora Četvrte Internacionale – poziva na izgradnju masovnog globalnog pokreta mladih ljudi koji će zahtijevati hitan kraj proxy rata SAD-a i NATO-a u Ukrajini i bezobzirnoj eskalaciji prema Trećem svjetskom ratu.

Rat se mora zaustaviti prije nego što rezultira globalnom katastrofom. Interakcija imperijalističkog militarizma NATO-a, koji bezobzirno slijedi svoj globalni geopolitički plan bez obzira na posljedice, i sve većeg očaja ruskog oligarhijskog kapitalističkog režima prijeti eskalacijom u nuklearni požar.

Nada da će „razum prevladati“ i da će rat uskoro biti dogovoreno okončan je politički paralizirajuća i opasna zabluda. NATO ne želi „mir“. Želi rat. Nakon što su namjerno izazvale sukob desetljećima širenja NATO-a prema ruskim granicama i masovnim naoružavanjem svog korumpiranog satelitskog režima u Kijevu, imperijalističke su sile odlučne do kraja iskoristiti pogrešno proračunatu, politički reakcionarnu i katastrofalnu invaziju Ukrajine od strane Kremlja.

Vjerujući da je vojna pobjeda nad Rusijom moguća, NATO briše sve ruske „crvene linije“. Tijekom većeg dijela razdoblja nakon Drugog svjetskog rata – a osobito nakon razvoja hidrogenskih bombi 1950-ih - spoznaja da nuklearni rat prijeti izumiranjem ljudske civilizacije dovela je do političkog zaključka da nuklearno oružje nikada neće biti korišteno jer u takvom sukobu nije moglo biti pobjednika. Doktrina „Međusobno zajamčenog uništenja“ – sa samorazumljivim akronimom MAD - bila je operativno vojno načelo.

Ali načelo da se nuklearni rat ne može dobiti i da ga mogu započeti samo luđaci je odbačeno. Unatoč vjerojatnosti da će nuklearni rat rezultirati društvenim uništenjem, MAD je zamijenjen zločinačkom suludom doktrinom „PA ŠTO!“ Kada SAD i NATO sile javno objavljuju da ih neće „prestrašiti“ mogućnost nuklearnog rata, to znači da njihove politike i akcije neće biti sputane čak ni opasnošću od nuklearne katastrofe.

Lekcije povijesti

Da bismo razumjeli razmjere sadašnje opasnosti, moramo se prisjetiti iskustava iz prošlosti. Ne postoji barbarstvo za koje vladajuća klasa, u potrazi za globalnom moći, korporativnim profitom i osobnim bogatstvom, nije u potpunosti sposobna.

Imperijalizam se pojavio početkom 20. stoljeća s razvojem masivnih industrijskih korporacija i golemim rastom međunarodnih banaka i financijskog kapitala. Afrika, Bliski istok, Azija i Latinska Amerika bili su podvrgnuti tiraniji kolonijalizma. Velike sile natjecale su se za dominantan položaj u borbi za kontrolu tržišta, sirovina i rada. Ishod ove borbe bio je globalni rat u razmjerima i s razinom nasilja bez presedana u ljudskoj povijesti.

Prvi svjetski rat, koji je izbio 1914. godine, rezultirao je smrću više od 20 milijuna ljudi. Imperijalizam je upoznao svijet s užasom rovovskog rata, otrovnim plinovima i ubojitim tehničkim inovacijama zračnog bombardiranja, podmornicama naoružanih s torpedima i tenkovima.

Ali užasi tog globalnog sukoba pokazali su se samo uvodom u barbarstvo Drugog svjetskog rata koji je započeo 1939., samo 21 godinu nakon završetka Prvog svjetskog rata. Drugi svjetski rat svjedočio je, kao stvar službene i namjerne politike, masovnom istrebljenju civilnog stanovništva. To je uključivalo industrijalizirani genocid Holokausta i bombardiranje velikih gradova (Dresden i Hamburg u Njemačkoj, Tokio u Japanu), a kulminirao je bacanjem atomskih bombi od strane Sjedinjenih Američkih Država na Hirošimu i Nagasaki. Razmjeri smrti gotovo su prkosili shvaćanju. Broj poginulih procjenjuje se na do 85 milijuna ljudskih bića, uključujući 6 milijuna Židova, oko 27 milijuna građana Sovjetskog Saveza i 20 milijuna Kineza.

Sada, u trećem desetljeću 21. stoljeća, postoji luda težnja prema trećem globalnom požaru, koji uključuje upotrebu nuklearnog oružja, što bi dovelo do smrti ne desetaka milijuna, već stotina milijuna, a možda čak i milijardi ljudi. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, iako je priznao da bi rat mogao rezultirati „apokalispom“, nastavio je i intenzivirao eskalaciju sukoba.

Ratom SAD-a i NATO-a protiv Rusije, imperijalizam je dao do znanja da se sprema još veći požar. U dokumentima objavljenim u listopadu 2022., koji ocrtavaju strateške ciljeve američkog imperijalizma, Bidenova administracija otvoreno je priznala da je sukob u Ukrajini samo uvod u sukob s Kinom.

Prošlog kolovoza, kada je Biden najavio povlačenje američkih trupa iz Afganistana, rekao je da je to kraj „vječnog rata“. Sada su Sjedinjene Američke Države uključene u rat koji bi mogao zauvijek okončati život.

Svatko tko vjeruje da vladajuća klasa nije spremna žrtvovati desetke milijuna života u ostvarivanju svojih geopolitičkih interesa treba samo uzeti u obzir iskustvo iz protekle dvije i pol godine. Kao odgovor na pandemiju COVID-19, korporativna i financijska oligarhija odbacila je najosnovnije javnozdravstvene mjere potrebne za suzbijanje širenja virusa jer su ugrozile profit. Kao posljedica toga umrlo je više od 20 milijuna ljudi, od kojih više od milijun u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sva opravdanja koja daju imperijalističke vlade koje vode ovaj rat, lažna su i licemjerna.

Uzroci i interesi koji su doveli do izbijanja rata u Ukrajini ne mogu se razumjeti ako se sukob promatra kao izolirana epizoda, nepovezana s događajima koji su prethodili datumu ruske invazije i odvojeno od šireg povijesnog konteksta. Odgovornost za rat ne može se utvrditi utvrđivanjem tko je „prvi ispalio metak“. Još su apsurdniji pokušaji da se rat objasni kao rezultat djelovanja pojedinih pojedinaca. Svi ratovi koje su Sjedinjene Američke Države vodile u posljednja tri desetljeća opravdani su kao moralni križarski pohodi protiv jednog ili drugog „monstruma“: Saddama Husseina u Iraku, Slobodana Miloševića u Srbiji, Bashara al-Assada u Siriji, Moamera Gadafija u Libiji itd. Najnovije „čudovište“ je Vladimir Putin, a novi vragovi će se naći kako se bude ukazivala geopolitička potreba. Demonizacija kineskog Xi Jinpinga već je uveliko u tijeku.

Sjedinjene Američke Države i njihovi NATO saveznici vode imperijalistički rat

Promidžbene kampanje protiv jednog ili drugog pojedinog političkog vođe ne objašnjavaju ništa o podrijetlu ratova koje vodi imperijalizam, a kamoli uzrok sadašnjeg sukoba u Ukrajini.

Proxy rat koji vode Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici u NATO-u je u svojoj ekonomskoj i geopolitičkoj suštini imperijalistički. SAD i NATO mare koliko je crno ispod nokta za demokraciju u Ukrajini ili za sudbinu ukrajinskog naroda koji se koristi kao topovsko meso. Poput Prvog i Drugog svjetskog rata, temeljna svrha rata je reorganizacija svijeta i redistribucija njegovih resursa među imperijalističkim silama.

Rat SAD-a i NATO-a u Ukrajini je nastavak i eskalacija na novi i opasniji nivo ratova koje su pokrenule Sjedinjene Američke Države u posljednje tri decenije. Nastojeći preokrenuti dugoročni ekonomski pad američkog kapitalizma i suzbiti rastuće unutarnje napetosti, američka vladajuća klasa vidi rat i postizanje globalne hegemonije kao jedino rješenje za svoje probleme. Njegovo militarističko divljanje potvrđuje proročansku analizu Leona Trockog uoči Drugog svjetskog rata o povijesnoj putanji američkog imperijalizma:

Svijet je podijeljen? Mora se ponovno podijeliti. Za Njemačku je to bilo pitanje „organiziranja Evrope“. Sjedinjene Američke Države moraju „organizirati“ svijet. Povijest dovodi čovječanstvo licem u lice s vulkanskom erupcijom američkog imperijalizma.

Od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Sjedinjene Američke Države su uključivanje Ukrajine u sferu uticaja NATO-a smatrale ključnim elementom svojih dugoročnih ciljeva komadanja Rusije, dobijanja neograničenog pristupa ogromnim zalihama strateških resursa zemlje, dobijanje odlučujuće kontrole nad evroazijskim kopnom i, na osnovu toga, konačno uništavanje sposobnosti Kine da ospori globalnu hegemoniju američkog imperijalizma. Postoji bezbroj dokumenata američke vlade i strateških analiza imperijalističkih istraživačkih centara, dostupnih na internetu, u kojima su ovi zločinački ciljevi otvoreno navedeni.

SAD i sile NATO-a izazvale su invaziju masivnog vojnog naoružanja Ukrajine, koja je transformisana u virtuelni protektorat SAD-a, članice NATO-a samo po imenu. Ovo je dio višedecenijskog širenja vojnog saveza NATO-a na istočnu Evropu, do samih granica Rusije.

Osvrćući Rusiju, SAD i NATO izdaju mnoge svečane deklaracije o svetosti državnih granica, povelji Ujedinjenih naroda i pravu Ukrajine na „samoopredjeljenje“. Takva zabrinutost nije bila izražena kada su američke i evropske sile rasparčale Jugoslaviju 1990-ih, što je kulminiralo ratom protiv Srbije 1999. Sjedinjene Države su najveći svjetski prekršilac principa „samoopredjeljenja“, intervenišući, bombardujući i invazijući zemlje kako to zahtijevaju njeni vlastiti geopolitički i ekonomski interesi.

Američka vojska je 2003. godine uvela upotrebu termina „šok i strahopoštovanje“ da opiše drugi rat protiv Iraka, pokrenut na osnovu laži, koji je ubio stotine hiljada ljudi i uništio čitavo društvo.

U ratovima američkog imperijalizma – uključujući Avganistan (2001), Libiju (2011) i Siriju (2011), pored Jugoslavije i Iraka – ubijeno je više od milion ljudi, a desetine miliona su postale izbeglice. Kao dio „rata protiv terorizma“, termini kao što su „pojačano ispitivanje“, „Abu Ghraib“, „rendicija“, „gušenje vodom“, „Guantanamo Bay“, „atentat dronom“ i „Teror Tuesdays“ ušli su u globalni leksikon. Kao američki senator, sadašnji stanar Bijele kuće, Bajden, glasao je za sve ove ratove.

Briga Washingtona za „demokratiju“ nije ništa manje licemjerna i lažljiva. Vlast u Kijevu postavljena je operacijom promjene režima koju podržava SAD 2014. i predstavlja ukrajinsku oligarhiju koja gazi prava radničke klase. Promoviše i udružuje se s krajnje desničarskim i fašističkim organizacijama, uključujući bataljon Azov, koji vuku svoje porijeklo od masovnog ubice Stepana Bandere i nacističkih kolaboracionista u Ukrajini tokom Drugog svjetskog rata.

I dok Bajdenova administracija opravdava svoje ratove u inostranstvu pozivajući se na globalnu borbu za „demokratiju“ protiv diktature, američka vladajuća klasa kod kuće vodi rat protiv demokratije. Demokratski sistem u SAD-u je na ivici kolapsa. I sam Bajden je javno upozorio da je moguće da postojeći ustavni sistem neće preživjeti deceniju. Fašizam je zarazio američku politiku. Prošlo je nešto manje od dvije godine otkako je Trumpov pokušaj, 6. januara 2021. godine, da uspostavi predsjedničku diktaturu, bio vrlo blizu uspjeha.

Transformacija Republikanske stranke u polufašističku organizaciju povezana je s globalnim rastom krajnje desnice, od vlade koju predvodi Giorgia Meloni, obožavateljice Musolinija u Italiji, stranke Nacionalno okupljanje Marine Le Pen u Francuskoj, pa sve do stranke Jaira Bolsanora u Brazilu.

Zajedno sa slomom demokratije i ponovnim oživljavanjem fašizma, dolazi do otvorenog veličanja militarizma i rata. Trilioni dolara se prelivaju u programe ponovnog naoružavanja. Njemačka vladajuća klasa, koja je dva puta izvršila invaziju na Ukrajinu u 20. vijeku i ubila milione njenih građana, sada iskorištava rat u Ukrajini kao izgovor da utrostruči svoj vojni budžet. Ista preusmjeravanja resursa sa društvenih potreba na ratovanje preplavljuje sve imperijalističke zemlje.

Velika Britanija, Francuska i sve sile NATO-a preplavile su Ukrajinu oružjem. Kanadska vlada, čija zamjenica premijera, Chrystia Freeland, ima direktne porodične veze s ukrajinskom krajnjom desnicom, prednjači u zahtjevima da Ukrajina bude formalno primljena u NATO. Australija, koja u potpunosti podržava rat protiv Rusije, sprema se da bude na prvoj liniji bilo kojeg sukoba sa Kinom.

Kroz agresiju i spletke, imperijalističke sile nastoje upregnuti i podrediti države širom svijeta svojim strateškim ofanzivama protiv Rusije i Kine. U tom procesu, oni podstiču i raspiruju bezbroj regionalnih sukoba koji i sami prijete da postanu okidači za svjetski rat. Namjera Washingtona da transformira Indiju u državu na prvoj liniji protiv Kine, da navedemo samo jedan primjer, dovela je do toga da je indijsko-pakistanski sukob neraskidivo isprepleten s onim između SAD-a i Kine, dodajući novi eksplozivni naboj i jednima i drugima.

Ruska reakcionarna intervencija u Ukrajini

Očigledno imperijalistički karakter proxy rata SAD-a i NATO-a ni na koji način ne legitimiše rusku invaziju na Ukrajinu, kojoj se IYSSE protivi i osuđuje. Ali naša je opozicija radničke klase i socijalističke ljevice, a ne proimperijalističke desnice. Ima dovoljno osnova, zasnovanih na socijalističkim principima, da se osudi invazija bez kapitulacije pred reakcionarnim i lažljivim narativom koji su smislili NATO i zapadni korporativni mediji.

Sukob između Rusije i Ukrajine još je jedna katastrofalna posljedica staljinističke izdaje socijalističke revolucije iz Oktobra 1917., koja je kulminirala raspadom Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (Sovjetskog Saveza) 1991., restauracijom kapitalizma i stvaranjem oligarhijskog režima korumpiranih bivših birokrata koji su se obogatili krađom imovine koja je prethodno bila u vlasništvu sovjetske države. Putin je predstavnik ove reakcionarne kapitalističke mafije.

Kada je staljinistička birokratija raspustila SSSR, radnicima i omladini Rusije i istočne Evrope rečeno je da će to uvesti novi period prosperiteta i mira. Ništa slično se nije dogodilo. Ne samo da je pljačka državne imovine od strane aparatčika koji su postali oligarsi dovela do ogromnog pada životnog standarda i očekivanog životnog vijeka, već se Rusija sada nalazi u okruženju imperijalizma. Invazija na Ukrajinu bila je očajnički i katastrofalno pogrešno proračunati pokušaj da se izvrši pritisak na Sjedinjene Američke Države da učine ustupke „sigurnosnim interesima“ Rusije – to jest, pravu oligarha da pljačkaju ogromne resurse zemlje bez pretjeranog uplitanja od strane imperijalističke sile.

Bez sumnje je tačno da se Rusija suočava sa egzistencijalnom pretnjom od SAD-a i NATO-a. Ali upravo je raspad Sovjetskog Saveza i restauracija kapitalizma ono što je Rusiju stavilo na imperijalističko stratište. Putin nastoji da se suprotstavi ovoj pretnji pozivajući se na reakcionarni, mistični nacionalizam carske „Svete Rusije“. Uzalud. Državništvo i diplomatija inspirisani carskom Rusijom, svrgnutom 1917. godine, teško da mogu poslužiti kao model za vanjsku politiku 2022. godine.

Putin je izričito i više puta okrivio Oktobarsku revoluciju i boljševički režim na čelu s Lenjinom i Trockim za stvaranje temelja moderne Ukrajine neovisne o Rusiji. Ono što Putin, ruski šovinista i antisocijalista, prezire je da je SSSR osnovan 1922. godine, pet godina nakon revolucije, kao dobrovoljni savez socijalističkih republika. Sovjetski Savez, zasnovan na radničkoj moći, bio je duboko posvećen odbrani demokratskih i nacionalnih prava svih nacionalnosti koje su bile ugnjetavane od strane carskog režima. Birokratska degeneracija Sovjetskog Saveza, oličena u Staljinovom usponu na vlast, našla je posebno akutan izraz u kršenju i suzbijanju legitimnih demokratskih težnji nacionalnih manjina unutar SSSR-a. Nacional-šovinizam sadašnje ruske vlasti istorijski je ukorijenjen ne samo u reakcionarnim tradicijama carizma, već i u staljinističkim tradicijama.

IYSSE, vjeran tradicijama revolucionarnog marksizma i socijalističkog internacionalizma, odbacuje sva opravdanja za rat temeljena na zastarjelom konceptu „nacionalne obrane“. Naš stav se odnosi i na Rusiju i na Ukrajinu. Mi smo za jedinstvo ruskih i ukrajinskih radnika protiv ratne politike Putina i Zelenskog. Suprotstavljajući se reakcionarnom šovinizmu oba režima, skrećemo pozornost na riječi Trockog:

Kad bi sadašnja nacionalna država predstavljala progresivni čimbenik, morala bi se braniti bez obzira na njenu političku formu i, naravno, bez obzira tko je prvi „započeo“ rat. Apsurdno je brkati pitanje povijesne funkcije nacionalne države s pitanjem „krivnje“ određene vlade. Može li se odbiti spašavanje kuće pogodne za stanovanje samo zato što je požar nastao nepažnjom ili zlom namjerom vlasnika? Ali ovdje se radi upravo o tome da je data kuća prikladna ne za život, već samo za umiranje. Da bi se narodima omogućio život, struktura nacionalne države mora biti sravnjena do temelja.

„Socijalist“ koji propovijeda nacionalnu obranu je sittnoburžoski reakcionar u službi raspadajućeg kapitalizma. Ne vezati se za nacionalnu državu u vrijeme rata, slijediti ne ratnu kartu nego kartu klasne borbe, može samo ona strana koja je nacionalnoj državi već objavila nepomirljivi rat u vrijeme mira. Samo potpunim shvaćanjem objektivno reakcionarne uloge imperijalističke države proleterska avangarda može postati neranjiva za sve vrste socijalnog patriotizma. To znači da je pravi raskid s ideologijom i politikom „narodne obrane“ moguć samo sa stajališta međunarodne proleterske revolucije. [Rat i Četvrta internacionala, 1934.]

Mladi se moraju boriti za budućnost!

Mladi ljudi oličavaju i predstavljaju nadu i obećanje budućnosti. Ali u bezobzirnoj potrazi za ekonomskim i geopolitičkim ciljevima, kapitalizam dovodi u opasnost sam opstanak čovječanstva. Prije četiri stotine godina, Shakespearov Hamlet je postavio fundamentalno egzistencijalno pitanje: „Biti ili ne biti?“ U današnjem svijetu ovo pitanje se ne postavlja kao pitanje filozofske spekulacije, već prije kao najveći politički izazov s kojim se suočava čovječanstvo. . Osim opasnosti od nuklearnog rata, klimatske promjene i buduće pandemije prijete životima stotina milijuna ljudi u narednim decenijama. Radnička klasa mora stati na kraj kapitalizmu prije nego što kapitalizam stane na kraj svijetu.

International Youth and Students for Social Equality promiče sljedeće strateške principe kao osnovu za izgradnju moćnog pokreta protiv rata u Ukrajini i njegove eskalacije prema nuklearnom Trećem svjetskom ratu.

Rat neće biti zaustavljen apelima i protestima upućenima vladajućoj klasi i njenim vladama, već političkom mobilizacijom međunarodne radničke klase. Radnička klasa, čija je eksploatacija izvor svakog profita, čini ogromnu većinu ljudi u svijetu. Nema interesa za rat. Upravo će radnici, a posebno mladi radnici, služiti kao topovsko meso u novom svjetskom ratu.

Rat je već proizveo ogroman pad životnog standarda radnika širom svijeta, što je doprinijelo rastućoj inflaciji, zbog čega radnici nisu u mogućnosti da plaćaju osnovne potrepštine. Kriza nastala padom životnog standarda dovela je do globalnog naleta klasne borbe – u SAD-u, Evropi, Latinskoj Americi, Bliskom istoku i Africi.

Iako svake godine troši trilione dolara na ratne instrumente, vladajuća klasa tvrdi da nema novca za finansiranje socijalnih programa koji su važni za radničku klasu, uključujući javno obrazovanje, ili za isplatu pristojnih plata i pružanje zdravstvene zaštite. Eskalacija rata neminovno je praćena osiromašenjem sve širih slojeva radničke klase.

IYSSE osuđuje sve one organizacije koje lažno tvrde da su socijalističke dok služe kao najodlučnije pristalice imperijalizma SAD-a i NATO-a, od Demokratskih socijalista Amerike u SAD-u, preko Zelenih i Ljevice u Njemačkoj, do Syrize u Grčkoj i Podemosa u Španiji.

Pod lažnim i reakcionarnim sloganom odbrane „ukrajinskog suvereniteta“, ove grupe su kritikovale sile SAD-a i NATO-a ne zato što su do zuba naoružale Ukrajinu i vodile proxy rat protiv Rusije, već zato što nisu obezbedile dovoljno oružja. Desetljećima su organizacije pseudo-ljevice promovirale politiku rasne i rodne podjele, posebno na kampusima, kako bi podijelile radničku klasu, dok su pomagale društvene slojeve više srednje klase za koje govore u borbi za sigurne pozicije i bogatstvo. Sada se eksponiraju kao otvoreni pristalice imperijalizma.

Što se tiče sindikalne birokratije, takozvanog „radničkog pokreta“, u kome rade hiljade funkcionera više srednje klase, njihova podrška ratu naličje je njihovog neprijateljstva prema radničkoj klasi i njihove uloge kao instrumenata korporativnog upravljanja.

IYSSE odbacuje reakcionarni program „nacionalne odbrane“ iz dva fundamentalna razloga.

Prvo, nacionalna država je istorijski anahronizam, nespojiv sa razvojem integrisane i međuzavisne globalne ekonomije. On stavlja luđačku košulju razvoju proizvodnih snaga i njihovom mirnom i produktivnom korištenju od strane cijelog čovječanstva.

Drugo, pozivanje na „nacionalno jedinstvo“ zasnovano je na poricanju toga da su sve nacionalne države razorene klasnim sukobom, sa svom moći u rukama kapitalističkih elita koje kontrolišu vlade i koriste državnu moć za unapređenje svojih ekonomskih interesa. Vanjska politika koju vode imperijalističke države – nemilosrdna i nasilna težnja za kontrolom nad svjetskim resursima –proširenje je na globalnoj razini težnje kapitalista za profitom i bogatstvom unutar „svojih“ zemalja.

Protivljenje radničke klase nacionalnom šovinizmu i ratovima koji se vode pod zastavom „nacionalnog interesa“ i drugih licemjernih parola (kao što su „demokratija“ i „ljudska prava“) nije samo zasnovano na moralnim razmatranjima. Umjesto toga, masa radnika čini međunarodnu klasu, čiji zajednički interesi nadilaze nacionalne države. U najdubljem istorijskom i ekonomskom smislu, radnička klasa nema državu.

Globalizacija proizvodnje dovela je do brzog rasta radničke klase u cijelom svijetu, uključujući ne samo stotine miliona novih radnika u Aziji, Latinskoj Americi i Africi, već i široke slojeve stanovništva, uključujući mlade ljude, koji su proletarizovan u glavnim kapitalističkim zemljama. Istovremeno, izuzetan napredak u telekomunikacijama u protekle tri decenije omogućio je radnicima i mladima da komuniciraju jedni s drugima preko nacionalnih granica i organizuju svoje borbe na osnovu zajedničkog programa i zajedničkog plana akcije.

Uvažavajući ovu globalnu realnost, International Youth and Students for Social Equality bori se da ujedini mlade ljude i studente širom svijeta u zajedničkoj borbi za okretanje radničkoj klasi i izgradnju pokreta za ukidanje kapitalizma.

Ne ratu! Izgradite International Youth and Students for Social Equality!

Prije tri decenije, nakon raspada Sovjetskog Saveza, ideolozi vladajuće klase proglasili su „Kraj istorije“. Smisao ovog slogana je bio da je tobožnja „pobjeda“ imperijalizma u Hladnom ratu pokazala da ne može postojati alternativa kapitalizmu. Nacionalni državni sistem, privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, profitni sistem i buržoaska demokratija označili su najvišu i završnu fazu društvenog razvoja.

Teza „Kraj istorije“ bila je kapitalistička aktualizacija Danteove zastrašujuće vizije pakla: „Ostavite svaku nadu, vi koji ovdje ulazite“. Čovječanstvo je bilo zarobljeno u kapitalističkoj distopiji iz koje se nije moglo pobjeći. Društvena nejednakost, siromaštvo, eksploatacija i neprestano ponižavanje kulture bila je sudbina na koju je osuđeno čovječanstvo.

Prihvaćen i pojačan od strane medija i propovijedan od strane bezbrojnih akademika, narativ „Kraj historije“ imao je za cilj sijanje obeshrabrenja, demoralizacije i političke apatije. Ali to je bila lažna priča. Istorija se vratila sa osvetom. Ekonomski, politički i društveni temelji kapitalizma se ruše. Klasna borba – velika pokretačka snaga istorijskog napretka – probija se kroz sve institucionalne mehanizme društvene kontrole.

Dok razvoj rata stvara velike opasnosti za mlade ljude i za cijelo čovječanstvo, IYSSE svoj program ne zasniva na očaju, već na uvjerenju da se možemo boriti i pobijediti u budućnosti.

Fatalizam pesimista izražava gledište koje ostaje zarobljeno unutar granica onoga što je moguće unutar kapitalističkog svjetskog poretka. Optimizam proizlazi iz shvaćanja da ista kapitalistička kriza koja proizvodi rat, diktaturu, klimatske promjene i društvenu reakciju također proizvodi rast međunarodne borbe radničke klase.

Moramo se okrenuti fabrikama i radnim mjestima, gdje se radnici bore protiv nejednakosti i eksploatacije. Oni su velika sila koja je sposobna da svrgne kapitalizam i stvori put naprijed za čovječanstvo. IYSSE ne traži samo podršku radnika u borbi protiv rata. Svjesni smo da poraz imperijalizma zavisi od pojave radničke klase, naoružane socijalističkim programom, kao vodeće i odlučujuće revolucionarne snage u borbi protiv svjetskog kapitalističkog sistema.

Kao što je ruska revolucija, najveća intervencija radničke klase u svjetskoj povijesti, okončala prvi globalni pokolj Prvog svjetskog rata, intervencija međunarodne radničke klase biti će ta koja će danas zaustaviti eskalaciju prema Trećem svjetskom ratu.

IYSSE svoju perspektivu zasniva na historiji socijalističkog pokreta, prije svega historiji Četvrte Internacionale, trockističkog pokreta, koji je održavao kontinuitet marksizma kroz borbu protiv staljinizma. Napadima vladajuće klase na marksizam i promicanjem svih vrsta reakcionarnih ideologija i historijskih falsifikata mladi su u velikoj mjeri odsječeni od ove historije i cjelokupne istorije borbe radničke klase.

U svom radu među studentima, IYSSE se suprotstavlja svim oblicima antimarksističkih teorija, posebno onima povezanim s reakcionarnom Frankfurtskom školom i dvostruko reakcionarnim iracionalizmom postmodernizma, koje negiraju revolucionarnu ulogu radničke klase i protive se političkoj borbi za socijalizam.

Štaviše, IYSSE razotkriva nagon za podređivanjem nauke i učenja imperijalističkom militarizmu. Dosljedno se suprotstavljao napadima na istorijsku istinu i demokratska prava, opirući se svim pokušajima suzbijanja rastuće opozicije fašizmu i ratu.

IYSSE će pokrenuti pokret koji ujedinjuje mlade ljude u zajedničkoj borbi, usmjerenoj na radničku klasu, protiv rata. Poručujemo studentima i mladima širom svijeta: Ako želimo da imamo budućnost, moramo se boriti za nju! Ne možemo stajati po strani dok vladajuće klase planiraju pretvoriti cijeli svijet u nuklearni pakao!

Ova kampanja će biti pokrenuta putem globalnog webinara 10. decembra pod nazivom „Zaustavite proxy rat SAD-a i NATO-a u Ukrajini“, koji će se prenositi uživo u 19:00 sati po srednjoevropskom vremenu. Webinar će biti kombinovan sa koordinisanim nizom sastanaka i drugih aktivnosti u zemljama širom svijeta. Ovaj sastanak će objasniti istorijsko porijeklo rata i razotkriti stvarne političke i ekonomske interese koji pokreću njegovu eskalaciju. Iznad svega, webinar će predstaviti revolucionarnu strategiju i objasniti šta se mora učiniti da se rat zaustavi.

Pozivamo sve koji žele sudjelovati da se prijave za webinar i kontaktiraju IYSSE.

Pridružite se International Youth and Students for Social Equality! Zaustavite bezobzirnu težnju prema nuklearnom ratu! Krenite u borbu za socijalističku budućnost bez siromaštva, eksploatacije, rata i svih oblika ugnjetavanja!

Za više informacija i uključivanje u rad IYSSE posjetitewsws.org/iysse.