Projekt 1619, koji je 2019. pokrenuo New York Times, nastojao je ponovno napisati američku historiju u službi suvremene domaće politike identiteta. Iako je bio promoviran kao navodno „antirasistički“ pothvat i dio „nacionalnog obračuna“ s rasom, bio je podvrgnut rigoroznim kritikama na World Socialist Web Siteu u suradnji s vodećim historičarima američke historije, zbog činjenične netočnosti projekta kao i njegove rasističke metode. Kako je kontroverza privukla nacionalnu pozornost, autorica projekta Nikole Hannah-Jones odgovorila je na društvenim mrežama implicirajući da su te kritike motivirane „anti-crnačkim“ rasizmom.

Vrijedno je ponovno se osvrnuti na ovu kontroverzu u svjetlu naknadnog izvještavanja New York Timesa o ratu u Ukrajini. Ovo izvješćivanje obilježeno je opetovanim naporima da se legitimizira rasistička ideologija ukrajinskih nacionalista koje podupiru SAD, a koji igraju središnju ulogu u eskalirajućem proxy ratu koji je sada u svojoj drugoj godini.

Prošlog mjeseca Times je dosegao novi pad objavljivanjem članka koji se može opisati samo kao suprotan od „antirasističkog“. Članak londonske reporterke Emme Bubola od 18. travnja, „Kada zamrzavanje sperme čini patriotsku izjavu“, slavi ukrajinske muškarce koji „čuvaju ukrajinske krvne loze“ zamrzavanjem svoje sperme, što Times pozdravlja kao „domoljuban čin“ i čin „prkos“ protiv Rusije.

„Za mnoge Ukrajince,“ piše Bubola, „ideja spašavanja sperme vojnika istodobno je osobna i patriotska... Ostavlja otvorenu mogućnost očuvanja ukrajinskih krvnih loza iako Kremlj inzistira da je ukrajinska državnost – i time Ukrajinci kao poseban narod – fikcija.“

Izraz „očuvanje ukrajinskih krvnih loza“ pojavljuje se u članku bez ironije, kvalifikacije ili navodnika. Doista, cijela poenta odlomka u kontekstu je toga da su Ukrajinci zapravo „zaseban narod“, suprotno tvrdnjama „Kremlja“. 

Iza ovog govora o „ukrajinskim krvnim lozama“ i Ukrajincima kao „zasebnom narodu“ stoji krajnje otrovna rasistička ideologija koju su razvili ukrajinski fašisti paralelno s njemačkim i drugim evropskim fašističkim pokretima u razdoblju koje je prethodilo Drugom svjetskom ratu. Ideja, koju se Times ne usuđuje izgovoriti naglas, jest da će se „čista“ ukrajinska krv pokvariti ako se „pomiješa“ s krvlju „nečistih“ ili „podljudi“, uključujući Ruse, Židove ili Rome koji nisu dio ukrajinskog „nacionalnog identiteta“ kojeg veliča Times.

Urednici Timesa vrlo dobro znaju da je potpora „očuvanja krvne loze“ koju slave uz podršku vlade zaražena upravo tom vrstom otrova. U službi ratne propagande, Times ne samo da prikriva podtekst pun mržnje, već i aktivno veliča ove koncepcije, koje imaju svoj američki pandan u rasističkoj teoriji „velike zamjene“ koju promiču ličnosti poput Tuckera Carlsona. Times tu prljavštinu prenosi američkim čitateljima s odobravajućim citatom ukrajinskog političara koji tvrdi da ona predstavlja „nastavak našeg genskog fonda“.

Timesovo veličanje napora za „očuvanje ukrajinskih krvnih loza“ nije izolirani incident. Kroz svoju propagandnu kampanju potpore eskalirajućoj američkoj intervenciji u ratu, Times je nemilosrdno promicao napore krajnje desnih snaga koje kontroliraju ukrajinsku vladu da kodificiraju antirusku ksenofobiju u zakon. Opseg ovog napora toliko je golem da bi ga Times vjerojatno označio kao „genocid“, da ga provodi američki protivnik poput Kine.

Na primjer, 22. travnja, Times je s odobravanjem izvijestio o činjenici da je ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky „potpisao dva zakona“ koji „strogo jačaju nacionalni identitet njegove zemlje, zabranjujući ruska imena mjestima i postavljajući poznavanje ukrajinskog jezika i historije kao uvjet za državljanstvo.“

U članku je Times izvijestio o preimenovanju ulice Lava Tolstoja u Kijevu. Ukrajinske su vlasti u ožujku preimenovale tu ulicu u ulicu Hetmana Pavla Skoropadskyog. RIječ je o reakcionarnom carističkom generalu koji je 1918. preuzeo vlast u Ukrajini uz pomoć njemačkog imperijalizma.

Rođen u Ruskom Carstvu (čiji je Ukrajina tada bila dio) 1828., Tolstoj je bio pacifist, humanist i oštar kritičar carističkog društva kojeg je Ruska pravoslavna crkva ekskomunicirala. Poznat je kao autor jednog od remek-djela ruske i svjetske književnosti, romana Rat i mir. 

Skoropadskyi, antiboljševički aristokrat, bio je patološki antisemit. Javno je osudio „parazitske tendencije židovstva“, a njegov režim, podržan od njemačkog imperijalizma, poticao je distribuciju Protokola sionskih mudraca. Kasnije je pobjegao u Njemačku, gdje je udobno živio tijekom nacističke ere prije nego što je ubijen u savezničkom zračnom napadu 1945. godine.

Izvještavajući da je Tolstojeva ulica preimenovana u ulicu Skoropadskyi, Times je namjerno prešutio od svojih čitatelja činjenicu da je Skoropadsky bio opaki rasist. Umjesto toga, Times je pokušao zaobići ovu historiju predstavljajući Skoropadskog kao „ukrajinskog vođu s početka 20. stoljeća“.

Zamislite da je američka vlada donijela zakon koji zahtijeva preimenovanje svih ulica, gradova i institucija u Americi sa „španjolskim“ imenima, počevši od gradova El Paso i Los Angeles i da su preimenovani po rasističkim generalima Konfederacije. U Ukrajini ništa manje reakcionarna politika ima punu podršku New York Timesa. 

Ovaj svjesni napor da se normalizira ukrajinska krajnja desnica karakterizirao je cjelokupno izvještavanje Timesa o sukobu. Times je opetovano hvalio ukrajinski bataljun Azov kao heroje na čelu ukrajinskih ratnih napora, često prikazujući vojnike Azova na fotografijama na svojim naslovnicama. Times taji od čitatelja fašističko podrijetlo Azova. (Utemeljitelj Azova, Andriy Biletsky tvrdio je 2010. da je misija ukrajinske nacije „predvoditi bijele rase svijeta u konačnom križarskom ratu... protiv Untermenschena [podljudi] pod vodstvom Semita.“)

Slično, Times je citirao ukrajinske vojne osobe koristeći izraz „orci“ bez kritike ili kvalifikacije. Ovaj izraz je eksplicitna referenca na nacističku ideju o Rusima kao „podljudima“, ali ga je Times pokušao normalizirati, nazivajući ga prošlog kolovoza „pogrdnim izrazom koji mnogi Ukrajinci koriste za ruske vojnike“.

Jezični stil kojim se služi Times u osnovi je nepošten, osmišljen kako bi prenio lažan osjećaj uzvišene novinarske neutralnosti. Da se El Paso preimenuje po Jeffersonu Davisu, bi li Times opisao predsjednika Konfederativnih Država Amerike u zagradi kao „američkog vođu iz 19. stoljeća?“ Bi li Times opisao rasnu uvredu koju je koristio vladin dužnosnik u SAD-u samo kao „pogrdni izraz koji mnogi Amerikanci čuvaju za manjine?“

Treba podsjetiti da je Projekt 1619. dao ideološko opravdanje za val napada u stilu linča na spomenike progresivnim američkim historijskim ličnostima kao što su Thomas Jefferson, George Washington, Abraham Lincoln i Ulysses S. Grant. Nakon objavljivanja Projekta 1619, kipovi su vandalizirani iu mnogim slučajevima uklonjeni od strane lokalnih vlasti.

Američki revolucionari i abolicionisti morali su biti „otkazani“ dok je Times raspirivao vatru historijskog neznanja i rasne ogorčenosti, nastojeći stvoriti povoljne uvjete za Demokratsku stranku da uputi apel temeljen na politici identiteta. Jedna nezaboravna kolumna Charlesa Blowa iz Timesa u srpnju 2020. uzvikivala je da bi kipove Georgea Washingtona trebalo „jebeno“ srušiti.

Ali što se tiče poništavanja historijskih ličnosti, Times se nije protivio preimenovanju Tolstojeve ulice u ulicu Skoropadskyi, a isto tako se nije protivio izgradnji javnih spomenika u Ukrajini Stepanu Banderi, suradniku nacista, ratnom zločincu i počinitelju Holokausta.

Veliki kip Banderi trenutno stoji u ukrajinskom gradu Lavovu, na primjer, gdje je jedna od istaknutih ulica također preimenovana u njegovu čast. Timesu se očito ne žuri ni da taj kip padne, ni da se Ukrajina s tom historijom „nacionalno obračuna“.

Ako se Timesov „Projekt 1619“ iz 2019. stavi rame uz rame s „Projektom Ukrajina“ iz 2022.-2023., suočit će se s: „Dolje kipovi Jeffersona i Lincolna – a gore kipovi Skoropadskog i Bandere! Dolje spomenici revolucionarima i abolicionistima! Gore spomenici nacističkim suradnicima i antisemitima!“

Toliko o „antirasizmu“ New York Timesa! Unatoč pompi i samopohvalama oko Projekta 1619., Timesov pristup antirasizmu čini se površnim, proizvoljnim i njime se lako manipulira iz političkih razloga, poput slavine koja se može otvoriti ili zatvoriti po želji.

Lincolna je Projekt 1619 prikazao kao beznadnog fanatika, bez obzira na to što je potpisao Proklamaciju o emancipaciji koja je četiri milijuna ljudi oslobodila ropstva i građanski rat pretvorila u socijalnu revoluciju. Jefferson je također bio „otkazan“, bez obzira na njegovu poznatu univerzalnu deklaraciju o ljudskoj jednakosti – da su „svi ljudi stvoreni jednaki“. Ali kad Times usmjeri pozornost na Ukrajinu, fašisti i rasisti poput Skoropadskog i Bandere dobivaju slobodan prolaz.

Unatoč svim proturječjima na površini, na dubljoj razini ova stajališta sadrže više od pukog licemjerja. Lakoća s kojom se Times svrstao uz ukrajinsku krajnju desnicu odraz je dubljih pitanja uključenih u kontroverzu oko Projekta 1619 – i potvrđuje procjenu projekta koju je dao World Socialist Web Site.

Unatoč „lijevim“ pretenzijama mnogih koji su podržali Projekt 1619 unutar i oko Demokratske stranke, World Socialist Web Site tijekom cijele polemike inzistirala je na tome da je politika rasne podjele neizbježno desničarska, inherentno antidemokratska i neizbježno služi reakcionarnim ciljevima. 

INicijalni esej koji je objavio World Socialist Web Site o Projektu 1619., koji su napisali David North, Niles Niemuth i Tom Mackaman, osporio je tvrdnju Hannah-Jones u uvodu serijala da je američka historija u potpunosti definirana neobuzdanom rasnom netrpeljivošću „bijelih ljudi“ prema „crncima“. Hannah-Jones je otišla toliko daleko da je tvrdila da je „anti-crnački rasizam u samoj DNK ove zemlje.“

„Ovo je lažna i opasna koncepcija“, objašnjeno je u eseju. Ne samo da je analogija s biologijom neprikladna u ovom kontekstu, ona se svodi na idealistički i iracionalistički pristup historiji, izvodeći historijski narativ „iz postojanja nadpovijesnog emocionalnog impulsa,“ naime intrinzične rasne mržnje.

Esej nastavlja: „Ova iracionalna i znanstveno apsurdna tvrdnja služi za legitimiranje reakcionarnog gledišta – potpuno kompatibilnog s političkom perspektivom fašizma – da su crnci i bijelci neprijateljske i nekompatibilne vrste“ (naglasak dodan).

U svom predavanju na Ljetnoj školi stranke socijalističke jednakosti 2021. u vezi s kontroverzom oko Projekta 1619, Tom Mackaman je inzistirao na tome da je „pozicija koja tvrdi da su ljudska bića uvučena u beskrajnu borbu na temelju mitološke kategorije rase, samo u prošlom stoljeću omogućila ideološko opravdanje za ubojstvo desetaka milijuna ljudi diljem svijeta.“

Doista, kada je Hannah-Jones svoju pozornost usmjerila na historijske događaje koji su se dogodili izvan SAD-a, rezultati primjene njezine rasističke metode bili su vrlo uvredljivi i doista užasni. 

Na predavanju na Sveučilištu New York nakon objavljivanja Projekta 1619, Hannah-Jones je tvrdila da je, budući da su gotovo svi Židovi u Njemačkoj nestali u Holokaustu, time uklonjen izvor temeljnog rasnog sukoba. Kao rezultat toga, ustvrdila je, antisemitizam je navodno nestao u Njemačkoj. Hannah-Jones usporedila je Njemačku sa Sjedinjenim Američkim Državama, gdje, implicirala je, još uvijek postoji rasna ogorčenost jer bijelci i crnci još uvijek moraju komunicirati jedni s drugima. 

Podrazumijeva se da su to osjećaji s kojima bi se najpodliji ukrajinski neonacist s entuzijazmom složio. U tom smislu, nije slučajno što su se novine koje su 2019. pokušale staviti rasu „u samo središte našeg nacionalnog narativa“ svrstale uz ukrajinske nacionaliste koji valoriziraju nacistički SS.

Prošle je godine Times objavio da se Tucker Carlson pozvao na rasističku „teoriju velike zamjene“ u više od 400 epizoda svoje emisije Fox News. Bilo bi dobro da Times izbroji koliko su se puta na njihovim stranicama pojavili pokušaji normalizacije ukrajinske krajnje desnice.

Svrstavanje New York Timesa uz ukrajinsku krajnju desnicu potvrda je svega što je World Socialist Web Site objavio na temu Projekta 1619. Te su kritike uključivale više od pukog isticanja činjeničnih pogrešaka u projektu – iako ih je zasigurno bilo mnogo. Na temeljnoj razini, rasistički historijski revizionizam Timesa i rasistička ideologija ukrajinskih neonacista dijele zajedničku premisu: mitološko ponovno zamišljanje historije kao borbe „nacije“ i „rase“. World Socialist Web Site protivila se Projektu 1619. 2019. godine zbog njegova temeljno reakcionarnog historijskog i političkog sadržaja.

Za svaki autentični napor u borbi protiv rasizma, za svako očuvanje historijske istine i uspostavljanje ujedinjenog globalnog pokreta za sprječavanje pada u još jedan svjetski rat, odlučan odmak od takvih reakcionarnih premisa je imperativ.