Srpskohrvatski
Perspective

SAD i NATO šalju tenkove u borbu protiv Rusije

Ovog su tjedna Ujedinjeno Kraljevstvo i Poljska objavile da namjeravaju poslati glavne borbene tenkove u borbu protiv Rusije u Ukrajini, otvarajući put Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama da daju slične najave.

Prvi put nakon operacije Barbarossa prije 80 godina, tenkovi njemačke proizvodnje prijeći će poljsku granicu kako bi sudjelovali u ratu protiv Rusije. Ovo je, bez sumnje, najnepromišljenija mjera koju su do sada poduzeli SAD i NATO.

Borbeni tenkovi Abrams stoje na željezničkim vagonima u Litvi, blizu ruske granice, 2019. [AP Photo]

Tenkovi su napadačko, a ne obrambeno oružje. Koriste se za probijanje neprijateljskih rovova, s ciljem zauzimanja teritorija. Ukrajinski dužnosnici jasno su dali do znanja da su zapadni tenkovi ključni za postizanje njihovih ciljeva u ratu, uključujući ponovno osvajanje Krimskog poluotoka koji Rusija drži od 2014.

Sjedinjene Američke Države obučavaju stotine ukrajinskih snaga u tenkovskom ratovanju u svojoj bazi u Bavarskoj, u Njemačkoj, izvodeći vježbe s NATO-vim oklopnim vozilima. Tenkovi i njihove posade će napustiti Njemačku i preko Poljske ući u Ukrajinu, gdje će biti bačeni na rusku frontu.

Moderni tenkovi trebaju goleme logističke mreže za naoružavanje i podršku. Jedan tenk M1 Abrams troši 60 galona goriva na sat kada je raspoređen. Ovi tenkovi će zahtijevati ogroman sastav logističkog osoblja, od kojih će mnogi vjerojatno doći iz oružanih snaga zemalja NATO-a.

Ne samo tenkovi, već i njihova logistika i opskrbni vlakovi postat će mete. Svaki tenk Leopard 2 košta otprilike 15 milijuna dolara. Zaštita ovih sustava naoružanja, a da ne spominjemo trupe koje će ih servisirati i opskrbljivati, postat će vitalna vojna potreba za NATO.

SAD i NATO stavili su svoj kredibilitet na ishod rata koji se sve eksplicitnije definira kao vojni poraz i komadanje Rusije. Logika sukoba zahtijeva sve veću eskalaciju.

Sa svojim oklopnim kolonama i linijama opskrbe kojima prijeti rusko oružje i zračna moć, bilo unutar Ukrajine ili iznad poljske granice, ponovno će se razmatrati stvaranje 'zone zabrane leta' u američkom tisku kao vitalne potrebe kako bi se zaštitila već preuzeta obveza.

To bi značilo da bi, u ime obrane svoje vojne imovine, piloti SAD-a i NATO-a i operateri SAM-a bili angažirani u obaranju ruskih ratnih zrakoplova, čime bi započeo izravni rat između SAD-a i NATO-a.

Ovo je perspektiva za koju se američko i europsko stanovništvo upisuje, bez njihovog znanja, od strane vlada koje su obećale izbjeći 'Treći svjetski rat' i nuklearni 'Armageddon'.

U izrazu bezobzirnog i provokativnog karaktera NATO-ovih akcija, New York Times je napisao: “Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, padala je jedna barijera za drugom,” dok “Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici preuzimaju sve veći rizik u obrani Ukrajine.”

U glavnom uvodniku koji zagovara slanje glavnih borbenih tenkova u Ukrajinu, The Economist je napisao: “Još jedna briga je da bi, ako se Rusija gurne predaleko ili prebrzo, njezin predsjednik Vladimir Putin mogao eskalirati i u najgorem slučaju čak pokrenuti nuklearni rat. Ove brige nisu bez osnove.”

The Economist se zalaže za slanje tenkova unatoč opasnosti. 'Ako g. Putin zaključi da mu je nuklearna prijetnja donijela ovu pobjedu, to bi bio užasan presedan.' Dodaje se: 'Popuštanje pred Putinovim nuklearnim prijetnjama danas stvara još opasnije sukobe koji bi se mogli dogoditi sutra.'

Imperijalistički ratni planeri pretpostavljaju da mogu intenzivirati svoj angažman u ratu i bez odgovora Rusije. Ali ako se Washington ne boji posljedica nuklearnog rata, zašto njegovi ratni planeri vjeruju da će se Kremlj bojati?

Zapravo, The Economistov argument se više odnosi na rusku stranu nego na NATO, jer je Kremlj, a ne Washington ili Berlin, taj koji je suočen s izgledima za promjenu režima.

Da je uredništvo The Economista na ruskoj strani, što bi ono reklo? 'Ako NATO zaključi da mu je vojna eskalacija donijela pobjedu, to bi bio užasan presedan.' Na kraju krajeva, “popuštanje NATO-voj eskalaciji danas stvara još opasnije sukobe koji bi se mogli dogoditi sutra.”

Drugim riječima, to je argument da Rusija na eskalaciju NATO-a odgovori napadom na NATO ili nuklearnim napadom na ukrajinske snage. Što više SAD i NATO eskaliraju, to je manje razloga za Rusiju da izbjegava eskalaciju.

Tijekom Hladnog rata, gotovo cijeli američki politički establišment, s iznimkom 'luđačkih margina' Republikanske stranke, prihvatio je doktrinu 'uzajamno osiguranog uništenja'. Ova je doktrina smatrala da su određene radnje nedopustive za SAD, jer je rizik od provociranja nuklearnog odgovora Sovjetskog Saveza bio neprihvatljiva prijetnja.

Sada je mantra u svim većim novinama da se NATO i SAD ne mogu 'odvratiti' od provođenja politika koje bi mogle dovesti do nuklearnog rata. To je kao da kažete da se od skoka sa zgrade ne treba “odvratiti” zbog pomisli na udaranje o tlo.

Cijela Washingtonova strategija je iracionalna, kao i svi planovi za osvajanje svijeta u prošlosti. Ali ova iracionalna politika vođena je društvenim i ekonomskim interesima.

Što se sadašnji globalni sukob više razvija, to je jasnija činjenica da se ovaj rat, kao i dva svjetska rata u 20. stoljeću, ne može razumjeti po tome tko je prvi ispalio hitac, nego po mnogo dubljim društvenim uzrocima.

Reakcionarna ruska invazija na Ukrajinu izazvana je s ciljem poticanja sukoba koji bi doveo do komadanja Rusije. Izvan golih geopolitičkih interesa, američka vladajuća klasa suočava se s nizom ekonomskih, društvenih i političkih kriza za koje nema rješenja. Vjeruje da, kroz očajnički pokušaj uništenja Rusije, može nekako spriječiti krizu koja je zahvatila američki društveni i politički život.

Čak i dok rat eskalira u Evropi, Sjedinjene Američke Države pretvaraju Tihi ocean u kipući lonac, podržavajući ponovno naoružavanje Japana i naoružavanje Tajvana u pripremi za sukob s Kinom.

Planovi za ovaj globalni požar kuju se iza leđa radničke klase SAD-a i cijelog svijeta. Sile SAD-a i NATO-a lažu o svojim namjerama i skrivaju posljedice svojih postupaka. Ova se zavjera proteže na sve veće političke stranke u SAD-ui Evropi, koje su sve stale iza ratnih napora. Nitko od njih ne kaže jasno kakve će biti posljedice i koliko će milijuna života biti spremni žrtvovati.

Brza eskalacija rata u prva dva tjedna nove godine potvrđuje upozorenja International Youth and Students for Social Equality na skupu 10. prosinca, “Za masovni pokret mladih i studenata za zaustavljanje rata u Ukrajini!

U svojim završnim primjedbama skupu, predsjednik međunarodnog uredničkog odbora WSWS-a David North je objasnio: “Ishod ovog procesa, osim ako ga radnička klasa ne zaustavi, bit će globalna kataklizma u razmjerima koji nadmašuju nasilje iz prošlosti. Od izbijanja rata, potencijalna uporaba nuklearnog oružja je normalizirana u političkom diskursu.”

Situacija se ne može ostaviti kapitalističkim vladajućim elitama i njihovim političkim strankama. Ako se želi izbjeći katastrofa, radnička klasa mora intervenirati, povezujući borbu protiv rata s borbom protiv nejednakosti, izrabljivanja i kapitalističkog sustava.

Loading