Dan nakon niza eksplozija koje su se dogodile u poljskom selu, postalo je jasno da je Ukrajina ispalila najmanje jedan projektil na Poljsku, ubivši dva poljska civila.

Dok su imperijalistički podupiratelji Ukrajine priznali da je Kijev pokrenuo napad, oni su tvrdili, bez imalo dokaza ili vjerodostojnosti, da je ukrajinska protuzračna obrana slučajno izvela precizni zračni napad desetke milja u pogrešnom smjeru.

Ako su ukrajinske zračne snage pokušavale presresti ruske projektile koji su letjeli s istoka, zašto su njihove rakete bile usmjerene prema zapadu, prema Poljskoj? I zašto su mogli precizno gađati naseljenu zgradu u rijetko naseljenom ruralnom području? Zašto su ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, ministar vanjskih poslova Dimitri Reznikov i neimenovani „visoki američki obavještajni dužnosnik“ lažno okrivili Rusiju za napad prije nego što su poljske vlasti uopće javno potvrdile detalje o napadu?

Tvrdnje da je projektil ispaljen iz „obrambenog“ oružja nemaju nikakvu vjerodostojnost jer raketni sustav S-300 ima dobro poznatu sposobnost pogađanja ciljeva na kopnu.

U stvarnosti, raketni napad bio je proračunata provokacija Ukrajine, vjerojatno uz pomoć frakcija unutar američke države, s namjerom ubrzanja izravnog uključivanja NATO-a u sukob i sprječavanja bilo kakve rasprave o prekidu vatre ili pregovorima o dogovornom rješenju rata.

Ukrajinski napad na Poljsku dogodio se dok se G20 sastajao na Baliju, u Indoneziji, pri čemu su Sjedinjene Američke Države pokušavale natjerati druge zemlje da se stave u red protiv Rusije. Također se događa usred prijavljenih sukoba unutar američke vlade oko opsega i tempa američkog angažmana u ratu, te prijedloga načelnika Združenog stožera generala Marka Milleya da bi Sjedinjene AmeričkeDržave mogle pokrenuti primirje ili mirovne pregovore tijekom zime.

Kritično je to što su i NATO kao cjelina i pojedinačne članice NATO-a sada priznale da je Ukrajina, a ne Rusija, napala Poljsku, pri čemu Ukrajina nastavlja inzistirati da je udar došao iz Rusije.

Diplomat iz NATO zemlje u Kijevu rekao je za Financial Times: „Ovo postaje smiješno. Ukrajinci uništavaju [naše] povjerenje u njih. Nitko ne krivi Ukrajinu, a oni otvoreno lažu. Ovo je destruktivnije od projektila.“

NATO je u srijedu ujutro objavio priopćenje u kojem se navodi da je „incident vjerojatno uzrokovao ukrajinski projektil protuzračne obrane ispaljen za obranu ukrajinskog teritorija od ruskih napada krstarećim projektilima“. Dodalo se: „Za ovo nije kriva Ukrajina. Rusija snosi punu odgovornost dok nastavlja svoj nezakoniti rat protiv Ukrajine.“

Bijela kuća ponovila je izjavu NATO-a, dodajući: „Kakvi god bili konačni zaključci, jasno je da je strana koja je u konačnici odgovorna za ovaj tragični incident Rusija, koja je ispalila baraž projektila na Ukrajinu s posebnom namjerom da gađa civilnu infrastrukturu. Ukrajina je imala – i ima – svako pravo braniti se.“

Okrivljujući Rusiju za ono što je mogao biti samo namjerni napad Ukrajine na članicu NATO-a, Sjedinjene Američke Države slijede obrazac postavljen cijelim nizom provokacija, od ubojstva ruske fašističke javne osobe Darije Dugine u Moskvi, do bombaškog napada plinovoda Sjeverni tok i Kerčkog mosta. Svaka od ovih akcija, izvedena kombinacijom ukrajinskih snaga i frakcija unutar američke države, imala je za cilj intenziviranje američkog angažmana u ratu s Ukrajinom. Svi su, iako držani podalje, u konačnici obranjeni od strane SAD-a i njegovih medija.

Sjedinjene Američke Države odlučile su, ovaj put, ne prihvatiti u potpunosti lažni narativ koji promiče Kijev. To je zato što bi to uvuklo SAD u sveobuhvatni rat s Rusijom za koji još nisu spremne. Međutim, Bidenova administracija provodi dalekosežne pripreme za takav sukob, upumpavajući desetke milijardi dolara oružja u Ukrajinu i gradeći NATO bojište duž cijele ruske evropske granice.

Isti dan kad su se udari dogodili, Bijela kuća je zatražila da Kongres odobri 21 milijardu dolara dodatnog oružja. Ta bi brojka više nego udvostručila ukupni iznos potrošen na američke isporuke oružja Ukrajini, koje su do sada iznosile 18,2 milijarde dolara.

U primjedbama u srijedu, ministar obrane Lloyd Austin i načelnik Združenog stožera Milley poništili su svaku raspravu o prekidu vatre tijekom zime, kao što se raspravljalo u tisku tijekom proteklih nekoliko tjedana.

Na pitanje „odustaje li Milley od vaših komentara od prošlog tjedna da vidite priliku za pregovore s Rusima,“ i Milley i Austin rekli su da vide nastavak rata pa čak i intenziviranje tijekom zime. „Mislim da zimska borba ide u prilog Ukrajincima,“ rekao je Austin.

Austin je dodao, „Nastavit će tu borbu do zime koliko možemo reći, a mi, SAD, prema uputama predsjednika i ministra obrane, nastavit ćemo podupirati Ukrajinu koliko god je potrebno da ostane slobodna, suverena, neovisna s netaknutim teritorijem.“

Bez obzira na taktičke zaokrete američke vojne politike, sveukupni smjer Sjedinjenih Američkih Država je jasna i nedvosmislena tendencija prema vojnoj eskalaciji u onome što nazivaju „odlučujućim desetljećem“.

Pišući o njemačkom ponovnom naoružavanju 1930-ih, Leon Trocki objavio je esej pod naslovom „Hitler pacifist“, u kojem je objasnio da su glasne izjave njemačkog imperijalizma da traži mir samo paravan za sustavni program ponovnog naoružavanja s ciljem pripreme svjetskog rata:

[Hitler] nastavlja svoj rad u smjeru radikalne promjene u odnosu vojnih snaga. Upravo sada, kada je ovaj posao već započeo, ali je još daleko od odlučujućih rezultata, Hitler mora biti vrlo oprezan u evropskoj areni. Ne plašite nikoga, ne iritirajte nikoga; naprotiv, raširite ruke. Hitler je spreman prekriti zidove ratnih tvornica pacifističkim govorima i paktovima o nenapadanju. Paris vaut bien une messe! (Pariz je itekako vrijedan mise!) Ako je potrebna jasna, jednostavna, nediplomatska formula pacifističke ofenzive, ona je sljedeća: iduće dvije ili tri godine Hitler mora mukotrpno izbjegavati preventivni rat od strane svojih protivnika. Unutar ovih granica njegov je pacifizam apsolutno iskren. Ali samo unutar ovih granica.

Danas su izjave Sjedinjenih Američkih Država da ne žele rat ni s Rusijom ni s Kinom smicalica s ciljem kupnje vremena dok provode vojno i diplomatsko okruživanje obiju zemalja i gomilaju trupe na njihovim granicama. Rat koji je izbio u Ukrajini američki vojni planeri vide kao uvodni okršaj u mnogo širem globalnom ratu.

Činjenica da je rat došao i do Poljske mora se tretirati kao upozorenje: Ovaj rat mora prestati! International Youth and Students for Social Equality održat će 10. prosinca online sastanak pod nazivom „Za masovni pokret mladih i studenata za zaustavljanje rata u Ukrajini! “ Pozivamo sve radnike, studente i mlade da prisustvuju i promoviraju ovaj kritični skup.