U drskom prkosu saveznim vlastima koji nema paralele barem od ere građanskih prava, fašistički guverner Teksasa Greg Abbott izdao je pismo u srijedu gdje označava dolazak migranata preko američko-meksičke granice kao „invaziju“ na njegovu državu. U pismu se tvrdilo da je pravo Teksasa na „samoobranu“ „vrhovni zakon zemlje i da nadilazi sve savezne statute.“

Izravan fizički sukob između državnih i saveznih vlasti mogao bi se razviti oko grada Eagle Pass u Teksasu, gdje su državne snage preuzele kontrolu nad granicom u dužini od dvije milje, zabranivši pristup američkoj graničnoj patroli.

Vrhovni sud SAD-a presudio je u ponedjeljak da Teksas mora dopustiti graničnoj patroli da prereže žilet-žicu koju je država postavila duž dijela granice, uključujući Eagle Pass, potvrđujući autoritet savezne vlade nad državom Teksas. Presuda je tijesnom podrškom, odlukom 5-4, potvrdila jednostavan jezik Ustava SAD-a.

U utorak je savezni Odjel za domovinsku sigurnost zatražio „potpuni pristup“ do 26. siječnja.

Abbottovo pismo na jednoj stranici uvelike eskalira sukob između Teksasa i savezne vlade. To nije samo tvrdnja o ekstremnom obliku doktrine „prava država“ koju su podržavali okorjeli branitelji rasne segregacije 1950-ih i 1960-ih. Također iznosi višestruke tvrdnje o nezakonitom i neustavnom ponašanju koje predstavljaju slučaj za opoziv predsjednika Joea Bidena.

Jezik Abbottova pisma nema modernu paralelu. „Savezna vlada prekršila je ugovor između Sjedinjenih Američkih Država i Država“, piše on, ponavljajući opovrgnutu tvrdnju iz razdoblja prije Građanskog rata, za koju se zalagao robovlasnički Jug, koja je tvrdila da je federalna unija „kompakt“ koji dopušta državama da se odcijepe prema vlastitom nahođenju.

Ovi razvoji događaja podsjećaju na Nullification Crisis iz 1830-ih, uvod u Američki građanski rat. Odgovarajući na neželjene carine koje je donijela savezna vlada, država Južna Karolina izjavila je da ima pravo kao suverena država poništiti carinu unutar svojih državnih granica, zaprijetivši odcjepljenjem ako savezna vlada pokuša intervenirati.

Kriza je zamalo prerasla u rat, s vladom Andrewa Jacksona koja je 1833. usvojila Force Bill kojim je savezna vlada ovlaštena za poduzimanje vojnih akcija protiv države Južne Karoline. Savezna vlada riješila je neposrednu krizu ublažavanjem carina kako bi ispunila zahtjeve Južne Karoline, ali temeljni sukob nastavit će eskalirati sve dok Južna Karolina nije postala prva država koja se odcijepila od Unije u prosincu 1860.

Tvrdnje da je Biden kriv za kriminalno ponašanje jer je navodno odbio provesti američke zakone o imigraciji također su bez presedana. Abbott optužuje Bidena, ali ne za njegove stvarne zločine, poput omogućavanja izraelskog genocida nad Gazom, već za potpuno izmišljene. Prema njegovom pismu, Biden je „odbio provesti“ imigracijske zakone i „čak ih je prekršio“. On je „ignorirao zahtjev Texasa da obavlja svoje ustavne dužnosti“.

Biden je „prekršio svoju prisegu da će vjerno izvršavati imigracijske zakone koje je donio Kongres“ i dao je upute agencijama da „ignoriraju savezne zakone koji nalažu pritvaranje ilegalnih imigranata“. Usvojio je „nezakonitu graničnu politiku“ i uključio se u „nezakonito odbijanje zaštite država“. Biden je ponovno opisan kao „predsjednik koji se ne obazire na zakon“.

Najznačajniji odlomak je posljednji stavak, koji tvrdi da Teksas ima ustavnu osnovu da prkosi saveznoj vlasti kada je u pitanju granica, iako Ustav predviđa izravnu suprotnost – federalnu nadmoć po tom pitanju. Abbott piše:

Neuspjeh Bidenove administracije da ispuni dužnosti nametnute člankom IV, §4 pokrenuo je članak I, §10, klauzula 3, koji ovoj državi zadržava pravo na samoobranu. Iz ovih razloga, već sam proglasio invaziju prema članku I, §10, klauzula 3 kako bih se pozvao na ustavnu ovlast Teksasa da se brani i zaštiti. Ta vlast je vrhovni zakon zemlje i zamjenjuje sve savezne zakone koji su suprotni tome.

Članak I. Odjeljak 10. zapravo je sveobuhvatna tvrdnja savezne, a ne državne vlasti i izjavljuje da nijedna država neće „držati trupe“ ili „sudjelovati u ratu, osim ako nije stvarno napadnuta.“ Tvrdnja da priljev očajnih, gladnih migranata, potaknutih siromaštvom i ugnjetavanjem, predstavlja invaziju, odbacivanje je cijele povijesti Sjedinjenih Američkih Država, čije stanovništvo velikom većinom potječe upravo od takvih migranata, iako uglavnom iz Evrope. Trenutna kampanja protiv „ilegalnih imigranata“, koju su angažirale obje kapitalističke stranke, čak i s različitom retorikom i u različitim količinama, u osnovi je rasistička i šovinistička.

Logika republikanske antimigrantske demagogije najjasnija je u izjavama otvorenih fašista, poput umirovljenog generala Michaela Flynna, nekadašnjeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost i vodećeg propagandista njegovih laži o „ukradenim izborima“. U autorskom tekstu objavljenom u The Western Journalu, Flynn je ustvrdio da „vojno sposobni ljudi dolaze preko granice iz zemalja koje preziru našu naciju“ i da su suci Vrhovnog suda SAD-a presudili u korist Bidenove administracije da „olakša invaziju nacije“ s ciljem „ponovnog osvajanja jugozapada Sjedinjenih Američkih Država od strane Meksika.“

U sažetku politike o proglašenju invazije, Ken Cuccinelli, bivši zamjenik ministra za domovinsku sigurnost pod Trumpom koji nikada nije dobio potvrdu Senata, raspravlja o tome „Kako države mogu osigurati granicu“. Cuccinelli tvrdi da bi pogranične države trebale proglasiti invaziju, odbaciti autoritet saveznih dužnosnika, mobilizirati Nacionalnu gardu i sastaviti međudržavni sporazum o sigurnosti granica. Cuccinelli zanemaruje činjenicu da je Ustavom zabranjeno sklapanje sporazuma između država bez odobrenja savezne vlade.

Cuccinelli također poziva države da daju ovlasti građanima za uhićenja i hvatanje migranata radi deportacije, čime se zapravo stvaraju fašističke bande za lov na migrante.

Logika Abbottova izmišljenog „ustavnog“ argumenta je ili odcjepljenje Teksasa od Sjedinjenih Američkih Država, opoziv i smjena Bidena ili njegovo uhićenje ako nogom kroči u Teksas zbog navodnih zločina protiv te države.

Praktičnost takvog stajališta, s obzirom na ogromnu prisutnost savezne vlade u Teksasu, uključujući više od desetak vojnih baza s desecima tisuća saveznih vojnika, ostaje za vidjeti. Ali Abbott je sigurno izazvao Bidenovu administraciju da provede svoj autoritet.

Nekoliko demokratskih kongresnika iz Teksasa pozvalo je Bidena da odgovori federalizacijom Nacionalne garde Teksasa. Slične akcije poduzete su u nekoliko južnih država, uključujući Arkansas, Alabamu i Mississippi, tijekom razdoblja kada su južnjački guverneri bili posljednji branitelji segregacije.

Bijela kuća nije ohrabrila takve pozive, kojima se Biden protivi, iz dva razloga, zato što bi to dodatno istaknulo pitanje imigracije tijekom predizborne kampanje i zato što nije sigurno da će državni zapovjednici poslušati naredbu o federalizaciji garde.

Štoviše, Bidenova administracija još uvijek nastoji postići dogovor s republikancima u Kongresu koji bi sporazum o masovnoj eskalaciji napada na imigrante zamijenio za jamstva povećanog financiranja rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije u Ukrajini, primarne zabrinutosti demokrata.

Više republikanskih guvernera okupilo se na Abbottovoj strani u ovom sukobu. Među njima su guverneri Aljaske, New Hampshirea, Indiane, Ohija, Virginije, Zapadne Virginije, Tennesseeja, Georgije, Floride, Južne Karoline, Alabame, Mississippija, Louisiane, Arkansasa, Oklahome, Nebraske, Missourija, Iowe, Južne Dakote, Sjeverne Dakote, Wyominga, Montane, Idaha, Utaha i Nevade.

Udruga republikanskih guvernera izdala je izjavu u kojoj je gotovo riječ po riječ reproducirala Abbottov lažni pravni argument. „Autori Ustava SAD-a jasno su dali do znanja da u ovakvim vremenima države imaju pravo na samoobranu, prema članku 4. odjeljka 4. i članku 1. odjeljka 10. stavku 3. Ustava SAD-a“, stoji u priopćenju. „Budući da je Bidenova administracija odustala od svojih ustavnih obveza prema državama, Teksas ima svako pravno opravdanje za zaštitu suvereniteta naših država i naše nacije.“

I vjerojatni republikanski predsjednički kandidat, bivši predsjednik Trump, i predsjednik Predstavničkog doma Mike Johnson također su izdali izjave u kojima podržavaju Abbotta. U izjavi na X-u, bivšem Twitteru, Johnson je rekao: „Zastupnički dom će učiniti sve što je u njegovoj moći da ga [Abbotta] podrži. Sljedeći korak: pozivanje tajnika [Ministarstva domovinske sigurnosti] Mayorkasa na odgovornost.“ Postupak opoziva protiv Mayorkas već je u tijeku.

U geografskom opsegu, države čiji guverneri podržavaju Abbottov prkos uključuju sve države u staroj Konfederaciji osim Sjeverne Karoline, koja ima demokratskog guvernera. Sjeverna Karolina, Kentucky i Kansas stoje kao bastioni predvođeni demokratima usred prostranog terena koji se proteže od Atlantske obale do obale Meksičkog zaljeva, seže prema sjeveru do ruba Velikih jezera i proteže se prema sjeverozapadu sve do granice s Kanadom.

Karta uvelike reproducira rascjep Elektorskog kolegija na posljednjih šest predsjedničkih izbora, s prodemokratskom sjeveroistočnom i zapadnom obalom te dijelom Velikih jezera i jugozapadom odvojenim golemim prorepublikanskim pojasom koji obuhvaća najveći dio kopnenog područja Sjedinjenih Američkih Država, iako manje od polovice stanovništva.

U svom novogodišnjem priopćenju, World Socialist Web Site zabilježio je rastuću podjelu među državama oko isključivanja Trumpa iz glasovanja zbog njegovog poticanja napada na američki Kapitol 6. siječnja 2021., kao i sukoba oko imigracijske politike. Napisali smo:

Intenziviranje sekcijskih sklonosti ugrožava integritet sveobuhvatnog sporazuma nakon Građanskog rata koji je obnovio jedinstvenu federalnu kontrolu nad pojedinačnim državama. Vrijedno je podsjetiti da se 1860. godine Lincoln nije pojavio na glasačkom listiću ni u jednoj od južnih država. Odluka sedam južnih država da se odcijepe i formiraju Konfederacijske Države Amerike, prije Lincolnove inauguracije, pokrenula je događaje koji su nekoliko mjeseci kasnije doveli do izbijanja građanskog rata.

Naravno, sukob koji razdire postojeće političke strukture nije između progresivnih i reakcionarnih frakcija vladajuće klase. Demokrati i republikanci dvije su reakcionarne frakcije korporativne i financijske oligarhije. Koliko god bile jake njihove taktičke razlike, u potpunosti su podređene zajedničkom reakcionarnom planu.