24. veljače navršit će se godina dana od početka rata u Ukrajini. U tjednima koji su prethodili godišnjici, SAD i evropske sile nemilosrdno su eskalirale sukob, uključujući slanje borbenih tenkova i planove za slanje borbenih aviona u Ukrajinu da procesuiraju ono što je sada očito rat NATO-a protiv Rusije. Iza kulisa, Bidenova administracija i evropske vlade raspravljaju o planovima za raspoređivanje trupa. Rizik da će logika eskalacije dovesti do razmjene nuklearnog oružja je velik.
Razvoj rata čini hitnom izgradnju antiratnog pokreta. Bit takvog pokreta, i zapravo pokreta protiv svih katastrofalnih uvjeta koje je proizveo kapitalizam, jest političko obrazovanje i neovisna mobilizacija međunarodne radničke klase. Socijalisti temelje borbu protiv imperijalizma na razumijevanju da iste proturječnosti koje proizvode rat također proizvode impuls za revoluciju.
Godine 2016., analizirajući daleko uznapredovale tendencije prema Trećem svjetskom ratu, Međunarodni odbor Četvrte Internacionale je u svojoj izjavi „Socijalizam i borba protiv rata“ sažeo temeljnu programsku osnovu novog antiratnog pokreta. Napisano je:
- Borba protiv rata mora se temeljiti na radničkoj klasi, velikoj revolucionarnoj snazi u društvu, koja iza sebe ujedinjuje sve progresivne elemente stanovništva.
- Novi antiratni pokret mora biti antikapitalistički i socijalistički jer ne može biti ozbiljne borbe protiv rata osim u borbi za okončanje diktature financijskog kapitala i ekonomskog sustava koji je temeljni uzrok militarizma i rata.
- Novi antiratni pokret stoga mora nužno biti potpuno i nedvojbeno neovisan o svim političkim strankama i organizacijama kapitalističke klase i neprijateljski prema njima.
- Novi antiratni pokret mora, prije svega, biti internacionalan, mobilizirajući golemu moć radničke klase u ujedinjenu globalnu borbu protiv imperijalizma.
Razvoj pokreta radničke klase protiv imperijalističkog rata nije utopijski san. Njegova pojava danas je nagoviještena u rastu klasne borbe diljem svijeta, uključujući prosvjede milijuna radnika u Francuskoj protiv rezanja mirovina, štrajkove stotina tisuća u Ujedinjenom Kraljevstvu protiv mjera štednje i prosvjede stotina tisuća u Izraelu protiv premijera Benjamina Netanyahua i njegove koalicije koja uključuje krajnje desničarske i fašističke snage.
U Sjedinjenim Američkim Državama postoji sve veće protivljenje inflaciji i sve većim troškovima života, što je samo ograničeno došlo do izražaja u značajnom porastu štrajkova usprkos zajedničkim naporima sindikalnog aparata da uguši klasnu borbu. Američko društvo je u dubokoj društvenoj i političkoj krizi, a značajan čimbenik u samom ratnom porivu je nastojanje da se napetosti usmjere prema van i preduhitri revolucionarni pokret protiv kapitalizma.
Upravo u politički svjesnom protivljenju ratu globalna borba američke i međunarodne radničke klase protiv kapitalizma i imperijalizma nalazi svoj najkoncentriraniji i najnapredniji izraz.
Štoviše, borba protiv nejednakosti i eksploatacije neodvojiva je od borbe protiv masovnog preusmjeravanja društvenih resursa na pripreme vladajuće klase za Treći svjetski rat.
Sve tvrdnje i prijedlozi za suprotstavljanje ratu koji skrivaju svoju osnovu u kapitalističkom sustavu lažni su i licemjerni.
Demonstracije koje se održavaju u Washingtonu DC-u 19. veljače, pod naslovom „Rage Against the War Machine,“ suprotstavljene su socijalističkoj i istinski antiratnoj perspektivi. Na temelju krajnje kratkovidne, pragmatične i oportunističke računice, ovaj događaj promiče savezništvo i suradnju s političkim desničarima, pa čak i otvoreno fašističkim snagama.
Glavni organizatori skupa su Libertarijanska stranka na čelu s Angelom McArdle i „People’s Party,“ na čelu s Nickom Branom.
Platforma desničarske Libertarijanske stranke je zahtjev za punim i nesputanim pravom kapitalista da eksploatiraju radničku klasu. Oštro se protivi ne samo socijalizmu, nego i svim društvenim reformama. Jedan od glavnih govornika na skupu je bivši kandidat Libertarijanske stranke za predsjednika, Ron Paul, koji se zalagao za ukidanje poreza na dohodak, zakona o minimalnoj plaći, osiguranja za slučaj nezaposlenosti i socijalnog osiguranja.
Angela McArdle je članica „Mises Caucusa“ Libertarijanske stranke. Nazvana po fanatično antisocijalističkom ekonomistu Ludwigu von Misesu, ova frakcija žestoko podržava apsolutno pravo privatnog vlasništva.
Pod vodstvom McArdlea i „Mises Caucusa“, libertarijanci su se izravnije orijentirali na fašističku desnicu i antisemitske skupine uključene u skup „Unite the Right“ 2017. u Charlottesvilleu, Virginia. Početkom 2021. McArdle je branila antisemitskog provokatora na konvenciju Mises Caucus u Kaliforniji, napisavši da „tragač za istinom“ koji postavlja „pitanje o tome vode li Židovi ili ne Hollywood“ nije antisemit.
„People’s Party“ je proizašao iz „Movement for a People’s Party“ (MPP), koji je održao svoju inauguralnu konvenciju u kolovozu 2020. Njihova svrha je naznačena u nazivu, suprotstavljanje organiziranju radničke klase kao neovisne političke snage. Specifični društveni identitet i interesi radničke klase rastopljeni su u amorfnoj kategoriji „naroda“. Program „People’s Party“ je nacionalistički i antisocijalistički. WSWS je tada skrenuo pozornost na orientaciju MPP-a na krajnju desnicu, koja je u dvije i pol godine izbila na površinu.
Libertarijanci i People’s Party su, za svoje potrebe, okupili asortiman „lijevih“ govornika za sudjelovanje na skupu. Među njima su komičar Jimmy Dore i glavni urednik The Grayzone, Max Blumenthal. I Dore i Blumenthal prethodno su promicali savez s ekstremno desnim snagama koje se protive svim kritičnim zdravstvenim mjerama za zaustavljanje pandemije COVID-19. Oni su umanjili značaj državnog udara od 6. siječnja. Doreov odgovor na državni udar bilo je promicanje saveza s fašističkom milicijom Boogaloo Boysa.
Iako je orijentiran na krajnju desnicu, skup se također oslanja na mnoge koncepcije staljinističke narodne fronte i podređenosti političke oporbe Demokratskoj stranci. To predstavljaju osobe kao što su bivši predsjednički kandidat Demokratske stranke Dennis Kucinich i političarke Zelene stranke Jill Stein i Cynthia McKinney. Također govori bivša kongresnica Demokratske stranke Tulsi Gabbard, koja je trenutno aktivna pukovnica u američkoj vojsci.
Najgnusniji element skupa je izravna uključenost fašista. Među istaknutim govornicima je Jackson Hinkle, pristaša Trumpa i promotor „MAGA komunizma“, koji je rekao da mu je cilj „dovršiti posao Donalda Trumpa“ tako što će „iskorijeniti liberalizam iz Amerike i riješiti se globalista iz MAGA pokreta.“ Drugi sudionik je Jordan Page, libertarijanac koji je 2015. godine napisao fašističku himnu „Oath Keeper“ pod nazivom „Naoružajte se“.
S obzirom na ekstremno desničarski element na skupu, nekoliko skupina odbilo je sudjelovati, uključujući Veterane za mir i Code Pink.
Pacifistički kolumnist i autor Chris Hedges, koji će također govoriti na skupu, pokušava legitimizirati i obraniti vlastito sudjelovanje u izjavi objavljenoj na njegovom Substacku ovog tjedna, „Nema stalnih saveznika, samo trajna moć“.
Hedges je poznat kao radikalni kritičar američkog imperijalizma. Pod jakim utjecajem Noama Chomskog i zamjenjujući moraliziranje srednje klase znanstvenom političkom analizom, Hedges odbacuje marksizam i nepomirljivo je neprijateljski raspoložen prema „trockistima“, elementu njegove politike koji je postao sve eksplicitniji. Njegove spise karakterizira demoraliziran, čak opsesivan pesimizam i izričito protivljenje organiziranju radničke klase kao neovisne političke snage. On se ne protivi nužno sudjelovanju radničke klase u narodnom pokretu, već samo u podređenoj političkoj ulozi. To ga je sada dovelo do poziva i legitimiranja potpuno neprincipijelnog i reakcionarnog saveza s krajnjom desnicom.
Prema Hedgesu, „nećemo sami srušiti korporativnu moć i ratni stroj. Mora postojati lijevo-desna koalicija, koja će uključivati ljude čija su mišljenja ne samo neugodna, nego čak i odvratna, ili ćemo ostati marginalizirani i neučinkoviti.“ Ne samo da je politički dopušteno kovati savez s ekstremnom desnicom, inzistira Hedges, to je nužnost, „činjenica političkog života“.
Hedges tvrdi da je moguće izgraditi pokret protiv rata u savezu s krajnjom desnicom u izolaciji od bilo kojeg drugog društvenog ili političkog pitanja.
„Okupljanje 19. veljače nije oko ukidanja socijalnog osiguranja i zdravstvene zaštite ili ukidanja minimalne plaće, što mnogi libertarijanci predlažu“, piše on. „Ovo nije skup za osudu prava LGBTQ zajednice, koja je napao barem jedan od govornika. To je okupljanje za okončanje trajnog rata. Ako se ovi desničarski sudionici organiziraju oko drugih pitanja, ja ću biti s druge strane barikada.“
Kako početi raspakirati sve te političke gluposti?
Hedgesova tvrdnja da legitimiziranje tvrdnji ovih krajnje desnih snaga da se protive ratu ni na koji način ne pomaže njihovoj antidemokratskoj i antiradničkoj društvenoj i političkoj agendi politički je apsurd. Naravno da pomaže političkoj desnici. Prisutnost Hedgesa i drugih koji tvrde da su ljevičari pomaže desničarskim organizatorima u dezorijentiranju i obmanjivanju radnika i mladih ljudi i daje lažno „progresivno“ pokriće za njihovu reakcionarnu politiku. Kakve god bile njegove privatne namjere, Hedgesova javna poruka je da desničarski libertarijanci i fašisti zapravo i nisu tako loši, da imaju svoje dobre strane i da se s njima može naći zajednički jezik.
Hedgesova tvrdnja da bi on bio „s druge strane barikada“ da se njegovi krajnje desničarski suradnici „organiziraju oko drugih pitanja“ kazališna je demagogija i čisti sofizam. Kada njegovi sadašnji desničarski prijatelji kombiniraju svoju kritiku Ukrajine s američkim nacionalizmom, antisemitizmom, odbacivanjem čak i marginalnih društvenih reformi, promicanjem antivakserskog ludila i drugih krajnje reakcionarnih politika, što oni rade ako ne „organiziraju se oko drugih pitanja“?
Štoviše, Hedges proturječi svojoj prethodnoj tvrdnji da je „lijevo-desna koalicija“ nužna „činjenica političkog života“, ne samo za suprotstavljanje „ratnom stroju“, već i za „rušenje korporativne moći“.
Konačno, Hedgesova tvrdnja da su političke snage s kojima se povezuje protivnici „ratnog stroja“ je vježba političkog izmotavanja. Njihove razlike s ratnom politikom Bidenove administracije su, u konačnici, potpuno taktičke naravi. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji duga povijest antiratnog držanja „American Firsters“ političke desnice. Najozloglašeniji primjer ove tendencije, prije Drugog svjetskog rata, bio je politički pokret koji je vodio Charles Lindbergh, vjerni obožavatelj Adolfa Hitlera.
U konačnici, desničarska pseudoopozicija ratu predstavlja spor unutar vladajuće klase oko određenih aspekata vanjske politike. Na internetu ne manjka bivšeg vojnog osoblja, potpuno fašističkih pogleda, koji vjeruju da je sadašnji rat u Ukrajini odvraćanje pažnje od drugih hitnih pitanja s kojima se suočava američka vladajuća klasa, kao što je nemilosrdno uklanjanje imigranata bez dokumenata iz Sjedinjenih Američkih Država i pripreme za budući rat s Kinom.
Uloga skupa „Rage Against the War Machine“ nije razviti pokret protiv imperijalističkog rata, već zbuniti i dezorijentirati mlade ljude. Otvorena potpora američko-NATO-vom ratu protiv Rusije od strane Demokratskih Socijalista Amerike (DSA) i drugih pseudo-lijevih skupina omogućila je desničarskom krilu da se lažno predstavi kao protivnik rata, uz pomoć Hedgesa i društva.
I usprkos svom puzanju pred ekstremnom desnicom i njihovim demagoškim pozivom na „gnjev protiv ratnog stroja“, organizatori skupa 19. veljače završavaju s perspektivom apsolutne prostracije. Zaključak skupa bit će marš prema Bijeloj kući kako bi se isporučili zahtjevi nikome drugom do predsjedniku Joeu Bidenu, koji predvodi rat protiv Rusije.
Put naprijed neće se naći na ovoj osnovi. Zadatak koji stoji pred radničkom klasom i mladima nije „gnjev protiv rata“ zajedno s fašistima, već izgradnja masovnog međunarodnog antiratnog pokreta temeljenog na socijalističkom programu. To je istaknuto na skupu od International Youth and Students for Social Equality 10. prosinca, koji je pokrenuo kampanju za globalni pokret usmjeren na radničku klasu utemeljenog na socijalističkom i revolucionarnom programu.
U svom priopćenju pozivajući na skup, IYSSE je napisao: „Kao što je ruska revolucija, najveća intervencija radničke klase u svjetskoj povijesti, okončala prvi globalni pokolj Prvog svjetskog rata, intervencija međunarodne radničke klase biti će ta koja će danas zaustaviti eskalaciju prema Trećem svjetskom ratu.“
Upravo ta ogromna društvena snaga, koja je već ušla u borbu, može pomesti ratne huškače u Washingtonu i glavnim gradovima zemalja NATO-a, suprotstaviti se imperijalističkom ratu na temelju međunarodnog jedinstva radničke klase i stati na kraj kapitalističkom profitnom sustavu koji je temeljni uzrok rata.