Desničarska zavjera za uništavanje javnog obrazovanja i potkopavanje demokratskih prava dobila je zamah 2023., dok američki kapitalizam sve više tone u krizu. Dvije stranke velikog kapitala oštro su skrenule u desno, izražavajući strah vladajuće elite od eskalacije klasne borbe i širokog zaokreta mladih prema socijalizmu.

Koristeći varljivi izraz „roditeljska prava“ kako bi zakamuflirali svoj napad na kulturu, na načelo društvene jednakosti i na uvjete i demokratska prava nastavnika i učenika, desničarski dužnosnici usvojili su autoritarnu politiku i donijeli represivne zakone u državama diljem SAD-a. To uključuje potporu države za cenzuru knjiga, zabrane određenih nastavnih planova i programa i napade na nastavnike.

Tijekom posljednje dvije godine uvedeno je više od stotinu zakona o „roditeljskim pravima“. Ove su godine zakonodavci u najmanje 24 države predstavili 63 takva zakona. Godine 2022. floridski „Zakon o roditeljskim pravima u obrazovanju“, poznat kao „Don't Say Gay“ je potpisan, a ubrzo je uslijedio zakon „Stop WOKE“.

Zastrašujuće implikacije ovih zakona ilustrirane su kada su školski dužnosnici okruga Manatee na Floridi naredili učiteljima da pokriju sve svoje knjige. Učiteljima je rečeno da bi mogli biti optuženi za kazneno djelo trećeg stupnja ako dijele knjigu koja se smatra nezakonitom. Don Falls, učitelj povijesti u okrugu Manatee u razgovoru za ABC News, rekao je da to ne uključuje samo knjige koje fanatizirane vlasti smatraju „opscenima“, već i knjige zbog kojih se učenici navodno „neugodno osjećaju“.

Rekao je: „Držao sam nekoliko lekcija o građanskim pravima, gledajući Albany pokret, Birmingham 1963. I, naravno, neke od tih slika tih razdoblja mogu biti prilično uznemirujuće: psi okrenuti prema djevojčicama (odnosi se na slučajeve u kojima je policija  koristila policijske pse za napad i zastrašivanje aktivista za građanska prava tijekom prosvjeda i demonstracija, op. prev.),vatrogasna crijeva (odnosi se na korištenje visokotlačnih crijeva za vodu od strane policijskih snaga kako bi nasilno rastjerali gomile aktivista za građanska prava, op. prev.) Pokazujem im neke od ovih slika, u pozadini svog uma, govorim, 'Ako se student ovdje ljuti zbog ovoga, jesam li prekršio zakon?'“

Drugim riječima, ova cenzura prvenstveno je usmjerena protiv povijesne istine i lijevih stavova. Stoga ne čudi da su glavni financijeri pokreta za „roditeljska prava“ ekstremno desničarske skupine. Među njima su Američki zakonodavni odbor za razmjenu (ALEC), Donald Trump, Hillsdale College, The Cato Institute i drugi. Povijesno gledano, „roditeljska prava“ su se pozivala na suprotstavljanje školskoj integraciji, znanosti i spolnom obrazovanju.

Iako su republikanci autori većine sadašnjih zakona, demokrati su postavili temelje. Desetljećima su demokrati provodili goleme rezove u državnim i saveznim proračunima, otvarajući vrata škola parazitskim interesima Wall Streeta putem „reforme obrazovanja“ i nadzirući veliko širenje čarter škola. U isto vrijeme, demokrati su ili stajali po strani ili bili partneri republikancima u napadu na temeljna demokratska prava, uključujući pravo na pobačaj, pravo glasa, prava imigranata i prava optuženih na zakonski postupak.

Ovaj dvostranački napad na javno obrazovanje dio je napada na sva demokratska prava. Izražava podređenost svih socijalnih prava i raspodjelu javnih sredstava prioritetima vladajuće elite – prije svega, ratu i pripremi budućih ratova za američku hegemoniju – ali također uključuje pojačano izrabljivanje radničke klase i odmazdu protiv kritičnog mišljenja, kulture, internacionalizma i socijalizma.

Pokret za „roditeljska prava“ ide ruku pod ruku s naporima da se stvori potpuno klasno utemeljen sustav obrazovanja u kojem je radnička klasa potisnuta na puku obuku za rad, a bogatima omogućen pristup najboljem obrazovanju koje novac može kupiti.

„Roditeljska prava“ nisu proširenje prava, već Orwellov izraz za uništavanje prava na besplatno, kvalitetno javno obrazovanje i kulturu.

Zakoni o roditeljskom pravu

Kao što je navedeno u izvješću koje je PEN America objavio u kolovozu, postojeći zakon dopušta roditeljima određenu diskreciju u obrazovanju vlastite djece u javnim školama, uključujući mogućnost da „pregledaju“ nastavne materijale za svoju djecu i „isključe“ ih iz seksualnog obrazovanja. Trenutačni val zakona dopušta desničarskoj manjini da diktira školski kurikulum za svu djecu.

U tu svrhu, prijedlozi zakona uključuju poboljšane odredbe o nastavnom planu i programu i knjižničnoj inspekciji; proširene ovlasti roditelja da zahtijevaju „à la carte“ nastavni plan i program prilagođen njihovim posebnim uvjerenjima ili religiji; anti-LGBTQ zabrane; proširene definicije materijala koji se smatraju „opscenim“ i „štetnim za maloljetnike“; odredbe o nadzoru učionice; odredbe o „izvršenju“ roditeljskog prava; i odredbe koje od škola zahtijevaju praćenje i izvješćivanje o rodnom identitetu učenika.

Takve se odredbe proširuju kako bi obuhvatile ne samo roditelje učenika, već i širu javnost. Mnogi prijedlozi zakona dodaju zahtjeve za okruge da na svojim web stranicama objave „prava roditelja“, školski kurikulum i inventar knjižnice te detaljne postupke za roditelje i članove javnosti koji mogu prigovarati obrazovnim materijalima.

Ako učitelji ili okruzi prekrše „roditeljska prava“ ili zabrane državnog kurikuluma, prijete im novčane kazne i građanske parnice i gubitak akridetacija. Jedna od svrha ovih zakona je stvaranje atmosfere odgojno-obrazovnog zastrašivanja u kojoj se nastavnici i učenici bave autocenzurom.

Slijedi izbor nekih državnih zakona koji su ili doneseni ove godine ili se trenutno razmatraju.

U svibnju su republikanci Iowe usvojili zakon koji:

• Prijeti knjižničarima, školskim radnicima i administratorima koji krše državne standarde koji se odnose na knjižničnu građu „primjerenu dobi“ saslušanjima i neodređenim „disciplinskim mjerama“.
• Prisiljava administratore da prijave roditelje ako njihovo dijete izrazi promjenu svog rodnog identiteta.
• Zahtijeva od okruga da objave upute o tome kako roditelji ili stanovnici školskog okruga mogu zatražiti kopije za „pregled“ materijala s uputama.
• Zabranjuje nastavu koja se odnosi na spol i seksualnost u razredima K-6.
• Odbija tekst iz postojećih zakona koji precizira da zdravstveni kurikulum u 7.-8. razredu koji se odnosi na spolno prenosive bolesti uključuje podučavanje o HPV-u, cjepivu protiv HPV-a i sindromu stečene imunodeficijencije (AIDS).

U kolovozu su zakonodavci Sjeverne Karoline odbacili veto demokratskog guvernera Roya Coopera i donijeli „Zakon o pravima roditelja“. Vrlo sličan zakonu iz Iowe, zabranjuje poduku vezanu uz rodni identitet i seksualnost u razredima K-4, iako te teme nisu dio nastavnog plana i programa K-4; zahtijeva od škola da uspostave postupke za roditelje da „pregledaju“ sve nastavne materijale i da uspostave postupak za roditelje da „prigovaraju“ materijalu; i zahtijeva od školskog osoblja da obavijesti roditelje o promjena željenog imena ili zamjenice učenika.

Jedan od glavnih sponzora zakona, Amy Galey, vodeći je sponzor golemog zakona o proširenju školskih vaučera, za koji se očekuje da će uskoro biti usvojen, a koji će univerzalizirati pravo na vaučere na sve učenike, usmjeravajući značajna sredstva prema privatnom obrazovanju za imućne obitelji. Procjenjuje se da će ovaj prijedlog rezultirati troškom poreznih obveznika od 500 milijuna dolara do 2031.

Sadašnji prijedlog zakona koji se razmatra u Massachusettsu, u istom smjeru, sponzorirali su dva republikanca i jedan demokrat.

Usporedno s ovim represivnim zakonima uvodi se zakon kako bi se znatno proširilo preusmjeravanje javnih sredstava na privatne i vjerske škole. Ove je godine FutureEd identificirao 137 takvih zakona u 42 države, od kojih je 12 usvojeno.

Jedan od brojnih zakona koji se razmatraju u Teksasu eksplicitno spaja „roditeljska prava“ s uspostavljanjem programa „obrazovnog štednog računa“ – slabo prikrivenu pravnu lukavštinu koja pruža zaobilazno rješenje za legalizaciju državne potpore privatnim i vjerskim školama.

Tko stoji iza ovog „pokreta“?

„Roditeljska prava“, poput „izbora škole“, osmislila je financijska oligarhija kao oružje protiv javnog obrazovanja koje kapitalistički oligarsi smatraju neprihvatljivim odbitkom od privatnih profita.

ParentalRights.org (i njegova suorganizacija, Zaklada za roditeljska prava) pozivaju na amandman o roditeljskim pravima na Ustav SAD-a i blisko su uključeni u mnoga državna zakonodavna nastojanja.

Ovu je skupinu 2007. godine utemeljio Michael Farris, kršćanski fundamentalistički odvjetnik i kreator Udruge za pravnu obranu kućne škole, koja je od 1980-ih igrala vodeću ulogu u legalizaciji i deregulaciji školovanja kod kuće. On je također bivši predsjednik i glavni izvršni direktor Alliance Defending Freedom (ADF), fašističke kršćanske pravne zagovaračke skupine koju Southern Poverty Law Center opisuje kao mrzilačku skupinu, s posebnim fokusom na protivljenje pobačaju i LGBTQ pravima.

Farris, koji je zaradio milijune radeći s ADF-om, prema poreznim prijavama, dobro je povezan republikanac umiješan u pokušaj državnog udara Donalda Trumpa. Farris je sastavio izvornu verziju tužbe koju je Ken Paxton, tadašnji državni odvjetnik Teksasa, podnio protiv više država kako bi poništio Bidenovu pobjedu, piše New York Times.

Godine 1995. Harris je pomogao u izradi saveznog zakona, „Zakona o roditeljskim pravima i odgovornostima“, koji je nastojao staviti „roditeljska prava“ u federalni zakon i stvoriti okvir za oštećene roditelje da podnesu svoje pritužbe saveznom sudu. Osnovna premisa zakona, da roditelji „imaju temeljno pravo na usmjeravanje odgoja djeteta“ leži u osnovi zakona koji se danas guraju.

Mnogi od suvremenih državnih zakona proizlaze iz modela zakona koje je objavio ParentalRights.org, a izradio ih je William Estrada, predsjednik organizacije do lipnja 2023., a sada viši pravni savjetnik u Udruzi za pravnu obranu matične škole. Sam Estrada je kao dijete bio školovan kod kuće, a također školuje svoju djecu kod kuće.

U detaljnom izvješću o inicijativama za roditeljska prava 1990-ih, Deanna Duby iz liberalne zagovaračke skupine People for the American Way identificirala je dvije glavne skupine koje stoje iza nacionalne kampanje. To su Of the People (OTP) i American Legislative Exchange Council (ALEC).

Od 1996. do 1998. OTP-om je supredsjedala milijarderka oligarhica Betsy DeVos, ministrica obrazovanja pod Trumpom, čija je cijela politička povijest obilježena nastojanjem da privatizira obrazovanje, misijom u koju su ona i njezina obitelj uložili desetke milijuna dolara.

OTP je osnovan 1993. kako bi izmijenio sve državne ustave i uključio „roditeljska prava“. Početkom, pa sve do sredine 1990-ih, OTP i ALEC pokušali su uvesti takve izmjene i dopune u 28 država. Najznačajnija je bila izborna kampanja koju su pokrenuli u Coloradu, a koju su birači na kraju odbacili. Naglašavajući genezu ove inicijative od vrha prema dolje, 97 posto novca korištenog za stavljanje tog pitanja na glasanje u Coloradu došlo je od strane Of the People iz Virginije. Temeljio se na financiranju desničarskih organizacija koje kontroliraju milijarderi, uključujući Zakladu Lynde i Harry Bradley te Zakladu obitelji Scaife.

OTP nije bio tajanstven kada su u pitanju njihovi ciljevi. Duby citira intervju za Washington Post u kojem je osnivač OTP-a Jeffrey Bell (bivši pomoćnik predsjednika Nixona i Reagana) objasnio da će zakon prestrašiti učitelje i okruge prijetnjom tužbama, čime će oni „vjerojatnije udovoljiti zahtjevima roditelja.“

Još fundamentalnije, međutim, kako je on otkrio u OTP-ovom časopisu Voice, samo u uslovima u kojima se „javne škole dalje pogoršavaju, možda do točke sloma,“ glavna bi prepreka vaučerskim programima – duboko ukorijenjeno protivljenje preusmjeravanju javnog finansiranja na privatna i vjerske škole – bila savladana.

Američko zakonodavno vijeće (ALEC) ostaje moćna mreža koja povezuje korporacije, zakonodavce i privatne zaklade. Izrađuje model zakona za širok raspon ekstremno desničarskih agendi, uključujući proširenje „izbora škole“, zakone o „stand your ground“ i ograničenja prava glasa. ALEC-ova web stranica navodi da ima 2000 članova, uključujući 300 velikih korporacija.

U isto vrijeme, sredinom 1990-ih, demokratska administracija Billa Clintona bila je ta koja je zagovarala nekadašnji marginalni desničarski poziv na „izbor škole“ i marketizaciju javnog obrazovanja, uz potporu milijardera Billa Gatesa. To je kulminiralo donošenjem Zakona o proširenju čarter škola 1998. godine. Program „izbora škole“, program protiv javnih škola, bio je uvelike proširen i pod Bushom i pod Obamom, pri čemu je potonji nadgledao golema proračunska rezanja i „školsku reformu“, što je rezultiralo gubitkom 300,000 radnih mjesta prosvjetnih radnika.

Nova skupina organizacija stavila je u središte pozornosti takozvane „roditeljske pokrete“ današnjice, poput Moms for Liberty i Parents Defending Education (PDE). Svi oni lažno tvrde da su masovni, ali ih financiraju i politički su podređeni istim korporativnim i republikanskim organizacijama, kao što su ALEC, mreža Koch i Heritage Foundation. Primjerice, osnivačica i predsjednica PDE-a, Nicole Neily, dobro je podmazana konzervativna operativka koja je radila s Cato Institutom (bivši Charles Koch). Suosnivač Cato Instituta je libertarijanac Murray Rothbard koji se protivio „obaveznom“ obrazovanju i građanskim pravima, te izričito odbacivao borbu za jednakost.

Moms for Liberty, osnovana početkom 2021. kako bi ukinula javnozdravstvene mjere protiv COVID-a u školama, odmah je dobila političku, organizacijsku i financijsku potporu s vrha Republikanske stranke. Godine 2022. Zaklada Heritage dodijelila je toj organizaciji „Nagradu za građanstvo“, a na nedavnom summitu sudjelovali su republikanski predsjednički kandidati Donald Trump, Ron DeSantis, Asa Hutchinson, Nikki Haley i Vivek Ramaswamy. Organizaciji je dao znatan početni novac Publix Super Marketsa Julie Fancelli, koja je osigurala velika sredstva za skup „Stop the Steal“ koji je prethodio pokušaju puča 6. siječnja.

Zastrašujući uticaj u školama

Učinak ovih zakona svjedoči o njihovom represivnom, antidemokratskom karakteru.

Na Floridi je usvajanje „Zakona o roditeljskim pravima u obrazovanju“, zajedno s nizom drugih desničarskih zakona o cenzuri, stvorio zagušljivu klimu zastrašivanja, koja je dovela do toga da školski okrug Hillsborough (sedmi po veličini u SAD) i drugi školski okruzi, ograniče nastavu Shakespearea, uz 357 drugih knjiga zabranjenih u cijeloj državi od travnja. Ranije ove godine, država je pokrenula istragu protiv učiteljice prve godine nakon što je svom razredu pokazala Diznijev film, Čudan svijet, jer je u njemu bio gej lik.

Učiteljicu petog razreda Katie Rinderle otpustio je školski odbor okruga Cobb, Georgia, 17. augusta nakon što je svom razredu pročitala dječiju knjigu o nebinarnom rodnom identitetu. Odbor je opravdao njeno otpuštanje s obrazloženjem da je prekršila politiku okruga u skladu sa državnim zakonima usvojenim 2022. – naime, zakon o „pravima roditelja“ i zakon kojim se zabranjuje učenje o „konceptima podjela“.

Na svakog učitelja koji je pod istragom, disciplinski kažnjen ili otpušten, doći će stotine ili tisuće onih koji će se upuštati u autocenzuru kako bi izbjegli takve posljedice.

Pored kaznenih mjera od strane školskih okruga i države, nastavnici se suočavaju sa sve većim zastrašivanjem i napadima fašističkih slojeva koji su potaknuti retorikom koja često okružuje roditeljska prava, uključujući upozorenja na „pornografske“ knjige i „grooming“ u državnim školama. Zabilježeno je da je jedna članica Moms for Liberty iz Arkansasa rekla da bi, ako bi imala problema s mentalnim zdravljem, sve knjižničarke „oborila puškom“.

Ali ti su slojevi mala manjina. Bez pravnog i izvanpravnog poticaja buržoazije bili bi politički i društveno izolirani.

Nedavno izvješće u Tampa Bay Timesu pokazalo je koliko malo roditelja u javnim školama podržava križarski rat protiv škola i nastavnika svoje djece. Od 1100 pritužbi podnesenih protiv knjižnične građe na Floridi od 2022., 600 je došlo od samo dvije osobe. Većina školskih okruga nije primila niti jednu žalbu, a kada je okrug Clay dopustio 39,000 roditelja da ograniče pristup knjižnici za svoju djecu, samo ih je šest odlučilo to učiniti.

Zastrašivanje i represija državne vlasti i huškanje fašističkih slojeva u stanovništvu, dodatno će udaljiti prosvjetne radnike od profesije, pogoršati nedostatak prosvjetnog i školskog osoblja u cijeloj zemlji. To zauzvrat potiče začarani ciklus: prepune učionice i nedovoljne resurse, „niske performanse“, smanjenje proračuna i zatvaranje škola, nakon čega slijede cinični pozivi na proširene programe vaučera i konverzije čartera kako bi se spasilo djecu iz „neuspjelih škola“.

Porijeklo narodnog obrazovanja, prosvjetiteljstva i borbe za ravnopravnost

Javno obrazovanje proizašlo je iz demokratskih revolucija 18. i 19. stoljeća koje su se temeljile na oslobađajućem gledištu poznatom kao prosvjetiteljstvo, čiji je moto, prema Immanuelu Kantu, bio „Sapere aude!“ („Usudi se znati!“)

Prosvjetiteljska misao tvrdila je da primjenom razuma i znanstvenim istraživanjem prirode čovječanstvo može poboljšati svoje uvjete. Ova revolucionarna ideja preokrenula je ideološko opravdanje feudalizma i „božanskog prava kraljeva“, te je nadahnula borbe za emancipaciju i društvenu jednakost.

Nakon Američke revolucije, Thomas Jefferson predstavio je prvi plan u Sjedinjenim Američkim Državama za javno financiran nacionalni obrazovni sustav koji bi u načelu omogućio realizaciju urođenog potencijala svakog pojedinca. Revolucionari ovog razdoblja u Evropi i Americi smatrali su obrazovanje temeljem obrane demokracije i ljudske jednakosti. Jefferson je izjavio da će troškovi javnog obrazovanja biti „ne više od tisućitog dijela onoga što će biti plaćeno kraljevima, svećenicima i plemićima koji će se uzdići među nama ako ostavimo ljude u neznanju.“

Borba za javno, sekularno obrazovanje nastavila se kroz cijelo 19. stoljeće, s pokretom zajedničkih škola Horacea Manna za univerzalno javno obrazovanje, shvaćenim kao „veliko izjednačavanje uvjeta za ljude“ i širenjem javnih škola nakon građanskog rata. U 20. stoljeću središnje mjesto pokreta za građanska prava bilo je rušenje doktrine „odvojeni, ali jednaki“ i borba za integrirane, visokokvalitetne javne škole za svu djecu.

Ali svjetski je kapitalizam u posljednjih 40 godina doživio kvalitativni pad. Kapitalistička obrana svojih grabežljivih profitnih interesa, kolosalne razine društvene nejednakosti i desetljeća imperijalističkog rata nespojive su s demokracijom i mogu se održati samo kroz autoritarne oblike vladavine. Danas obje stranke buržoazije u SAD-u izražavaju svoju mržnju prema načelima prosvjetiteljstva i borbi za društvenu jednakost, pri čemu demokrati, na temelju rasne politike, predvode optužbe za rušenje spomenika Jeffersonu i Lincolnu i poriču demokratski i progresivni sadržaj američkih buržoaskih demokratskih revolucija.

Pod tim uvjetima javno obrazovanje više nije održivo za kapitalizam koji ga vidi kao odljev profita. Štoviše, buržoazija se boji radničke klase koja se „usuđuje znati“ dok se Washington priprema za izravan rat protiv Rusije i Kine i postavlja daljnje napade na socijalne programe. U onoj mjeri u kojoj se javne škole ne ukinu u potpunosti, one moraju biti u potpunosti podređene poslovanju i vojsci.

Od svog početka, borba za javno obrazovanje – kao dio borbe za društvenu jednakost – bila je isprepletena s velikim revolucionarnim borbama. To nasljeđe pokreće borbu za obranu i proširenje javnog obrazovanja danas. Socijalna revolucija koja je danas na dnevnom redu mora ukinuti eksploataciju čovjeka od strane čovjeka i uspostaviti socijalizam.