1. Proslava početka Nove godine biti će kratka. Stara je godina otišla u povijest, ali njezine krize traju i biti će sve jače. Na početku 2023. pandemija COVID-19 ulazi u četvrtu godinu kojoj se ne nazire kraj. Rat SAD-a i NATO-a protiv Rusije nastavlja eskalirati. Svjetsko kapitalističko gospodarstvo istovremeno je pogođeno razornom inflacijom i recesijom. Institucije buržoaske demokracije u naprednim kapitalističkim zemljama - prije svega u Sjedinjenim Američkim Državama – se raspadaju. Američki politički sustav hvata se u koštac, s malo uspjeha, s naknadnim potresima koji su proizašli iz pobune 6. siječnja 2021. Desničarski i neofašistički pokreti postojano jačaju diljem svijeta. Dok životni standard radničkih masa globalno pada, klasna borba se pojačava i izmiče kontroli službenih sindikata.

2. Godine 2022. akumulirajući pritisak ovih isprepletenih elemenata svjetske kapitalističke krize dosegao je ekvivalent kritične mase: to jest, dosegnuo je točku u kojoj je dinamika krize nadmašila sposobnost vlada da kontroliraju kretanje prema društvenoj kataklizmi. Vladajuće klase nisu u stanju obuzdati krizu; njihove politike – ekonomske, političke i socijalne – sve su nepromišljenije, pa čak i iracionalnije. Svojim promoviranjem „imuniteta stada“ kao legitimnog odgovora na pandemiju i svojom spremnošću da riskiraju nuklearni rat u sukobu s Rusijom, imperijalističke sile pokazuju ubilački prezir prema životima velike mase svjetskog stanovništva. Samo intervencija radničke klase, naoružane međunarodnim socijalističkim programom, može osigurati čovječanstvu izlaz iz katastrofe koju je stvorio kapitalizam.

Pandemija COVID-19

3. Pojavu varijante Omicron u studenom 2021. pozdravile su kapitalističke vlade, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama pod Bidenovom administracijom, kao izgovor za napuštanje mitigacijskih mjera koje usporavaju širenje COVID-19. Vladina „teorija“ – za koju nije bilo vjerodostojne znanstvene osnove - bila je da će Omicron biti „živo cijepljenje protiv virusa“, čije bi širenje omogućilo određenu razinu imuniteta, a na temelju čega bi koronavirus nestao.

4. Vladajuća klasa zahtijevala je da Amerikanci „nauče živjeti s virusom“, uz lažno obećanje da će postati „endemski“ i ništa opasniji od sezonske gripe. Medijska kampanja promicala je prestanak nošenja maski, testiranja, praćenja kontakata, izolaciju zaraženih pacijenata i sustavnog prijavljivanja slučajeva i smrti. Biden je proglasio da je „pandemija gotova“ i da bi se život mogao vratiti u normalu, razoružavajući stanovništvo pred stalnim opasnostima COVID-19.

5. Ova se priča temeljila na lažima i propagandi. Ignorirao je znanstvenu istinu da ponovne infekcije COVID-19, koje su postale uobičajene, povećavaju rizik od hospitalizacije i smrti zaražene osobe. Kapitalistički masovni mediji praktički nisu obraćali pozornost na dugi COVID i njegov utjecaj na znatan postotak onih koji se zaraze virusom. Lagali su o opasnosti, koju su utvrdili virolozi, da kontinuirana i brza evolucija novih varijanti potkopava učinkovitost cjepiva i imunitet stečen prethodnim infekcijama. Godina je zaključena otkrićem da je američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) drugi put u tri mjeseca zataškao širenje opasne nove podvarijante Omikrona. Inačica XBB.1.5 brzo je postala dominantna diljem SAD-a, nakon što je prvo postala dominantna izazvavši val infekcija i hospitalizacija diljem sjeveroistočne regije.

6. „Živjeti s virusom“ znači prihvatiti zapanjujuće razine smrti, slabosti i umora usred beskrajnih valova infekcija i ponovnih infekcija. Očekivani životni vijek u svijetu opao je prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Više od 10 milijuna djece diljem svijeta izgubilo je roditelja ili primarnog skrbnika zbog COVID-19. Stotine milijuna ljudi boluje od dugog COVID-a, koji može utjecati na gotovo svaki organ u tijelu.

7. Prema procjenama viška smrtnosti, više od 21 milijuna ljudi umrlo je izravno ili neizravno od COVID-19 u tri godine, što je približno jednako ukupnom broju vojnih i civilnih žrtava tijekom četiri godine Prvog svjetskog rata. Nedavna studija o višku smrtnosti koju je provela Svjetska zdravstvena organizacija otkrila je da je COVID-19 bio treći vodeći uzrok smrti u svijetu 2020. i vodeći svjetski uzrok smrti 2021. Bilo je približno 5,1 milijuna viška smrti u svijetu 2022., što čini „blagu“ Omicron varijantu trećim vodećim uzrokom smrti. Vlade su dopustile da se novi virus proširi globalno i postane jedan od najgorih ubojica na svijetu.

8. Samo u SAD-u bilo je 270,000 potvrđenih smrtnih slučajeva od COVID-19 i više od 350,000 smrtnih slučajeva u 2022. godini. Ove smrti su oštro usmjerene prema starijim osobama. Tri četvrtine smrtnih slučajeva od COVID-19 2022. godine, ili 186,000 ljudi, bilo je starije od 65 godina, a postotak raste kako godine idu. Novo maltuzijanstvo zahvatilo je vladajuću klasu, koja sa zapanjujućom ravnodušnošću gleda na smrt starijih. Riječi Scroogea u klasiku Charlesa Dickensa sada su mantra financijske oligarhije: „Ako bi prije umrli, onda će biti najbolje da tako i učine, eda bi se smanjio višak stanovništva.“

9. Do studenog 2022. Kina se pridržavala Zero-COVID politike, odnosno provedbe dobro poznatih javnozdravstvenih mjera potrebnih za zaustavljanje širenja virusa. U prve tri godine pandemije, ova je politika ograničila smrtnost od COVID-19 u Kini na nešto više od 5000, od populacije od 1,4 milijarde, ili 0,1 posto stope smrtnosti u SAD-u tijekom tog vremena. U ožujku i lipnju 2022. strategija Zero-COVID uspješno je zaustavila izbijanje podvarijante Omicron BA.2 u Šangaju, dokazujući da je učinkovita u borbi čak i protiv ove vrlo zarazne varijante.

10. Kineske mjere, koliko god same po sebi bile točne, imale su jednu temeljnu i kobnu grešku: globalna pandemija ne može se zaustaviti na temelju nacionalne strategije. Državne granice ne mogu biti neprobojne. Sprječavanje infiltracije virusa u Kinu bio je Sizifov zadatak. Štoviše, vlade i mediji u velikim kapitalističkim zemljama proveli su agresivnu kampanju tražeći od Kine da napusti svoju Zero-COVID strategiju, na temelju toga da poduzete mjere podrivaju globalnu trgovinu i lance opskrbe – odnosno da su štetne za profitne interese transnacionalnih korporacija. Apple, Nike i druge velike korporacije zaprijetile su preseljenjem svojih proizvodnih pogona u druge zemlje.

11. Kao odgovor na te ekonomske i geopolitičke pritiske, početkom studenog vladajuća Kineska Komunistička Partija (CCP) napustila je Zero-COVID. U razdoblju od mjesec dana ukinula je sve karantene, masovna testiranja, praćenje kontakata, protokole karantene i izolacije te ograničenja putovanja.

12. U samo prva tri tjedna prosinca, procjenjuje se da je 248 milijuna ljudi zaraženo COVID-19 u Kini, 100 puta više od broja zaraženih u prve tri godine pandemije. Očekuje se da će većina od 1,4 milijarde Kineza biti zaražena do ožujka 2023. Procjene broja ljudi koji će umrijeti kreću se od 1 do 2 milijuna. Bolnice u gradovima diljem Kine prepune su pacijenata, a mrtvačnice obustavljaju pogrebne usluge kao odgovor na poplavu tijela. Vjeruje se da tisuće ljudi umiru svaki dan diljem zemlje.

13. Ukidanje Zero-COVID-a u Kini i usvajanje politike „vječnog COVID-a“ označava novu i potencijalno još opasniju fazu u pandemiji. Znanstvenici su upozorili da masovna infekcija povećava vjerojatnost razvoja novih varijanti. Svjetske kapitalističke vladajuće elite igraju ruski rulet s društvom, povećavajući opasnost da zaraznija, imunološki otpornija i smrtonosnija varijanta pokrene još smrtonosniji globalni val infekcija.

14. Ne postoji presedan u modernoj povijesti da vlade koje nisu otvoreno fašističke provode politike za koje se zna da će rezultirati masovnim obolijevanjem i smrću. Ali to je upravo ono što su sve kapitalističke države učinile tijekom pandemije.

15. Odgovor na pandemiju ne može ostaviti nikakvu sumnju da kapitalističke vlade neće drugačije reagirati na još veću prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene. Čak ni opasnost od masovnog izumiranja neće odvratiti vladajuće elite od njihove destruktivne jurnjave za korporativnim profitom i osobnim bogatstvom. Prošle godine došlo je do velikog intenziviranja klimatske krize, uključujući strašne poplave u Pakistanu i u većem dijelu Afrike, razorne suše u Evropi, Kini i istočnoj Africi, uragan Ian i snježne oluje ili ciklon bombe u Sjedinjenim Američkim Državama i druge ekstremne vremenske prilike diljem svijeta. Znanstvenici su upozorili da će klimatske promjene nastaviti pogoršavati globalnu krizu hrane, ubijati milijune ljudi, raseljavati još stotine milijuna i povećavati vjerojatnost budućih pandemija.

Rat SAD-a NATO-a protiv Rusije

16. Rat SAD-a i NATO-a protiv Rusije je prekretnica u napredovanju do Trećeg svjetskog rata. Suštinski uzrok i priroda rata nije određena time koja je zemlja „prva ispalila metak“, već socioekonomskim i geopolitičkim interesima klasa koje kontroliraju zemlje uključene u sukob. Ukrajinu je njezina korumpirana kapitalistička oligarhija stavila na raspolaganje američkom i evropskom imperijalizmu u proxy ratu. Njegov cilj je poraz Rusije, u svrhu 1) komadanja ove goleme zemlje i osiguranja kontrole nad njezinim golemim zalihama kritičnih prirodnih resursa, 2) uklanjanja svih prepreka imperijalističkoj dominaciji, pod okriljem Sjedinjenih Američkih Država nad Evroazijskim potkontinentom; i 3) dovršetka okruživanja Kine i njezinog podčinjavanja, kombinacijom ekonomskih i vojnih mjera, američkom imperijalizmu.

17. Propaganda kapitalističkih medija, izgrađena oko tvrdnje o „neprovociranoj invaziji“ Rusije na Ukrajinu 24. veljače 2022., temelji se na lažima, poluistinama i potiskivanju vitalnih informacija. Odvaja sukob od cijele njegove prethodne povijesti i proteklih 30 godina ratova i invazija pod vodstvom SAD-a.

18. Sjedinjene Američke Države su na raspuštanje Sovjetskog Saveza 1991. gledale kao na priliku da iskoriste svoju vojnu moć za uspostavu dominacije bez premca diljem svijeta. Raspuštanje Sovjetskog Saveza glorificirali su propagandisti imperijalizma kao „unipolarni trenutak“ u kojem će SAD diktirati „Novi svjetski poredak“ u interesu Wall Streeta. Strateški dokument Pentagona iz 1992. proglasio je da se američka strategija mora temeljiti „na sprječavanju pojave bilo kakvog potencijalnog budućeg globalnog konkurenta.“

19. Ista vlada koja sada osuđuje Rusiju za „genocid“ u Ukrajini uništila je čitava društva i ubila stotine tisuća u svom projektu globalnog osvajanja. Nakon prvog rata protiv Iraka 1990.-1991., pokrenutog u zadnjoj godini USSR-a, uslijedilo je raspadanje Jugoslavije tijekom 1990-ih, što je kulminiralo ratom protiv Srbije 1999. Iste imperijalističke sile koje sada inzistiraju na teritorijalnom integritetu Ukrajine i traže povratak Krima nisu imale nimalo grižnje savjesti oko toga da Kosovo istrgnu iz Srbije.

20. Napadi od 11. rujna 2001. iskorišteni su za proglašavanje „rata protiv terorizma“ i onoga što je predsjednik George W. Bush nazvao „ratovima 21. stoljeća.“ SAD su napale Afganistan 2001. i povele drugi rat protiv Iraka 2003. Zatim su, pod Obaminom administracijom, povele rat protiv Libije i orkestrirale građanski rat u Siriji 2011. Svaki od tih ratova bio je opravdan na ovaj ili onaj način na temelju toga da se SAD borio za „demokraciju“ i „slobodu“ protiv jednog ili drugog vraga koji je morao biti svrgnut.

21. Međutim, krvoproliće koje je orkestrirao i vodio američki imperijalizam nije uspjelo postići svoj cilj: nenadmašnu kontrolu nad Bliskim istokom, središnjom Azijom i evroazijskim kopnom. Američki geopolitički stratezi počeli su sve više raspravljati o nužnosti izravnog sukoba s Rusijom kao uvod u sukob s Kinom. U kolovozu 2021., kada je Biden najavio povlačenje američkih trupa iz Afganistana, ustvrdio je da završava „vječni rat“. Sada je očito da je to bila priprema za rat protiv Rusije – koji je obećao nastaviti „koliko god bude potrebno“.

22. SAD i evropske sile potakle su ovaj rat kroz desetljeća širenja NATO-a na istok, sve do granica Rusije. U godinama koje su prethodile invaziji, osobito nakon puča u Ukrajini 2014. godine koji su orkestrirali SAD i kojim je svrgnuta proruska vlada, SAD i NATO su usmjerili desetke milijardi dolara vrijednog oružja u Ukrajinu, koja je pretvorena u članicu NATO u svemu osim u imenu.

23. Bivša njemačka kancelarka Angela Merkel izlanula je istinu kada je prošlog mjeseca za Die Zeit rekla: „Sporazum iz Minska iz 2014. [nakon državnog udara u Ukrajini] bio je pokušaj da se Ukrajini da vremena. Ona je iskoristila ovo vrijeme da ojača, kao što vidite danas.“

24. Planovi za rat protiv Rusije operacionalizirani su 2022. Sedam tjedana prije izbijanja rata, WSWS je upozorio:

Nova godina počinje s Bidenovom administracijom koja predvodi bezobzirno jačanje vojske uz podršku NATO-a u Ukrajini, potičući desničarsku ukrajinsku vladu da rasporedi 125,000 vojnika na svoju granicu s Rusijom i upozorava ruskog predsjednika Vladimira Putina da SAD neće „prihvatiti ničiju crvenu liniju.“ Daleko od obuzdavanja ukrajinskog režima, čini se da Bidenova administracija namjerava potaknuti vojni sukob. U prosincu je demokratski senator Chris Murphy zaprijetio da „Ukrajina može postati sljedeći Afganistan za Rusiju ako Rusija odluči krenuti.“

25. Kao i u svakom ratu koji vode Sjedinjene Američke Države i njihovi suučesnici u NATO-u, postoje beskrajne tvrdnje da je sukob s Rusijom borba za obranu demokracije. Ali u medijima se ne može naći nikakvo spominjanje ekonomskih interesa koji su u pozadini djelovanja imperijalističkih sila. Ovo je pitanje detaljno ispitano od strane Svjetske socijalističke web stranice u detaljnom članku objavljenom 22. svibnja 2022. pod naslovom „Kritični resursi, imperijalizam i rat protiv Rusije“. Objašnjava:

Rusija je najveća država na svijetu. Iako je njezino gospodarstvo relativno malo u usporedbi s imperijalističkim silama, njezina se kopnena masa prostire na dva kontinenta ukupne veličine 6.6 milijuna mi². Drugoplasirani, Kanada (3.8 mi²), Kina (3.7 mi²) i SAD (3.6 mi²) značajno zaostaju po veličini. Samo Rusija čini 11 posto cjelokupne svjetske kopnene mase.

U ovoj golemoj zemlji nalazi se niz važnih minerala i resursa.

Rusija proizvodi otprilike 40 posto prirodnog plina u EU i gotovo 12 posto svjetske nafte. Rusija je također drugi najveći vlasnik zaliha ugljena u svijetu, 175 milijuna tona. Ti resursi igraju ključnu ulogu u sukobu koji je u tijeku. Usred pooštravanja globalnih zaliha energije, ovi su resursi glavna prepreka američkom imperijalizmu na globalnoj razini, ali posebno u nastojanju da se bori protiv uspona Kine…

Osim ugljikovodika, Rusija sadrži ogromne količine osnovnih metala. Rusija je s 25 milijardi tona rezerve željeza treća zemlja u svijetu. Rusija drži drugu najveću rezervu zlata (6,800 tona) i skoro je izjednačena na petom mjestu u srebru. Zemlja je također najveći proizvođač dijamanata, proizvodeći u prosjeku oko trećinu svjetskih dijamanata u posljednjem desetljeću.

Iako svaki od ovih resursa zaslužuje pozornost u razumijevanju geostrateških ambicija Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika, ovaj se članak bavi manje poznatim aspektom globalne politike resursa: kritičnim mineralima. Ključni minerali odnose se na mnoštvo metala i minerala koji su sve važniji za globalnu proizvodnju za koje se očekuje da će tijekom sljedeća dva desetljeća eksplodirati u potražnji. Rusija se nalazi na značajnim izvorima raznolikog niza kritičnih minerala za koje SAD vjeruju da će biti presudni za globalnu ekonomsku i političku moć u 21. stoljeću.

26. Na temelju pažljivog pregleda ruskih strateških resursa, članak je zaključio:

Razbijanje Rusije i dominacija američkog kapitala bila bi strateška odskočna daska u naporima američke vladajuće klase da nametne „novo američko stoljeće“ kroz širu podređenost Kine i Evroazije svojim ciljevima. Resursi igraju ulogu u tome. Usred trajne potrebe za naftom i prirodnim plinom, kao i brzo rastuće potrebe za ključnim metalima, na Rusiju se gleda kao na vitalnu kopnenu masu s golemim nizom bogatstava.

27. Imperijalistički karakter rata koji vodi NATO ne opravdava rusku invaziju na Ukrajinu, a kamoli da joj daje progresivan karakter. Na internetskom skupu protiv rata koji je 10. prosinca 2022. održala International Youth and Students for Social Equality, Međunarodni odbor Četvrte Internacionale nedvosmisleno je osudio postupke Putinovog režima:

Bez obzira na središnju odgovornost saveza SAD-a i NATO-a u raspirivanju rata, ruska invazija Ukrajine 24. veljače 2022. bila je reakcionarna i očajnička akcija koju je poduzeo Putinov režim, djelujući u ime vladajuće kapitalističke oligarhije koja je došla u vlast nakon raspada Sovjetskog Saveza u prosincu 1991.

Napori Putinovog režima da opravda rat pozivajući se na reakcionarno nasljeđe carizma i neostaljinistički nacional-šovinizam predstavljaju prezira vrijednu povijesnu regresiju. Provokacije NATO-a ne bi bile uspješne da Putinov režim nije rezultat potpunog odbacivanja dalekovidnih demokratskih načela na kojima je 1922. utemeljen Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, pet godina nakon Oktobarske revolucije. Boljševička vlada, predvođena Lenjinom i Trockim, osnovala je USSR kao dobrovoljnu uniju, te se ustavom zalagala za demokratsku ravnopravnost svih nacionalnih i etničkih skupina. Namjerno poticanje nacionalnog šovinizma u Rusiji – koji svoj otvoreno fašistički pandan nalazi u Ukrajini – stvorilo je ideološke preduvjete za bratoubilački sukob između ljudi obiju pogođenih zemalja.

Kada se stavi u povijesnu perspektivu, rat SAD-a i NATO-a u Ukrajini ponovno dokazuje nužnost okončanja kapitalizma i sustava nacionalne države u koji je on ugrađen. Rat je zapravo samo jedna manifestacija kobne nespojivosti kapitalističkog privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i podjele svijeta na neprijateljske nacionalne države s progresivnim razvojem, pa i opstankom čovječanstva.

28. Rat je još jedna tragična posljedica raspada USSR-a. Sve tvrdnje Gorbačova, Jeljcina i njihovih pristaša unutar privilegirane nomenklature srednje klase o spektakularnim dobrobitima koje bi proizašle iz obnove kapitalizma opovrgnute su događajima u proteklih 30 godina. Umjesto mira, prosperiteta i demokracije, odricanje od cjelokupnog nasljeđa i monumentalnih društvenih i kulturnih postignuća Oktobarske revolucije proizvelo je bratoubilačke ratove, masovno siromaštvo i autokratske režime.

29. Kijevski i moskovski režimi, oba produkti raspada Sovjetskog Saveza, svoju ideološku inspiraciju crpe iz septičkih jama političke reakcije. Fašist Stepan Bandera, vođa Organizacije ukrajinskih nacionalista, koja je surađivala s nacistima u masovnom ubijanju Židova i Poljaka tijekom Drugog svjetskog rata, sada je počašćen kao utemeljitelj Ukrajine. Sa svoje strane, Putin je utjelovljenje političkog i društvenog tipa koji je Lenjin, imajući na umu Staljina, opisao 1922. kao „onaj pravi ruski čovjek, velikoruski šovinist, u suštini nitkov i tiranin, kakav je tipični ruski birokrat.“ [Sabrana djela, sv. 36]

30. Među najreakcionarnijim posljedicama proxy rata bila je normalizacija nuklearnog oružja kao legitimnog instrumenta geopolitičkog sukoba. Opetovana tvrdnja da se sile NATO-a neće „odvratiti“ mogućom uporabom nuklearnog oružja može samo značiti da su odlučni nastaviti svoj rat do potpune pobjede nad Rusijom i, kada dođe vrijeme, pobjede nad Kinom, čak i ako to znači riskirati živote milijardi ljudi.

31. Kako rat ulazi u svoju drugu godinu, logika vojne eskalacije neumitno se nastavlja, potaknuta potrebom da se postigne odlučujući proboj, temeljena na nerealnim ciljevima i katastrofalnim pogrešnim procjenama. Opasna putanja rata prikazana je u novogodišnjem napadu Ukrajine na zgradu u Donjecku u kojoj su bili smješteni ruski vojnici, ubijajući desetine, a možda i stotine novaka. Ovaj masovni napad dogodio se samo tjedan dana nakon putovanja ukrajinskog predsjednika Zelenskog u SAD, čija je svrha bila osigurati dodatno oružje i vojnu potporu.

32. Napad 1. siječnja izveden je projektilima ispaljenim naprednim topništvom HIMARS koje su isporučile Sjedinjene Američke Države. S obzirom na zapovjednu ulogu SAD-a u vođenju rata i sofisticiranost ovog raketnog sustava, nesumnjivo je da je napad odobrila Bidenova administracija, te da su američki vojni tehničari bili izravno uključeni u gađanje ruskih vojnika i lansiranje projektila.

33. Nije jasno nastoji li Bidenova administracija izazvati drastičan ruski odgovor ili vjeruje da će Putinov režim izbjeći eskalaciju rata s NATO-om. Ali bilo zbog namjerne provokacije ili netočne procjene ruske politike, Bijela kuća preuzima rizike koji bi mogli dovesti do globalne katastrofe. SAD i druge velike NATO sile, koristeći Ukrajince kao topovsko meso i pijune, odlučne su postići vojnu pobjedu i traže ni manje ni više nego rusku kapitulaciju. Kao što je Financial Times, glavni organ britanskog financijskog kapitala, izjavio u uvodniku objavljenom 2. siječnja: „Uspjesi Ukrajine na bojnom polju ne znače da njezini saveznici mogu smanjiti potporu... Niti je ovo vrijeme za razmišljanje o prekidima vatre ili pregovorima.“

34. Ostale velike imperijalističke sile također se pripremaju za svjetski rat. Ogromni vojni proračuni koje su prošle godine usvojili Njemačka i Japan su ratni proračuni. I dok su glavne sile trenutačno ujedinjene u sukobu s Rusijom i Kinom, kao što je istaknuto na internetskom skupu IYSSE: „NATO savez i pomoćni vojni paktovi koji uključuju zemlje u Aziji i Aziji-Pacifik ne čine braću nego jazbinu imperijalističkih lopova i koljača. Logika međuimperijalističkih suparništava dovest će u ne tako dalekoj budućnosti do oštrih sukoba među današnjim privremenim saveznicima. Neprijateljstva iz prošlosti, kao na primjer između Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, neizbježno će se ponovno pojaviti.“

Juriš na Kapitol 6. siječnja i kriza američke demokracije

35. Nepromišljenost vanjske politike SAD-a ne može se razumjeti samo u odnosu na geopolitičke interese američkog imperijalizma. Središnji čimbenik je ekstremna unutarnja kriza unutar samih Sjedinjenih Američkih Država. Usprkos svim svojim snovima o globalnom osvajanju, američka vladajuća klasa upravlja političkim sustavom koji sve više ne funkcionira. Još od krize opoziva Clintona 1998.-99. i intervencije Vrhovnog suda 2000. da se zaustavi prebrojavanje glasova i dodijeli predsjednički položaj Georgeu W. Bushu, Međunarodni odbor je upozoravao da se američka vladajuća klasa kreće prema diktatorskim oblicima vladavine.

36. Ovaj dugotrajni proces antidemokratske degeneracije kulminirao je 6. siječnja 2021. u pokušaju Donalda Trumpa da izvede fašistički udar kako bi blokirao prijenos vlasti i uspostavio predsjedničku diktaturu. Ovaj udar je imao podršku većine Republikanske stranke i značajnih elemenata unutar vladajuće klase i vojno-državnog aparata.

37. Tijekom prošle godine, Povjerenstvo Zastupničkog doma koje je istraživalo 6. siječnja održalo je niz saslušanja, koja su dokazala: 1) Da se Trump urotio da vodi i usmjerava državni udar; i 2) Puč je bio vrlo blizu uspjeha. Saslušanja su zaključena u prosincu prosljeđivanjem Ministarstvu pravosuđa kako bi Trump bio uhićen i optužen za „urotu za poticanje ili pomaganje pobune“.

38. Međunarodni institut za strateške studije (IISS) ukazao je na krhkost američke politike u svom godišnjem Strateškom istraživanju za 2022. godinu. Tamo piše:

Iako je Trumpova zavjera propala, smjelost nastojanja nagovijestila je revoluciju u svijesti i očekivanjima o tome hoće li budući izborni rezultati biti odbačeni i poništeni. Takav je ishod zamisliv samo zbog izvanredne razine političke polarizacije koja pokreće ponašanje među političkim elitama u Washingtonu i u državnim prijestolnicama diljem SAD-a 2021.–22., i zato što su sami Amerikanci postali društveno i politički diferenciraniji jedni od drugih nego bilo kada u nedavnom sjećanju...

Postoji akademska rasprava o tome mogu li se SAD suočiti s građanskim ratom u narednom desetljeću. Odgovor može ovisiti o definicijama. Nasilje se ponovno pojavilo kao istaknuto obilježje američke politike.

39. Trump nipošto ne predstavlja jedinu prijetnju fašističkog autoritarizma u američkoj politici. Republikanska stranka u velikoj mjeri odbacuje tradicionalne demokratske norme i nastoji stvoriti autoritarnu državu koja će nemilosrdno suzbijati političku opoziciju, što pokazuje pojava osoba poput guvernera Floride Rona DeSantisa. Odluka Vrhovnog suda da poništi Roe protiv Wadea pokrenula je val antidemokratskih državnih zakona koji kriminaliziraju pobačaj. Lokalna policija nastavlja ubijati više od 1000 ljudi svake godine. A u pozadini svih ovih manifestacija erozije demokracije postoji kontinuirani rast mašinerije domaće represije: masivne agencije za nadzor i represiju poput NSA-e i FBI-a, i njihovih pandana u svakoj državi i većem gradu.

40. Slom demokracije i rastući politički utjecaj krajnje desnih i fašističkih pokreta globalni je fenomen. U Italiji su u listopadu na vlast došla Braća Italije (FdI), nasljednici fašističkog Talijanskog socijalnog pokreta i fašističkog diktatora Benita Mussolinija, na čelu s premijerkom Georgiom Meloni. U Francuskoj je neofašistička kandidatkinja Marine Le Pen osvojila 45 posto glasova u drugom krugu izbora protiv Emmanuela Macrona u ožujku. U Njemačkoj, gdje je nacistička diktatura bila odgovorna za najgore zločine 20. stoljeća, racija je u prosincu razotkrila fašističku terorističku zavjeru za preuzimanje vlasti vojnom silom. Pokret „Reichsbürger“ ima bliske veze s krajnje desnom Alternativom za Njemačku (AfD), a neonacistički pokret ima intimne veze unutar obavještajnog i vojnog aparata.

41. Diljem Evrope, fašističke stranke su politički legitimizirane, pružajući kritičnu političku potporu promicanju militarizma, napuštanju javnozdravstvenih mjera, napadima na imigrante i izbjeglice, i, iznad svega, pripremama za sukob s radničkom klasom.

42. Značenje fašizma kao odgovora vladajućih klasa na prijetnju socijalističke revolucije utvrđeno je povijesnim iskustvom. Mussolinija i njegove trupe fašista 1922. na vlast je postavila talijanska buržoazija kako bi nasilno ugušila pokret radničke klase. Hitler i njegovi nacisti iskorišteni su, s još većom brutalnošću, za istu svrhu u Njemačkoj. Oblici koje su poprimili fašistički pokreti razlikuju se od zemlje do zemlje. U nekim slučajevima, kao u Njemačkoj i Italiji, postigli su gotovo apsolutnu kontrolu nad kapitalističkom državom. U drugima – i zapravo češće – fašističke organizacije djelovale su kao pomoćni paravojni instrumenti državne represije, pomažući (kao što su to učinili, na primjer, u Španjolskoj, Argentini, Čileu, Indoneziji) vojsci i policiji u krvavom poslu državno dirigirane kontrarevolucije.

43. U sadašnjoj situaciji, pritisak objektivne krize tjera vladajuću elitu da napusti demokratske oblike vladavine i zada preventivni udarac nadolazećem pokretu radničke klase.

Ekonomska kriza američkog i svjetskog kapitalizma

44. Ekstremna politička nestabilnost potaknuta je, u konačnoj analizi, sve nestabilnijom gospodarskom i financijskom situacijom. Središnji element politike vladajuće klase tijekom posljednja tri desetljeća bilo je ulijevanje sve većih iznosa likvidnosti na tržišta. To je počelo nakon „Volckerovog šoka“ 1979. godine – razdoblja kada su američke Federalne rezerve pod vodstvom Paula Volckera oštro podigle kamatne stope kako bi proizvele recesiju i potaknule nezaposlenost. Dugotrajno razdoblje niskih kamatnih stopa koje je uslijedilo, počevši od 1990-ih i produživši se kroz prva dva desetljeća 20. stoljeća, usmjerilo je novac na financijska tržišta i potaknulo rast vrijednosti dionica.

45. Američka vladajuća klasa odgovorila je na ekonomski i financijski slom 2008. spašavanjem Wall Streeta. Državni dug je gotovo preko noći udvostručen kako bi se financirala kupnja stotina milijardi dolara špekulativne imovine od strane Federalnih rezervi. To se ponovilo u još većoj mjeri 2020. tijekom prvih mjeseci pandemije COVID-19, podižući vrijednosti dionica na rekordne razine usred masovne smrti i socijalne bijede.

46. ​​Politika vladajuće klase, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, bila je napuhati financijsku imovinu putem tiskanja novca, dok su držali plaće niskima kroz suzbijanje klasne borbe. Bogatstvo – korporativne i financijske elite, ali i značajnih dijelova više srednje klase – bilo je sve više odvojeno od stvarnog procesa proizvodnje.

47. Najekstremniji oblik ove spekulativne manije dogodio se na tržištu kriptovaluta, fiktivne valute za fiktivni kapital, čija je vrijednost eksplodirala u desetljeću nakon krize 2008. godine. Cijena Bitcoina, koji je stvoren 2009., porasla je na više od 64,000 USD na vrhuncu 2021. U studenom 2021. ukupno kripto tržište – uključujući Bitcoin i druge – doseglo je vrhunac na više od 3 trilijuna USD, održavano golemom infuzijom gotovine u cjelokupno financijsko tržište.

48. Tijekom prošle godine ova je politika dospjela u slijepu ulicu. Svjetsko gospodarstvo pogođeno je najvišim razinama monetarne inflacije u četiri desetljeća, proizvodom tiskanja novca središnjih banaka, pojačanog utjecajem pandemije i rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije na globalne opskrbne lance.

49. Predvođene američkim Federalnim rezervama, središnje banke odgovorile su najoštrijim povećanjem kamatnih stopa od ranih 1980-ih. Mjere poduzete kao odgovor na inflaciju samo pogoršavaju ekonomsku krizu dok pojačavaju socijalne napetosti koje proizvode porast klasne borbe.

50. Podizanje stopa već je imalo značajan utjecaj na financijska tržišta. Burza NASDAQ pala je gotovo 35 posto tijekom godine, dok je S&P 500 pao 20,6 posto, a Dow Jones 9,5 posto. Tržišna vrijednost tvrtki poput Tesle, Googlea, Amazona, Microsofta i mnogih drugih koje su napredovale na špekulacijama naglo je pala. Ukupna vrijednost tržišta kriptovaluta pala je za više od 60 posto, s 2,3 trilijuna dolara na nešto više od 800 milijardi dolara. Uhićenje u prosincu Sama Bankman-Frieda, osnivača propale burze kriptovaluta FTX, samo je najogoljeniji izraz deflacije spekulativne manije financijskog kapitala.

51. Sve je više naznaka da će svjetsko gospodarstvo ući u recesiju 2023. U listopadu je Međunarodni monetarni fond projicirao da će globalni rast ove godine pasti na 2,7 posto, što je najniža razina rasta od 2001., isključujući krizu 2008.-09. i početnu godinu pandemije. Ova se procjena čini pretjerano optimističnom. U studenom, The Economist je napisao da je globalna recesija 2023. „neizbježna“, navodeći utjecaj „permakrize“ uzrokovane geopolitičkim sukobom, rastućim cijenama roba i „gubitkom makroekonomske stabilnosti“ zbog rastućih kamatnih stopa.

52. Sa stajališta vladajuće klase, utjecaj povećanja kamatnih stopa na tržište dionica smatra se nužnim zlom za postizanje važnijeg strateškog cilja: suzbijanje otpora radničke klase zapanjujućem padu njezinog životnog standarda tijekom prošle godine. U kolovozu, kada je predsjednik Fed-a Jerome Powell najavio da neće biti odustajanja od povećanja kamatnih stopa, naglasio je da je neophodno stvoriti „mekše uvjete na tržištu rada“ – to jest, stvoriti masovnu nezaposlenost – koja bi „donijela bol kućanstvima i poduzećima.“

53. Naglo rastuća inflacija imala je razoran utjecaj na životne uvjete radnika diljem svijeta. Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO), realne plaće pale su za gotovo 1 posto u 2022., što je prvi takav globalni pad u desetljećima. U Europskoj uniji, gdje je međugodišnja inflacija u listopadu 2022. dosegnula 11,5 posto, realne su plaće pale za nevjerojatnih 2,4 posto u prvoj polovici 2022. u odnosu na prethodnu godinu.

54. Kako su realne plaće padale, produktivnost rada je nastavila rasti, što ukazuje na to da izrabljivanje radničke klase doseže neviđene razine. Kao rezultat toga, korporativni analitičari se boje da će štrajkovi i društveni prosvjedi dominirati 2023. godine, kako u naprednim zemljama tako i u zemljama u razvoju. Bloombergova zakonska analiza američkih industrijskih odnosa napominje da će „najmanje 150 velikih sindikalnih ugovora isteći sljedeće godine, potencijalno najavljujući nove radničke nemire usred sve veće inflacije i rastućih korporativnih profita. Ugovori koji istječu predstavljaju najmanje 1,6 milijuna radnika, više od stanovništva Philadelphije.“

Nastajanje globalne ofenzive radničke klase

55. Rast cijena ubrzao je temeljne procese koji pokreću rast klasne borbe diljem svijeta. Dugi period prisilne stagnacije kroz mehanizam sindikalnog aparata nailazi na masovna protivljenja. U državi za državom dolazi do obnove militantnosti radničke klase. „Zakoni povijesti“, kako je jednom napisao Trocki, „moćniji su od birokratskog aparata.“

56. Glavni čimbenik u rastu socijalnih nemira bili su sve veći troškovi života, uključujući skok cijena osnovnih životnih namirnica. Prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), cijena pšenice porasla je 80 posto između travnja 2020. i prosinca 2021. kako je globalna pandemija COVID-19 uzela maha, što je rezultiralo najvišom razinom cijene hrane od 1970-ih. Cijene pšenice skočile su 37 posto, a kukuruza 21 posto u 2022. Fjučersi pšenice su 80 posto više nego prije šest mjeseci, a kukuruz je porastao 58 posto.

57. U Šri Lanki, demonstracije protiv vlade započele su krajem ožujka i nastavile se kroz travanj i svibanj, kulminiravši u tri opća opća štrajka koji su prisilili predsjednika Gotabhaya Rajapaksea na ostavku, koji je pobjegao iz zemlje. Veliki prosvjedi usredotočeni na cijene hrane i goriva također su održani u Ekvadoru, Peruu, Libanonu, Pakistanu i drugim zemljama.

58. U Turskoj je u prosincu i siječnju održan niz divljih štrajkova u kojima su sudjelovali , radnici u čeličani, papirničari, obućari, radnici u željezarama i građevinski radnici.

59. U Iranu su prosvjedi protiv vlade započeli u rujnu nakon smrti Mahse Amini, koju je uhitila Guidance Patrol moralna policija zbog navodnog kršenja zakona o obveznom nošenju hidžaba. Početni prosvjedi uključivali su prvenstveno slojeve srednje klase motivirane neprijateljstvom prema buržoasko-klerikalnom režimu ajatolaha Khameneija. Američki imperijalizam također nastoji iskoristiti domaću krizu u Iranu za promicanje vlastitih interesa na Bliskom istoku.

60. U prosincu su slojevi iranske radničke klase, uključujući petrokemijske radnike, radnike u čeličani i cementari te vozače autobusa, sudjelovali u trodnevnom „nacionalnom štrajku“ kao dijelu demonstracija. Razvoj prosvjeda u progresivnom smjeru – suprotstavljanje buržoaskoj vladi u Iranu bez potpore operacijama promjene režima američkog imperijalizma - ovisi o izgradnji trockističkog vodstva u radničkoj klasi.

61. Inflacija ima ogroman utjecaj na razvoj klasne borbe u Africi. Dvadeset tri od 54 afričke zemlje ovise o Rusiji i Ukrajini za više od polovice uvoza jedne od svojih osnovnih roba. Rast cijena pogoršava glad u uvjetima u kojima većina afričkih zemalja ne pruža nikakvu socijalnu zaštitu. Utjecaj je posebno ekstreman u zemljama koje uvoze većinu svoje hrane i gdje su ekonomski učinci COVID-19 najteže pogođeni, uključujući Nigeriju, Keniju, Ganu, Ruandu i Egipat. Očekuje se da će broj ljudi koji se suočavaju s glađu u Africi dosegnuti više od 500 milijuna od 1,2 milijarde ljudi na tom kontinentu.

62. Diljem Afrike, radnici su ušli u borbu unatoč naporima sindikalnog aparata. Kenijski zdravstveni radnici oglušili su se o sudski nalog i stupili u štrajk 9. prosinca. U Nigeriji su također štrajkovali sveučilišni predavači, vozači autobusa i državni službenici. Od posebnog je značaja bio štrajk rank-and-file vozača autobusa u Lagosu u Nigeriji, koji je prkosio sindikalnim birokracijama u službenom sindikatu, Nacionalnom sindikatu radnika u cestovnom prometu.

63. Južnoafrička Republika također je vidjela štrajkove u rasponu od Makro radnika koji su štrajkali zbog plaća do otpuštenih južnoafričkih radnika opskrbe električnom energijom u Eskomu, koji su štrajkali tražeći povratak na posao. U Južnoj Africi, obični radnici sukobljavaju se s birokracijom Kongresa južnoafričkih sindikata, koji je u tripartitnom savezu s buržoaskim Afričkim nacionalnim kongresom i staljinističkom Južnoafričkom komunističkom partijom. Tisuće južnoafričkih vladinih službenika sudjelovale su u prosvjedima diljem zemlje u studenom tražeći povećanje svojih plaća od 10 posto. To je dovelo do jednodnevnog općeg štrajka javnog sektora.

64. Latinska Amerika, koja je prije tri godine bila pozornica za masovne pobune protiv društvene nejednakosti i pokvarenih političkih režima u regiji, svjedočila je novom valu klasne borbe 2022. Potaknuta općim štrajkovima lučkih radnika,mehaničara, učitelja, medicinskih sestara, transportnih radnika i drugih, Argentina je zabilježila više od 9,000 uličnih prosvjeda u 2022., što je čini godinom s najvećim brojem „piquetes“ u povijesti zemlje. U Brazilu je val borbe za plaće u prvoj polovici godine rezultirao sa 75 posto više štrajkova i dvostruko više prekinutih radnih sati nego u istom razdoblju godinu ranije.

65. Masovni prosvjedi protiv sve većih troškova života eksplodirali su u brojnim zemljama Latinske Amerike, posebno nakon ekonomskih šokova izazvanih ratom koji su potaknuli SAD i NATO u Ukrajini, udaljenoj više od 6000 milja. Obje otvoreno desničarske vlade - poput onih Ariela Henryja na Haitiju i Guillerma Lassa u Ekvadoru – i one pseudo-ljevičarske „pink tide“ – poput Pedra Castilla u Peruu i Gabriela Borica u Čileu - odgovorile su na ove demonstracije s brutalnom državnom represijom.

66. U Evropi je francuska vlada predsjednika Emmanuela Macrona bila potresena nizom štrajkova radnika u naftnim rafinerijama. Nakon što je zaprijetio rekviriranjem štrajkača kako bi ih prisilio da se vrate na posao, Macron je na kraju osigurao usluge sindikata CGT-a u gušenju ofenzive. Zbivanja u Njemačkoj obilježila je i radikalizacija radničke klase, koja je došla do izražaja u nizu štrajkova. U jesen je sindikat metalaca IG Metall bio prisiljen pozvati stotine tisuća radnika na štrajk upozorenja kako bi obuzdao rastući bijes radnika zbog učinaka inflacije i ratne politike njemačke vlade. Ostali značajni štrajkovi dogodili su se u sektoru medicinskih sestara i zrakoplovstvu tijekom cijele godine te među lučkim radnicima ljeti.

67. U Ujedinjenom Kraljevstvu, željeznički radnici, radnici na pristaništima, telekomunikacijski radnici, dostavljači pošte i drugi dijelovi radničke klase sudjelovali su u nizu borbi koje su odigrale veliku ulogu u destabilizaciji britanske vlade, koja je vidjela tri premijera tijekom jedne godine po prvi put od 1924. Godina završava sindikatima koji nastoje ograničiti sve veće zahtjeve za općim štrajkom u onome što su mediji nazvali novom „zimom nezadovoljstva“ u Britaniji.

68. U Australiji su industrijske akcije dosegle razine neviđene više od desetljeća, unatoč pokušajima sindikalnog aparata da ograniči i podijeli štrajkove. Nakon izbora Albanese laburističke vlade u svibnju 2022. uslijedio je porast štrajka medicinskih sestara, učitelja, željezničkih, pomorskih i transportnih radnika i drugih protiv nepodnošljivog opterećenja i pada plaća zbog inflacije. Odgovor i Albanese vlade i državnih vlada bio je intenziviranje zakona protiv štrajka i mjera koje su korištene za suzbijanje borbi radničke klase više od četiri desetljeća.

69. Na Novom Zelandu, s inflacijom od 7,2 posto, široki dijelovi radnika ušli su u borbu oko životnih troškova i pritisaka izazvanih COVID krizom. Vatrogasci su štrajkali diljem zemlje po prvi put u 20 godina zajedno s akademicima, proizvodnim i ugostiteljskim radnicima, dok su medicinske sestre u javnim bolnicama odbile raditi prekovremene smjene protiveći se ukidanju privremenih isplata „zimskog bonusa“ od strane laburističke vlade Ardern.

70. U Kanadi, 55,000 pomoćnih radnika u obrazovanju u Ontariju prkosilo je zakonu protiv štrajka, što je stvorilo široku podršku radničke klase za opći štrajk protiv krajnje desne pokrajinske vlade Douga Forda, koji je blokiran samo gašenjem štrajk sindikata.

71. Konačno, neke od najeksplozivnijih klasnih borbi odvijaju se u Sjedinjenim Američkim Državama, središtu svjetskog kapitalizma, gdje je broj štrajkova značajno porastao 2022. u odnosu na prethodnu godinu, za 40 posto, prema bazi podataka koju vodi Cornell Sveučilište. To je uključivalo štrajkove naftnih radnika, medicinskih sestara i drugih zdravstvenih radnika, proizvodnih radnika te učitelja i drugih obrazovnih radnika. Godina je zaključena prekidom snažnog štrajka 48,000 akademskih radnika na Kalifornijskom sveučilištu na temelju ugovora o koncesijama koje su prihvatili United Auto Workers.

72. Međutim, broj štrajkova ne izražava potpuno stanje oporbe u radničkoj klasi. Mnogo širu borbu kočio je birokratski aparat, koji je usko surađivao s korporacijama i vladom u očajničkom pokušaju obuzdavanja društvenog bijesa. To je poprimilo oblik gušenja borbe 100,000 željezničkih radnika, gdje su sindikati blokirali štrajkove unatoč opetovanim odbijanjima ugovora i glasovima za odobrenje štrajka. To je kulminiralo izravnom intervencijom vlade kako bi se štrajk u prosincu učinio ilegalnim, mjera u suštini fašističkog karaktera koja je prošla bez otpora – dapače, podržana – od strane sindikalnog aparata.

ICFI u desetljeću socijalističke revolucije

73. Razvoj globalne klasne borbe predstavlja glavnu povijesnu prekretnicu. Silazna putanja na grafičkoj vremenskoj liniji klasne borbe koja datira iz kasnih 1970-ih jasno je promijenila smjer i ide prema gore.

74. Unutar ove nove objektivne situacije, uloga i praksa revolucionarne partije je odlučujuća. Socialist Equality Party (US) je na Ljetnoj školi 2019. godine, na temelju analize objektivne krize kapitalizma i povijesti Četvrte Internacionale, identificirala kvalitativnu promjenu političke situacije. Sadašnje razdoblje, istaknuto je, bit će obilježeno „presjekom novog revolucionarnog uspona međunarodne radničke klase s političkom aktivnošću Međunarodnog odbora“.

Međunarodni odbor Četvrte Internacionale započeo je petu etapu povijesti trockističkog pokreta. Ovo je pozornica koja će svjedočiti velikom rastu ICFI-a kao Svjetske stranke socijalističke revolucije. Objektivni procesi ekonomske globalizacije, koje je Međunarodni odbor identificirao prije više od 30 godina, prošli su daljnji kolosalan razvoj. U kombinaciji s pojavom novih tehnologija koje su revolucionirale komunikacije, ti su procesi internacionalizirali klasnu borbu do stupnja koji bi bilo teško zamisliti čak i prije 25 godina. Revolucionarna borba radničke klase razvit će se kao međusobno povezan i jedinstven svjetski pokret. Međunarodni odbor Četvrte Internacionale bit će izgrađen kao svjesno političko vodstvo ovog objektivnog društveno-ekonomskog procesa. Ono će kapitalističkoj politici imperijalističkog rata suprotstaviti klasno utemeljenu strategiju svjetske socijalističke revolucije. To je bitna povijesna zadaća nove etape u povijesti Četvrte Internacionale.

75. Nadovezujući se na ovu analizu, WSWS je napisao u svojoj novogodišnjoj izjavi objavljenoj 3. siječnja 2020. da će nadolazeće desetljeće biti „desetljeće socijalističke revolucije“. Napisali smo: „Rast radničke klase i pojava klasne borbe na međunarodnoj razini objektivna su osnova za revoluciju. Međutim, spontane borbe radnika i njihova instinktivna težnja za socijalizmom su sami po sebi neadekvatni. Transformacija klasne borbe u svjesni pokret za socijalizam je pitanje političkog vodstva.“

76. Izazov političkog vodstva je analizirati objektivnu logiku kapitalističke krize i, na temelju toga, razviti inicijative koje podižu svijest radničke klase, povećavajući njezino samopouzdanje i potkopavajući politički utjecaj kapitalističkih stranaka.

77. U studenom 2021., dok je varijanta Omicron tek počela svoje globalno širenje, ICFI je pokrenuo Globalnu radničku istragu o pandemiji COVID-19. U svojoj prvoj godini, istraga je prikupila izjave desetaka znanstvenika i radnika koji dokumentiraju zločinački odgovor vladajuće klase i razrađuju znanstvenu i, iznad svega, političku strategiju za okončanje pandemije jednom zauvijek.

78. 10. prosinca 2022. International Youth and Students for Social Equality ICFI-ja, održao je globalni internetski skup kako bi pokrenuo globalni pokret mladih protiv rata. U studenom je Sozialistische Gleichheitspartei, njemačka sekcija ICFI-ja, pokrenula agresivnu kampanju za izbore u Berlinu, koji će se održati u siječnju i veljači 2023. SGP je jedina stranka koja se bori za mobilizaciju radničke klase protiv rata SAD-a i NATO -a protiv Rusije.

79. U Šri Lanki, Socialist Equality Party je pokrenula inicijativu u srpnju pozivajući na demokratski i socijalistički kongres radnika i ruralnih masa, protiveći se zavjerama unutar političkog establišmenta da se omražena Rajapakseova vlada zamijeni novom vladom koja je jednako predana provedbi mjera štednje koje zahtijeva MMF.

80. Glavna prepreka borbi radničke klase u svakoj zemlji su korporativistički sindikati, koji su odigrali ključnu ulogu u provođenju desetljeća rastuće društvene nejednakosti, podupirući ratnu politiku vladajuće klase i provodeći kampanju povratka na posao tijekom pandemije. Poziv ICFI-ja za International Workers Alliance of Rank-and-File Committees je sredstvo putem kojeg se borbe radnika diljem svijeta mogu ujediniti. Nasuprot svima koji inzistiraju na nepovredivosti postojećeg korporativističkog sindikalnog aparata, IC se zalaže za izgradnju organizacija sastavljenih i kontroliranih od samih radnika.

81. Tijekom prošle godine, borba za oslobađanje radnika od sindikalne birokracije snažno je izražena u kampanji Willa Lehmana za predsjednika United Auto Workers u Sjedinjenim Američkim Državama, koja je započela u lipnju. Kampanja je dobila široku potporu rank-and-file radnika, koji su se odazvali njegovom pozivu za potpunim ukidanjem sindikalnog aparata i prijenosom vlasti na radnike u pogonu.

82. Kampanja je razotkrila golemi društveni jaz koji postoji između rank-and-file radnika i aparata UAW-a, koji se sastoji od tisuća pojedinaca čiji ih prihod svrstava u 5 posto, pa čak i 1 posto stanovništva. Prisiljen na održavanje izravnih izbora zbog golemog korupcijskog skandala koji je zahvatio UAW, aparat je odgovorio namjernom kampanjom potiskivanja glasača.

83. Izuzetno nizak odaziv od samo 9 posto bio je proizvod ove kampanje, u kombinaciji s otuđenjem rank-and-file radnika od aparata. Unatoč relativno malom odazivu na izborima, 5000 glasova danih Lehmanu otkrivaju postojanje vrlo velikog broja birača u radničkoj klasi za socijalističku politiku. Kampanja je uspostavila osnovu za razvoj mreže odbora u tvornicama automobila i drugim radnim mjestima diljem zemlje.

84. Izgradnja rank-and-file committees, u svakom sektoru i u svakoj zemlji, neophodna je za razvoj klasne borbe, koja je zauzvrat nužan temelj za pokret ne samo protiv eksploatacije i nejednakosti, već i protiv rata, pandemijske politike vladajućih klasa i težnje prema fašizmu i diktaturi.

World Socialist Web Site i stota obljetnica trockizma

85. U programu osnivanja Četvrte Internacionale, Trocki je napisao da izvan ove stranke „ne postoji niti jedna revolucionarna struja na ovom planetu koja bi doista zaslužila to ime.“ Ista se ocjena može dati i za ulogu Međunarodnog komiteta Četvrte Internacionale u globalnoj klasnoj borbi i pripremi radničke klase za svjetsku socijalističku revoluciju. Međunarodni odbor Četvrte Internacionale nije jedna od mnogih „frakcija“ koje tvrde da su trockističke. ICFI je jedina politička stranka koja djeluje u marksističkoj tradiciji i podržava povijesni kontinuitet Četvrte Internacionale kao Svjetske stranke socijalističke revolucije. Ovo nije prazno hvalisanje. Potkrijepljeno je u teoriji, programu i praksi ICFI-ja.

86. 14. veljače 2023. World Socialist Web Site obilježit će 25. godišnjicu svog osnutka 1998. Koristeći novu komunikacijsku tehnologiju interneta, ICFI je stvorio WSWS kao prvu istinski globalnu publikaciju međunarodnog socijalističkog pokreta. Revolucionarna tehnologija pružila je mogućnost i sredstva za razvoj takve publikacije. Ali suštinski temelj WSWS-a - ono što je omogućilo njegovo svakodnevno objavljivanje tijekom razdoblja od 25 godina – bilo je njegovo utemeljenje na cjelokupnom teoretskom i političkom naslijeđu Četvrte Internacionale. Opseg World Socialist Web Site u izvještavanju o političkim, društvenim, kulturnim i intelektualnim događajima i procesima svjedoči o snazi ​​marksističke metode analize i povijesnoj perspektivi trockizma.

87. Oslanjajući se na lekcije središnjih revolucionarnih i kontrarevolucionarnih iskustava 20. stoljeća, WSWS je izvijestio i analizirao sve središnje političke događaje 21. stoljeća. Suprotstavljajući se otupljujućoj i lažljivoj propagandi kapitalističkih medija, pružio je intelektualno oslobađajuću i revolucionarnu orijentaciju cijeloj generaciji radnika, studenata i mladeži. Dok je pružao politički najnapredniju analizu događaja, WSWS se nemilosrdno borio protiv okruženja kulturne zaostalosti i intelektualnog šarlatanstva.

88. Još je jedna obljetnica čije će obilježavanje započeti u jesen ove godine. U listopadu 2023. obilježit će se stota obljetnica osnutka Lijeve opozicije, pod vodstvom Lava Trockog. To je označilo početak trockističke opozicije staljinističkoj birokraciji i režimu čija je izdaja načela OKtobarske revolucije rezultirala povijesnim porazima međunarodne radničke klase i, u konačnici, uništenjem Sovjetskog Saveza i obnovom kapitalizma.

89. Stotinu godina nakon osnivanja Lijeve opozicije, perspektivu i program trockističkog pokreta potvrdila je povijest. Uloga Staljina i staljinizma kao „grobara revolucije“ zabilježena je u njihovim bezbrojnim zločinima protiv socijalističkog pokreta i radničke klase.

90. Međunarodni odbor Četvrte Internacionale, svjetskog trockističkog pokreta, jedini je predstavnik revolucionarnog marksizma u 21. stoljeću. Sve razne pabloističke, državnokapitalističke i druge pseudo-ljevičarske organizacije razotkrivene su kao agenti imperijalizma, branitelji sindikalnog aparata i protivnici radničke klase.

91. Marksizam se temelji na povijesnom materijalističkom razumijevanju objektivnih zakona i procesa koji dovode do masovnih revolucionarnih pokreta. Teorija permanentne revolucije, koju je razvio Trocki, ostaje suštinski strateški temelj svjetske socijalističke revolucije. Perspektiva ICFI-ja prožeta je političkim optimizmom koji se temelji na znanstveno utemeljenom razumijevanju revolucionarne sposobnosti radničke klase da stane na kraj kapitalizmu. Ali ovaj optimizam nije optimizam pasivnog promatrača koji se tješi idejom da je „povijest na našoj strani“. Istina je da kriza kapitalizma dovodi do revolucije. Ali revolucija se mora pripremiti i za nju se mora boriti. Socijalističko rješenje krize kapitalizma zahtijeva rješenje krize vodstva radničke klase.

92. Dok započinjemo novu godinu, pozivamo radnike i mlade da izvuku lekcije iz prošle godine, kao i lekcije iz povijesti, i priznaju da je kapitalizam došao u slijepu ulicu. Budućnost čovječanstva ovisi o trijumfu socijalizma. Pozivamo vas da se pridružite ovoj borbi, da izgradite International Workers Alliance of Rank-and-File Committees, da sudjelujete u Globalnoj radničkoj istrazi o pandemiji COVID-19, da povećate cirkulaciju World Socialist Web Site i iznad svega, da donesete odluku da se pridružite Socialist Equality Party u svojoj zemlji i radite na izgradnji Međunarodnog odbora Četvrte Internacionale kao svjetske stranke socijalističke revolucije.