Srpskohrvatski
Perspective

Radnička klasa, borba protiv kapitalističkog barbarstva i izgradnja Svjetske partije socijalističke revolucije (Treći dio)

Ovo je treći dio članka. Prvi dio je objavljen 3. siječnja, a drugi dio je objavljen 4. siječnja.

Oživljavanje ekstremne desnice i globalni slom demokracije

1. Kao što se genocid otvoreno prihvaća kao instrument politike u izraelskom napadu na Gazu uz podršku imperijalista, a masovna smrt je normalizirana u odgovoru vladajuće klase na pandemiju, fašistički i autoritarni pokreti ponovno su dio globalne političke scene u cijelom svijetu. U nedostatku bilo kakvog istinskog antikapitalističkog odgovora srednje klase i pseudo-lijevih organizacija na sve intenzivniju gospodarsku krizu i sve lošiji životni standard, političke poene prikuplja ekstremna desnica.

2. U prvim danima nove godine, u buržoaskim su se medijima umnožili komentari o opasnom položaju demokratskih oblika vladavine u 2024.: „Godina uspona ili sloma demokracije u svijetu,“ (časopis Time); „2024. donosi val izbora s globalnom demokracijom na glasačkom listiću“ (Washington Post); „2024. bi mogla biti vrlo teška godina za demokraciju“ (New Yorker); „Zašto bi 2024. mogla biti najveća godina za demokraciju dosad“ (Economist); i „Može li demokracija preživjeti 2024.?“ (Financial Times).

3. U komentarima se navodi da će u 2024. biti između 70 i 80 odvojenih izbora diljem svijeta, u kojima će sudjelovati procijenjenih 4,2 milijarde ljudi, ili više od polovice svjetske populacije. To uključuje predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama, zajedno s izborima u Indiji, Europskoj uniji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Meksiku, Indoneziji, Bangladešu, Južnoj Africi i desecima drugih zemalja.

4. Usred ovih izbora, okvir buržoaskih demokratskih institucija se lomi. „Iz društva u društvo, neliberalne vrijednosti i političari koji ih prihvaćaju uzimaju maha“, piše Post. „Čini se da su brojne izabrane vlade odlučne potkopati temeljna načela demokratskog projekta, od slobode tiska do neovisnosti institucija kao što je pravosuđe do sposobnosti oporbenih stranaka da se pošteno natječu s vladajućim establišmentom.“ Financial Times piše: „Prema Švedskom međunarodnom institutu za demokraciju i izbornu pomoć, Inicijativa za globalno stanje demokracije otkrila je da je 2023. demokracija doživjela pad u polovici svih zemalja šestu uzastopnu godinu, što je najdulje povlačenje od početka njihova bilježenja 1975.“

5. Međutim, nigdje u kapitalističkim medijima nema nikakve povijesno utemeljene analize političkih procesa koji leže u pozadini ove „krize demokracije“, a kamoli ispitivanja temeljnih društvenih čimbenika koji stoje iza težnje prema diktaturi i autoritarizmu.

6. Jačanje krajnje desnice univerzalna je pojava. Izbori u SAD-u ove će se godine održati samo tri godine nakon fašističkog udara 6. siječnja 2021. godine. Trump, vodeći kandidat za nominaciju od strane Republikanske stranke, trenutno vodi u anketama protiv Bidena. Na izborima za EU u lipnju, trenutne ankete predviđaju da će krajnje desna Grupa za identitet i demokraciju, koja uključuje Rassemblement National Marine Le Pen u Francuskoj i fašističku Alternativu za Njemačku (AfD), osvojiti dovoljno mjesta da postane treća ili četvrta najveća stranka u EU parlamentu.

Javier Milei, novoizabrani predsjednik Argentine, govori u svom izbornom stožeru nakon zatvaranja biračkih mjesta tijekom primarnih izbora u Buenos Airesu, Argentina, u nedjelju, 13. kolovoza 2023. [AP Photo/Natacha Pisarenko]

7. Prošle godine u studenom je u Argentini izabran fašistički nastrojeni TV voditelj Javier Milei, a u Nizozemskoj se uzdigla antimuslimanska Stranka za slobodu (PVV) Geerta Wildersa, koja je nakon izbora u prosincu postala najjača snaga u nizozemskoj politici. Premijerka Italije je Giorgia Meloni, izabrana 2022., čiji politički pedigre seže izravno do Mussolinija. U Indiji se očekuje da će premijer Narendra Modi i njegova fašistička stranka Bharatiya Janata (BJP) osvojiti treći mandat nakon pobjede na državnim izborima u prosincu.

8. Politički, uspon fašističkih stranaka i pojedinaca nije primarno potaknut masovnim pokretom odozdo, već proizlazi iz široko rasprostranjenog pomaka u desno unutar vladajuće klase. Bez obzira na njihovu oznaku – socijaldemokratska, demokratska, laburistička ili konzervativna – politike stranaka establišmenta su u suštini iste: golema smanjenja socijalne potrošnje i povećanje vojne potrošnje, zajedno s potporom ratu SAD-a i NATO-a protiv Rusije u Ukrajini i izraelski genocid u Gazi.

9. U isto vrijeme etablirane kapitalističke stranke sve više preuzimaju program i politiku fašista. Godina je zaključena tako što su predstavnici država članica EU i Europskog parlamenta usvojili „Zajednički evropski sustav azila“ (CEAS), to uključuje poništavanje prava na azil, širenje Tvrđave Europe i odobravanje masovnih deportacija, zajedno sa zatočenjem izbjeglica u objektima sličnim koncentracijskim logorima.

10. Ovaj pomak u desno uključuje stranke nominalne „ljevice“: Syriza u Grčkoj, koja je došla na vlast 2015. s obećanjima da će prekinuti mjere štednje koju podupire IMF i nastavila provoditi još dublje mjere štednje od svog prethodnika; Korbinizam u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji je radio na usmjeravanju opozicije iza Laburističke stranke, što je kulminiralo usponom Keira Starmera i Corbynovim izbacivanjem iz stranke; Stranka ljevice u Njemačkoj, čija je desničarska politika dovela do kolapsa podrške među radnicima i mladima.

Oligarhija i društvena nejednakost

11. U pozadini ovih političkih procesa nalaze se fundamentalniji društveni procesi. Objašnjavajući krizu buržoaske demokracije u razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata, Trocki je usporedio demokraciju sa „sustavom sigurnosnih sklopki i prekidača za zaštitu od struja preopterećenih nacionalnom ili socijalnom borbom... Pod utjecajem klasnih i međunarodnih proturječja koja su previše nabijena, sigurnosni prekidači demokracije ili pregore ili eksplodiraju. To je ono što predstavlja kratki spoj diktature.“

12. Međunarodna proturječja koja kratko spajaju sigurnosne sklopke demokracije ista su proturječja koja stoje u osnovi rastućeg globalnog sukoba i normalizacije genocida kao instrumenta vanjske politike. Kao što je Lenjin objasnio, imperijalizam je „reakcija na cijeloj liniji“. Financijski kapital u svojoj vanjskoj i unutarnjoj politici „ne teži demokraciji nego diktaturi“. Podređivanje cijelog društva politici beskrajnog rata ne podrazumijeva samo preusmjeravanje društvenih resursa za financiranje vojnih proračuna, već i sve izravnije poteze za suzbijanje antiratne opozicije kod kuće.

13. Bitna klasna proturječja koja potkopavaju demokratske oblike vladavine očituju se prije svega u ekstremnom rastu društvene nejednakosti. Kapitalističko društvo poprimilo je oblik oligarhije, u kojoj cjelokupni ekonomski, društveni i politički život kontrolira mala elita. Da upotrijebimo drugu analogiju, ekstremne koncentracije bogatstva metastaziraju poput nekontroliranog tumora, inficirajući sve državne institucije, sudove i medije.

14. Globalno, prema Oxfamu, najbogatijih 1 posto stanovništva sada posjeduje gotovo polovicu svjetskog bogatstva, dok najsiromašnijih 50 posto posjeduje samo 0,75 posto. Samo 81 milijarder ima više bogatstva od polovice svjetske populacije.

15. Svjetska baza podataka o nejednakosti (WID), koju su razvili Thomas Piketty, Emmanuel Saez i Gabriel Zucman, izračunava da je bogatstvo u vlasništvu najbogatijih 0,01 posto stanovništva (danas otprilike 800,000 ljudi) poraslo s 8 posto u 1995. na 12 posto danas. Jaz u bogatstvu između gornjih 0,01 posto i najnižih 50 posto danas je 50 posto veći nego što je bio 2008. Nejednakost u prihodima također raste. Najbogatijih 10 posto svjetske populacije ima više od polovice (52 posto) ukupnog globalnog prihoda, dok donja polovica uzima samo 8,5 posto.

16. WID-ovo „Izvješće o nejednakosti u svijetu 2022.“, najnovije dostupno ažuriranje, pronašlo je:

Globalni multimilijunaši zarobili su nerazmjeran udio u rastu globalnog bogatstva u posljednjih nekoliko desetljeća: 1% najvećih uzeo je 38% ukupnog dodatnog bogatstva akumuliranog od sredine 1990-ih, dok je donjih 50% zauzelo samo 2% toga. Ova nejednakost proizlazi iz ozbiljne nejednakosti u stopama rasta između gornjeg i najnižeg segmenta raspodjele bogatstva. Bogatstvo najbogatijih pojedinaca na svijetu raslo je 6 do 9% godišnje od 1995., dok je prosječno bogatstvo raslo 3,2% godišnje. Od 1995. godine udio milijardera u globalnom bogatstvu porastao je s 1% na preko 3%. Ovaj porast je pogoršan tijekom pandemije COVID-a. Zapravo, 2020. je obilježio najveći zabilježeni rast udjela globalnih milijardera u bogatstvu.

17. Sjedinjene Amerićke Države dom su najveće koncentracije milijardera u svijetu, čije je kolektivno bogatstvo, prema Americans for Tax Fairness, poraslo na 5,2 trilijuna dolara u studenom 2023., što je najveći iznos ikada zabilježen. Od trećeg tromjesečja 2023., 10 posto najbogatijeg stanovništva SAD-a posjedovalo je dvije trećine ukupnog bogatstva, dok je donja polovica posjedovala samo 2,6 posto.

18. „Gomilanje bogatstva na jednom polu“, primijetio je Marx, „istodobno je gomilanje bijede, agonije muke, ropstva, neznanja, brutalnosti, mentalne degradacije, na suprotnom polu.“ Oko 700 milijuna ljudi, ili gotovo 9 posto svjetske populacije, uključujući 333 milijuna djece, živi u, kako Ujedinjeni narodi definiraju, ekstremnom siromaštvu, preživljavajući s manje od 2,15 dolara dnevno.

19. Akumulacija osobnog bogatstva, iako je sama po sebi neizmjerno značajna, sekundarna je i povezana s ogromnom koncentracijom ekonomske moći u malom broju mega konglomerata u vlasništvu kapitalističkih vladajućih elita.

Jamie Dimon na konferenciji JPMorgan Healthcare Investment Conference. [Photo by Steve Jurvetson / CC BY 2.0]

20. Razmjer resursa koje kontroliraju divovske banke i financijske institucije je ogroman. Godine 2023. JPMorgan Chase (CEO Jamie Dimon) postala je najveća banka na svijetu nakon što je kupila First Republic s imovinom od 3,7 trilijuna dolara – što premašuje BDP Ujedinjenog Kraljevstva. Ogromne privatne investicijske tvrtke kao što su Vanguard (imovina s kojom upravlja, 7,7 trilijuna dolara) i BlackRock (9,4 trilijuna dolara) kontroliraju preko svojih posjeda velike dijelove gospodarstva. Sam po sebi, Vanguard je najveći dioničar od 330 kompanija u S&P 500, dok BlackRock drži vodeću poziciju kao primarni investitor u 38 drugih tvrtki.

21. Snažan porast dioničkog indeksa S&P 500 tijekom 2023. potaknut je rezultatima sedam ključnih tehnoloških kompanija: Amazon, Apple, Alphabet (Google), Meta Platforms (uključujući Facebook i Instagram), Microsoft, Nvidia i Tesla. Njihova zajednička tržišna kapitalizacija porasla je za 5,2 trilijuna dolara samo u prošloj godini, što čini više od 60 posto porasta S&P 500 od 8,2 trilijuna dolara u cjelini. Samo četiri investitora u te dionice – Jeff Bezos (Amazon), Mark Zuckerberg (Meta), Elon Musk (Tesla) i privatni investicijski menadžer Vanguard – zaradili su 491 milijardu dolara od toga. Kako je izvijestio Forbes, prošle je godine 50% rasta bogatstva među američkim milijarderima proizašlo iz porasta tehnoloških dionica, osam tehnoloških milijardera vidjelo je da je njihovo bogatstvo poraslo za najmanje 10 milijardi dolara.

22. Ove tvrtke i njihovi vlasnici imaju ogromnu moć nad internetom i društvenim medijima, posebno nakon što je Musk preuzeo Twitter/X 2022. Usko su povezani s državom i koriste svoju kontrolu nad komunikacijama za cenzuru oporbenih i antiratnih stavova. World Socialist Web Site redovito se degradira u rezultatima pretraživanja za ključne pojmove, proces cenzure koji je prvobitno razotkriven 2017. i od tada se nastavlja.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron dočekuje indijskog premijera Narendru Modija u muzeju Louvre prije večere u Parizu, petak, 14. srpnja 2023. [AP Photo/Aurelien Morissard]

23. Ova društvena dinamika postoji u svim imperijalističkim zemljama, zajedno s manjim silama. Najbogatiji čovjek u Aziji trenutačno je Mukesh Ambani iz Indije (neto vrijednost 100 milijardi dolara), jedan od glavnih podupiratelja Modija, čije je bogatstvo skočilo nakon pobjede BJP-a na državnim izborima u prosincu. Ambanijevo bogatstvo proizlazi iz njegove kontrole nad Reliance Industries, najvećom indijskom tvrtkom po tržišnoj kapitalizaciji, konglomeratu s velikim poslovima u energetici, maloprodaji, telekomunikacijama i tekstilu. Najbogatija osoba u Meksiku je Carlos Slim (neto vrijednost 105 milijardi dolara), koji kontrolira velike dijelove meksičkog gospodarstva putem svog konglomerata Grupo Carso i drugih investicija.

24. Ovo su snage koje isisavaju kisik iz demokracije diljem svijeta. Ideja da se temeljna demokratska prava mogu očuvati bez rješavanja temeljnih ekonomskih sila i interesa na djelu samo je pusta želja.

Kriza američke demokracije i izbori 2024

25. Nigdje ti procesi nisu očitiji nego u Sjedinjenim Američkim Državama, kokpitu svjetskog imperijalizma i globalnom središtu financijskog kapitala. Izborna kampanja 2024. odvija se u sjeni fašističkog državnog udara 6. siječnja 2021., u razdoblju kada je Donald Trump pokušao opstruirati kongresnu potvrdu njegovog izbornog poraza od Bidena, ukinuti Ustav i uspostaviti personalističku diktaturu.

Bivši predsjednik Donald Trump govori tijekom skupa zastupničkog kluba u utorak, 19. prosinca 2023., u Waterloou, Iowa. [AP Photo/Charlie Neibergall]

26. U svojoj izjavi objavljenoj dan nakon puča, World Socialist Web Site je napisao da je to bila „prekretnica u povijesti Sjedinjenih Američkih Država“:

Blijedo veličanje nepobjedivosti i bezvremenosti američke demokracije potpuno je razotkriveno i diskreditirano kao prazan politički mit. Popularna fraza, „Ovdje se ne može dogoditi“, preuzeta iz naslova pravedno poznatog fiktivnog prikaza Sinclaira Lewisa o usponu američkog fašizma, odlučno je pretečena događajima. Ne samo da se ovdje može dogoditi fašistički prevrat. To se dogodilo ovdje, popodne 6. siječnja 2021.

Štoviše, čak i ako početni napor nije postigao cilj, to će se ponoviti.

27. U mjesecima koji su prethodili državnom udaru i nakon njega, WSWS je dokumentirao opsežnu zavjeru iza fašističke pobune, u kojoj je juriš na Capitol, na Trumpov poticaj, bio samo posljednja faza. U urotu nije bio uključen samo aktualni predsjednik, već i većina vodstva Republikanske stranke zajedno sa značajnim dijelovima vojno-policijskog aparata i pravosuđa.

28. Nijedna institucija političkog establišmenta nije se aktivno suprotstavila pokušaju uspostave diktature, koji je bio vrlo blizu uspjeha. Vojska i Nacionalna garda su odstupile dok je Trumpova fašistička mafija preuzela zgradu Capitola, tražeći taoce. Demokratska stranka nije rekla ništa dok se puč odvijao, a sam Biden čekao je satima prije nego što je konačno uputio jadan apel Trumpu da ode na nacionalnu televiziju i otkaže ga.

29. Značajne informacije o događajima od 6. siječnja koje su izašle u javnost u posljednje tri godine potvrdile su ovu ocjenu onoga što se dogodilo. Društveni i politički uvjeti koji su doveli do puča samo su se intenzivirali.

Članovi Oath Keepers na istočnoj fronti američkog Kapitola 6. siječnja 2021. u Washingtonu. [AP Photo/Manuel Balce Ceneta]

30. Izbori 2024. odvijaju se u uvjetima egzistencijalne političke krize i raspada svih institucija državnog aparata. Nije jasno hoće li izbori, pod pretpostavkom da se uopće održe prema planu, proizvesti ishod koji će poražena strana prihvatiti kao legitiman.

31. Kako se 2023. bližila kraju, Vrhovni sud u Coloradu i državni tajnik u Maineu presudili su da se Trump ne može kandidirarti za predsjednika zbog njegovih protuustavnih radnji 6. siječnja, dok su dužnosnici u državama pod republikanskom kontrolom zaprijetili da će smijeniti Bidena u znak odmazde. Država Teksas poduzela je radnje koje otvoreno dovode u pitanje ustavne ovlasti savezne vlade da određuje imigracijsku politiku. Slično osporavanje rezultata izbora u studenom sasvim je moguće, i to ne samo u Teksasu.

32. Intenziviranje sekcijskih sklonosti ugrožava integritet sveobuhvatnog sporazuma nakon Građanskog rata koji je obnovio jedinstvenu federalnu kontrolu nad pojedinačnim državama. Vrijedno je podsjetiti da se 1860. godine Lincoln nije pojavio na glasačkom listiću ni u jednoj od južnih država. Odluka sedam južnih država da se odcijepe i formiraju Konfederacijske Države Amerike, prije Lincolnove inauguracije, pokrenula je događaje koji su nekoliko mjeseci kasnije doveli do izbijanja građanskog rata.

33. Naravno, sukob koji razdire postojeće političke strukture nije između progresivnih i reakcionarnih frakcija vladajuće klase. Demokrati i republikanci dvije su reakcionarne frakcije korporativne i financijske oligarhije. Koliko god bile jake njihove taktičke razlike, u potpunosti su podređene zajedničkom reakcionarnom planu.

34. Biden je navodno tvrdio da će staviti Trumpovu prijetnju demokraciji u središte svoje kampanje za reizbor. To je slično kao da vlasnik bordela izjavljuje da će izgraditi ugled svoje ustanove zagovaranjem etičke poslovne prakse. Biden je bio taj koji je izjavio, nekoliko dana nakon pobune 6. siječnja, da mu je cilj imati „jaku“ Republikansku stranku. Demokratska stranka učinila je sve što je mogla da spriječi bilo kakvo razotkrivanje političkih i društvenih snaga koje stoje iza državnog udara. Razne istrage i saslušanja su se dogodila, a na kraju od toga nije ostalo ništa.

Predsjednika Joea Bidena dočekuje izraelski premijer Benjamin Netanyahu nakon dolaska u međunarodnu zračnu luku Ben Gurion, u srijedu, 18. listopada 2023., u Tel Avivu. [AP Photo/Evan Vucci]

35. Tijekom protekle tri godine, središnja preokupacija Bidenove administracije bila je eskalacija rata protiv Rusije, praćena otvorenom podrškom genocidu u Gazi. Kako se godina bližila kraju, najviši dužnosnici Bidenove administracije ponovili su svoje obećanje da će podržati fašistički antiimigrantski program republikanaca u zamjenu za povećanje vojnog financiranja Ukrajine.

36. Demokrati i republikanci udružili su snage u podržavanju genocida u Gazi i u sve žešćoj kampanji da se protivljenje Izraelu označi kao antisemitsko. Prisilna ostavka predsjednice Harvarda Claudine Gay dio je kampanje političkog zastrašivanja i cenzure na sveučilišnim kampusima, uključujući zabranu studentskih skupina koje se protive genocidu.

Socijalizam protiv kapitalizma i oligarhije

37. Tvrditi da se demokratski oblici vladavine mogu braniti bez frontalnog napada na bogatstvo vladajuće elite i njezinu dominaciju nad ekonomijom je vrhunac političkog i intelektualnog šarlatanstva.

38. Uspon desnice može se više pripisati nedostacima onoga što se predstavlja kao ljevica, a ne inherentnoj snazi desnice. U središtu bespomoćnosti raznih oblika pseudo-lijeve politike – Bernieja Sandersa i Demokratskih Socijalista Amerike; stranke Ljevice u Njemačkoj; Podemosa u Španjolskoj; Syrize u Grčkoj; pokreta „Pink Tide“ i podupiratelja Lule u Latinskoj Americi – leži podređenost svetim načelima privatnog vlasništva, korporativnog profita i osobnog bogatstva. Njihova sporadična spominjanja „socijalizma“ puke su retoričke geste lišene suštinskog sadržaja. „Socijalizam“ o kojem sanjaju je onaj koji se može postići bez izazivanja pada vrijednosti dionica na Wall Streetu, to jest socijalizam bez klasne borbe, bez eksproprijacije vladajuće klase i bez prijenosa moći na radničku klasu. „Socijalizam“ Jeremyja Corbyna čini da onaj starih Fabijanaca izgleda gotovo boljševički. „Socijalizam“ Sandersa, Ocasio-Cortez i Demokratskih Socijalista Amerike je prilično desno od buržoaskog reformizma tijekom razdoblja od Rooseveltovog New Deala do Johnsonovog Velikog društva.

39. Pravo društveno biračko tijelo za pseudo-ljevicu su privilegirani dijelovi više srednje klase. Njihov cilj nije radikalno restrukturiranje društvenog i gospodarskog života, već redistribucija bogatstva na vrhu. Beskrajno promicanje raznih vrsta rasne i rodne politike oblik je kroz koji se dijelovi više srednje klase natječu za položaje moći i privilegije unutar korporativnih odbora, akademske zajednice, medija, sindikalnog aparata i države.

40. U Sjedinjenim Američkim Državama, tri godine Bidenove administracije poslužile su za sveobuhvatno razotkrivanje „lijevih“ pretenzija Demokratskih Socijalista Amerike. Vodeći članovi DSA u Kongresu, uključujući Ocasio-Cortez, glasali su za zabranu štrajka željezničara i za financiranje rata SAD-a i NATO-a protiv Rusije u Ukrajini. Usred izraelskog genocida u Gazi, Ocasio-Cortez je najavila da će podržati financiranje izraelske Željezne zavjese.

41. Sva priča o obrani demokracije i borbi protiv fašizma, a koja ignorira temeljno pitanje klasne i ekonomske moći – i, prema tome, priznaje nužnost mobilizacije radničke klase na globalnoj razini za svrgavanje kapitalizma – cinična je i politički nemoćna demagogija. Bogatstvo milijardera mora se eksproprirati, a gigantske korporacije moraju se transformirati, bez naknade velikim dioničarima, u komunalna poduzeća pod javnom kontrolom, kojima se upravlja na temelju društvenih potreba, a ne privatnog profita. Antidemokratske institucije i represivni organi kapitalističke države (profesionalna vojska, policija i obavještajne agencije) moraju se ukinuti i zamijeniti organizacijama radničke kontrole i moći kako bi se uspostavilo demokratsko i plansko gospodarstvo na svjetskoj razini.

42. Rastuće borbe radnika diljem svijeta objektivna su osnova za razvoj masovnog, međunarodnog pokreta za socijalizam. Transformacija ovog objektivnog pokreta u svjesnu borbu za vlast zahtijeva kultiviranje unutar radničke klase široko rasprostranjenog međunarodnog socijalističkog pokreta utemeljenog na marksističkoj teoriji. Ovaj bi se pokret trebao uskladiti s programom i načelima koje zagovara Međunarodni odbor Četvrte Internacionale.

Loading